Pola vijeka svešteničke službe protojereja stavrofora Momčila Krivokapića
1 min read
Momčilo Krivokapić
Danas, 7. septembra, navršava se 50 godina svešteničke službe paroha kotorskog, protojereja stavrofora oca Momčila Krivokapića. Mitropolit Amfilohije sa više arhijereja, služiće Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Svetog Nikole u Kotoru.
Otac Momčilo Krivokapić rođen je 1945. u Herceg Novom, u svešteničkoj porodici.
Njegovog oca, koji je bio paroh u Bijeloj, sa još nekolicinom sveštenika Miropolije crnogorsko-primorske, protjeruju sa parohija, a u svoju eparhiju ih prima tadašnji Episkop zvorničko-tuzlanski Nektarije (Krulj). Otac Momčilo od svoje druge godine djetinjstvo provodi odrastajući uz blagorodno stanovništvo okoline Doboja. Od najranijeg djetinjstva, učeći se Jevanđelju, znao je da će krenuti očevim stopama.
Sa 14 godina, 1. septembra 1959. godine, odlazi iz roditeljskog doma, kao đak Beogradske bogoslovije. Pred kraj svog srednjoškolskog školovanja, upoznaje svoju buduću suprugu Smiljku Milin, ćerku čuvenog profesora doktora Lazara Milina. Nakon završene srednje bogoslovske škole, upisuje Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu. 1967. godine. Na samom početku studija, umire mu otac u svojoj 53. godini, a brigu o njegovom daljem školovanju preuzima blaženopočivši Vladika Sava Šumadijski, koji ga prihvata kao svog sina. U toku studija, 1967. godine, dobija poziv za odsluženje vojnog roka. Dekan mu izlazi u susret i on u septembru polaže čitavu treću godinu, odlazi u vojsku, a 1969. godine, paralelno sa završetkom vojnog roka, privodi kraju i svoje studije teologije. Dobija stipendiju za nastavak školovanja na Oksfordu. U isto to vrijeme, dobija poziv od staroga protojereja Bogoboja iz Kotora da dođe i da ga nasledi na njegovoj parohiji. Na čuđenje svojih profesora, mladi Momčilo osjeća prizvanje i bez dileme prihvata poziv. Iako je sve drugo što mu se nudilo bilo zvučnije, logičnije i primamljivije, on je dubioko bio siguran da je to jedina ispravna odluka. U odluci da prihvati poziv oca Bogoboja, podržao ga je i Sveti Justin Ćelijski, kod koga je otac Momčilo kao student često u manastir Ćelije odlazio.
Tako, umjesto da postane doktor psihologije na Oksfordu, otac Momčilo sa svojom suprugom, bira teži put i dolazi u Kotor, da bude nešto mnogo više, da u ovim najtežim vremenima za našu Crkvu, uzme Hristov Krst i bude bude Njegov apostol. U to bogoborno vrijeme, kad se po njegovom svjedočenju, ranije sazrijevalo, mladi sveštenik Momčilo sa našom Crkvom prolazi golgotu komunizma. Otac Momo na svakom koraku svjedoči da je spreman da i životom brani Riječ Svetog Jevanđelja i kao prvi rektor Cetinjske bogoslovije iz perioda obnovljenog rada od 1992. godine. Spremnost da rizikuje, da sve žrtvuje i da uvijek na prvo mjesto stavi služenje Bogu i narodu, prepoznala je, ne samo njegova pastva, već Boka Kotorska i cijela Crna Gora, a i šire, te on postaje jedan od najsjajnijih svetionika naše cijele Crkve.
7. septembra, te 1969. godine, na Svetoj liturgiji na kojoj je rukopoložen, novi mladi dvadesetčetvorogodišnji paroh nadahnuto besjedi i uliva nadu mnogobrojnim vjernicima koji su se tada okupili u kotorskom hramu, što bez prestanka čini već pola vijeka.
Na mnogaja i blagaja ljeta, visokoprečasni oče Momo!
Tijana Lekić
Dostojan. Na mnogaja ljeta.
