Pokret za Pljevlja: Popis iliti op cvrc gevezen zajn
1 min read
Pokret za Pljevlja, logo
Taman smo pomislili, ha, Bože pomozi, ovoga puta će biti naoposlom. Tako je većina građana razmišljala uoči, dva puta odlaganog, popisa stanovništva u Crnoj Gori, koji je obavljen u decembru 2023.godine. Desile su se promjene u avgustu 2020.godine kada je smijenjen režim Mila Đukanovića, postignut dogovor vlasti i opozicije oko popisa i nabavke softvera, pomoću koga će svaki građanin Crne Gore, moći da provjeri tačnost svojih podataka. Kad ono, op cvrc gevezen zajn. Taman kao što Cane Kurbla, koji u seriji Otisani, izgovara pomenutu rečenicu, ne zna tačno šta ona znači, tako ni građani Crne Gore ne znaju zašto su morali čekati deset i po mjeseci, da se objave rezultati popisa, koji se odnose na nacionalnost, jezik i vjeru.
Kako je moguće da se preliminarni rezultati parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, koja, gle čuda u 24 od 25 opština ima više birača nego punolljetnih državljana, saznaju već oko 22 časa, a za objavljivanje rezultata popisa trebalo više od deset mjeseci. Zašto je državi, čija je prethodna vlada ( Dritana Abazovića) najavila slanje satelita u kosmos, potrebno deset mjeseci za nabavku dogovorenog softvera za kontrolu tačnosti podataka. Zašto je propalo šest tendera za nabavku softvera? Konačno, zašto su građani mogli da vrše provjere samo od 1- 7.oktobra, a rezultati su objavljeni 15.oktobra? Zar ne bi bilo logično da se provjere mogu vršiti sve do sledećeg popisa stanovništva?
A sada nešto o objavljenim rezultatima popisa. Svojevremeno je bila popularna reklama za robne kuće „Beograd“: „Za nekoga sve, za svakoga po nešta“.
Tako i ovi rezultati djeluju kao dogovoreni kompromis, za svakoga po nešta (vlast i opozicija), a za nekoga sve. Taj neko je NATO pakt kome je stalo da, po svaku cijenu sačuva tekovine Milove antisrpske politike.
Uprkos svim manjkavostima ponovo se potvrdilo da je diskriminisani srpski jezik ubjedljivo na prvom mjestu sa 43,18%, a službenim crnogorskim govori 34,52% građana. I umjesto da se ispoštuju ove činjenice i dogovorno krene u promjenu Ustava kako bi i srpski jezik postao službeni, krenula je hajka. Tako profesorica Glušica licemjerno kaže da: „ srpski jezik ne treba da bude službeni jezik u Crnoj Gori, zato što su crnogorski i srpski jezik isti“. Zaboravila je kako su njeni saborci izmišljali nova slova samo da nebi bio isti jezik. Uostalom, crnogorski jezik i latinica su prvi put nametnuti u Crnoj Gori 1916.godine, pod Austrougarskom okupacijom,a14 danilovgradskih učitelja završilo u njenim kazamatima, zato što su odbili da predaju nepostojeći jezik i latinicu.
Da je kratak put od licemerja do bezobrazluka opet potvrđuje gospođa Glušica, kad tvrdi da su se: „ Srbi u Hrvatskoj izjasnili da govore hrvatski jezik zato što su lojalni toj državi“. Na njenu žalost Hrvatska je u antisrpskoj politici bila mnogo uspješnija od Crne Gore.Prvo se u NDH desio Jasenovac, a u današnjoj Hrvatskoj „Bljesak“ i „Oluja“, pa su Srbi pali na 3%. Doduše Duško Marković je imao neke planove sa traktorima, ali su litije oduvale i njega i Mila i DPS.
Na kraju, javio se Nik Đeljošaj potpredsjednik Vlade i saopštio da se protivi ideji da srpski jezik bude službeni, jer bi se navodno promijenila nacionalna struktura Crne Gore. Namjerno zaboravlja, kad bi kojim slučajem Albanaca u Crnoj Gori bilo 33%, koliko ima Srba, albanski bi odavno bio službeni jezik, taman kao što je i u Sjevernoj Makedoniji. Ali može mu se da priča nebuloze, iza njega stoji NATO pakt.