Otac Momčilo hrabro, dostojanstveno i otmeno nosi krst koji mu je suđen fameljom, porijeklom,svešteničkim i pastirskim radom! Da ga Bog živi na mnoga ljeta!
Dostojan!
Na mnogaja i blagaja ljeta!
Sto sve nijesu bili planirali i kako lijepo ima zapisano na Radiu Svetigori,zasto je Blazo Jovanovic napustio Odobr za izgradnju Mauzoleja na Lovcenu ,zasto su bili planirali da presele Ndbiskupiju iz Bara na Konik titograd,svako zasto ima svoje zato,a jedan veliki saraf i poluga protiv toga je bio Mocilo Krivokapic,to ce se kad tad razumjeti i kod brace sa druge strane plota ,nasih gorkih prijatelja.
Puno toga nezna nas narod a i ono sto zna brzo zaboravi,vazniji je karneval nego svetkovani jednog ovakvog svetenika ,50 godina u Kotor cak ,kazu da nijedan nije tu sastavio na to mjeto toliko dugo,na nasu srecu i na zalost nesretnika koji jednako i danas bleje i zavijau ulicama uskih kamenih drevnoga grada ,koji je opstajao i opstanut ce bas zato sto je bilo ovakvih i svetenika i ljudi.
Na mnogaja ljeta !
U pismu Mitropolitu se navodi da je Papa predložio da bi bilo najbolje da se sa Lovćena skine kapela, smesti u muzej ili Njeguše, gde doliči i prema istoriji i prema narodu koji je izumro, kako bi počeo život sa novim običajima i novim zamasima uz punu podršku Vatikana.
„Svima je jasno da sadašnji narod nema više ništa zajedničko sa nekadašnjim narodom orijentisanim velikosrpskom ideologijom koja je zloupotrebila ovaj narod, koji eto može se reći potpuno izumire. Novi narod sa novim navikama i novim životom je narod budućnosti i novih pregnuća, pa je voljan Papa da ovaj narod svesrdno pomogne i da ga povrati u pravu Hristovu vjeru zašto je voljan i da uloži velika sredstva.
Papa je voljan da dade 500 miliona lira kao pomoć za izradu mauzoleja koji ti hrabri ljudi tako uporno traže i žele, pa će i papina pomoć mnogo doprineti, pa ćemo samo tražiti da u mauzolej budu smještene kosti Lucije-Crnogorke (Ozane Kotorske), koja je još ranije prešla u pravu Hristovu vjeru i do smrti bila izložena svim proganjanjima, ali nikad nije htela da tu vjeru osramoti i ostavi. Zato će ona biti oglašena Sveticom i želja bi bila da se njeni ostaci pohrane u mauzolej zašto će biti izgrađen veliki i divan sarkofag koji će krasiti unutrašnjost mauzoleja.
Vjerujem da Vam je poznat udio Pape kod odvajanja makedonske crkve, no iz specijalnih razloga u današnjoj vjeri, što je bilo uslovljeno od tih dobrih ljudi u Skoplju, koji su voljni da u dogledno vrijeme i taj narod prevede u pravu Hristovu vjeru.“
Prota Momčilo Krivokapić iz Cuca rastao je i stasavao uz Lovćen, krepio uz priče o Njegošu, kosovskom zavetu i srpskoj Sparti, koje je slušao od oca sveštenika, prognanog iz Crne Gore 1947, a duhovno sazrevao spoznavajući važnost i simboliku Njegoševe kapele i svete planine. Rušenje kapele na Lovćenu teško je podneo. U crkvi koju je Vladika i gospodar Crne Gore izabrao za večnu kuću služio je pustinjaku cetinjskom i tajnovidcu parastos uoči Lučindana 1969 i 1970 godine.
„Već naredne je bilo zabranjeno da se izlazi na Lovćen. Od kapele sam se oprostio suznih očiju, bespomoćno gledajući njeno rušenje sa Orlovog krša“, priseća se otac Momčilo.
Posle tog događaja on je naložio bratu da napravi u Prčnju ne kopiju nego reminiscenciju Njegoševe kapele.
„Želeo sam time da poručimo ‘slepcima’ koji su mislili kako mogu da sruše svetinju, da je ona neuništiva. Postojala je namera da na mesto mitropolita Danila dođe što bezličnija osoba. Sve je to Udba pripremala, a među kandidatima, nije tajna, bio je i Miraš Dedejić!“, kaže prota, a prenose Novosti.
Petar II Petrović Njegoš je 1845. godine na Lovćenu, na Jezerskom vrhu, podigao crkvicu i posvetio je svome stricu svetom Petru Cetinjskom i ostavio zavet da ga tu sahrane..
Austrijanci su, tokom Prvog svetskog rata, iz Bokokotorskog zaliva bombardovali svetinju, a nakon kapitulacije Crne Gore je okupatorski guverner Veber, po naredbi Vrhovne komande, naredio ekshumaciju Njegoševih kostiju kako bi se njegova zavetna kapela srušila i na tom mestu izgradio spomenik u znak austrijskog osvojenja Lovćena.
Odlukom Svetog arhijerejskog sabora i Svetog sinoda Srpske pravoslavne Crkve i po predlogu Mitropolita crnogorsko-primorskog Gavrila Dožića iz 14 novembra 1920 godine, Njegoševa kapela se imala obnoviti. Pet godina kasnije je Njegošev zavet po drugi put ispunjen, a izvršio ga je kralj Aleksandar Karađorđević, unuk crnogorskog kralja Nikole Petrovića. Njegoševa kapela je obnovljena 10. septembra 1925, a osvećena dva dana kasnije. Osvećenje je izvršio Mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Dožić.
U aprilu 1942. godine, okupatorska italijanska vojska je oštetila Kapelu, ali pričinjena šteta nije bila velika.
Početkom 1952. godine, u skladu sa odlukom Vlade NRCG, crnogorski komunisti su ponudili hrvatskom vajaru Ivanu Meštroviću da, umesto Kapele, na vrhu Lovćena podigne mauzolej.
Decembra 1968. godine, opštinska skupština Cetinja je donela odluku o podizanju Njegoševog mauzoleja na Lovćenu po projektu i izradi Ivana Meštrovića. U februaru 1969. godine je Zavod za zaštitu spomenika kulture SRCG dao odobrenje Opštini Cetinje da «izmjesti Kapelu».
Njegoševa zavetna Kapela je odmah zatim porušena do temelja.
U ONO TEŠKO VRIJEME KADA JE UDBA I KOMITET SVE KONTROLISAO , DOĆI U KOTOR I SAKUPITI NAROD I OMLADINU I DATI IM VOLJU I NADU MOGAO JE SAMO BRAT MOMČILO.SVAKAKVIH PODMETAČINA I PRIJETNJI PA ČAK I POKUŠAJE TROVANJA JE MUŠKI ISTRPIO I UVIJEK JE KOTOROM IŠAO USPRAVAN I PONOSIT. DA NAM JOŠ DUGO I DUGO ŽIVIŠ DIČNI PLEMENIČE CUCKI A NA MUKU DUŠMANA BRATE MOMČILO.
Autentični Krivokapić, kao stari crnogorski velikosrbski Krivokapići. Nije zaražen komunizmom i ustaštvom kao Ranko i sl. spodobe.
http://sparc.core.hu/~agardi/omm1910/index.php?/de/datenbank
Ovdje imas sve ,pa pogledaj gdje tu pise Crnogorac Montegrin ili sta drugo,pritisni nasledeci naslov :
2. Österreichischen Länder,Austriske zemlje ,pa pod broj 12 pise Dalatijen ili Dalmacija i nadji istinu koju je otac Mocilo rekao na onom ljubilarnom sabranju u Novome i Budvi.
tako blago meni ne siri neistinu,iako ti je to zanimanje!
malo je sveštenika koji se nose i ponašaju s narodom kao on. Na mnogaja ljeta i u dobru sa svojom porodicom i Kotoranima
Na mnogaja ljeta oce Momcilo.Mnogi nasi svestenici trebalo bi da se ugledaju na vas.
DOSTOJAN ! ITEKAKO ZASLUZAN !
Od svih popova crkve susjednog srpskog naroda MCP i ostalih eparhija SPC , Mośo Krivokapić je najekstremniji , od onih tuđih ogromnih barjaka do njegovog govora na skupu u Budvu kad su slavili okupaciju Crne Gore .
Narod Crnogorski je zapamtio što je srpski pop Krivokapić zborio .
Srpski POP ili svetenik je rekao istinu ,istinu vama koji neznate ko ste i sta ste,i to ce ostanuti zapamceno sigurno,a vi cete sve to za sendvic sjutra da zaboravite,kada bi se pokajli mozda bi vam bilo lakse,ali sendvicari su se pjavili od kada se na shranama ne praktikuje hrana ili kao se zvao KARITAT,da li da to uvedemo da bi se vi vratili vjeri,ili pristupili crkvi,neznam ,ako ste gladni reci te, ima kuhinja na Cetinje Podgorca Bar greota je da ste gladni i da radi toga pricate budalastine,a Crnogrca na Primorje nije bilo ,to je sitina i to istoriska ,mogu ti dati popis Austrije iz 1910 pa da se uvjeris,nije on nista tu iznio mimo statistike!
http://sparc.core.hu/~agardi/omm1910/index.php?/de/datenbank
Ovdje imas sve ,pa pogledaj gdje tu pise Crnogorac Montegrin ili sta drugo,pritisni nasledeci naslov :
2. Österreichischen Länder,Austriske zemlje ,pa pod broj 12 pise Dalatijen ili Dalmacija i nadji istinu koju je otac Mocilo rekao na onom ljubilarnom sabranju u Novome i Budvi.
tako blago meni ne siri neistinu,iako ti je to zanimanje!
O čemu ti to zboriš Nikola ?
Kakvi sendviči , glad , hrana …mora da nijesi zalaga od jutros pa zboriš iz stomaka .
Mi ćemo vratiti svoje oteto Nikola kad tad !!!
Neće se tuđi barjaci vijoriti sa naših svetinja još dugo , VAKAT JE došao !
Samo vi uzmite sto je vase,niko vam ne brani,jedino sto je vase ,eto i ja sam za to,
i svetinje s brakom i crkvama,samo neomjte da pobrkate cije je sto, e tada smo nezgodin,a bjeste krenuli neznam sto je sto ste prikocili,ili ja vas osnivac vase vjerske zajednice uvidio da mu je tu kraj,i bit ce sigurno,ako dirne u nase,a VASE VAMA ada kome i barjaci ,mi stvaljamo zastave naravno KRST na vrh i litija.
Tako samo VASE VAMA ada kome drugo i bilo bi nepravilno.Kako zovete onaj objekat pri groblju na Cetinje: GROBNICA ili kako drugo ?Hocete li svi u nju da se sahranjujete ili samo zsluzni poput Steva Slavka Purak i jos par vas ,neznam hoces li i ti tamo ,vjerovatno nemas sto ukrasti inace bi, vjerujem ti ja.
Nego pogledaj onaj popis iz 1910 doba Austrije da se ne zabunis drugi puta,greota je lagati ako se itina zna,pa da se ne crvenis pred narod?
Neće puno proći a slavni Crnogorski barjak će krasiti crkvu sv Nikole u Kotoru !
Koga briga što je bilo prije vijek , važno je što je sada i što će biti śutra , a svoje oteto ćemo vratiti kad tad , a najvjerovatnije sad , Milo je sve rekao nema se što dodati .
Milo je sve rekao nema se što dodati .
Da,ako nemas sto jos doadati da ovdje zavrsimo!
Sta te sprecava junacino?? Aaa da, ti vise volis da drugi to obave za tebe, bojis se ti, moze to „vracanje“ da bude i preko nosa pa nek se drugi mlate, ti preko neta pruzaj podrsku. Cuti tu jadove i smrdove.
Narod crnogorski je zapamtio samo.njegovo dobro, a za otpatke.milogorske stvarno me boli uvo.
Aksios!
DOSTOJAN