Politika bez javnosti

Glasovi koji se dovoze džakovima, mladići koji cetinjskom opštinom trčkaraju sa dubokim kapuljačama – u nedelju, Mojkovcem prodefilovao vozni park kakav se ne može vidjeti ni u Dubajiu, veli mi prijatelj: pravi raj, pomislio bi neko skijališko vip mjesto u Švajcarskoj, gdje budžovani dolaze da provedu prve dane predbožićnog snijega…

Ali, jok more, riječ je o izbornom danu (o još jednom famoznom izbornom danu), o novom mehanizmu muljevine i rada u sjenci, o novim aparatima režima koji je na sve strane rasplinut, koji vrši pristisak, reketira svoje članove da bi isti ovi reketirali svoje zaposlene, i tako ukrug, jedan zaposleni četiri glasa, administracija je udarna pesnica svake vlasti, a ponajviše ovih koje u mrtvilu drže opšte stanje na brdovitom Balkanu. – A tek Petnjica, tu su se lomila koplja, bilo do zadnjeg trenutka nategnuto i neizvjesno, dosledni bošnjaci opet politiku pretvorili u pjacečenje!

Na Cetinju se potezali i biber-sprejevi… DPS odgovara: mi smo žrtve, i to onih koji se kao djeca ljute pošto pretpre još jedan poraz, u fer-plej političkoj utakmici koja je protekla u diplomatskom atmosferi, kao što i priliči današnjoj Crnoj Gori. Pomislih – umalo još jedan, ali ovog puta „lokalni udar!“ Akteri bili ovi iz URE. Opa, i novocrnogorci osjetili stvarnu politiku DPS-a, koja je, molim lijepo gospodo – sve osim što je javna i prozapadno prepoznata!

Obrad Mišo S. oborio s nogu izjavom da opozicija nikad nije bila gora. Aha, šta ćeš, takav je Mišo! Još kad se uzme u obzir da je i Obrad, onda se događaju fantastične stvari, ne samo u politici, budući da pomenutog politika najmanje interesuje. Naprotiv, Obrad služi da daje izjave kao Mišo a da se pritom i dalje predstavlja kao Obrad. Kontaš: ni on sam ne zna ko je Obrad a ko Mišo, šta Mišu dođavola dođe Obrad, i šta njih dvojica onda dođu, dođavola, njemu… U mori u kakvoj se zatekao, ne čudi da izvaljuje ovakve izjave, on čak u tom smislu ima i zavidnu kolekciju ovakvih i sličnih izjava, a zbirka nosi naslov: Mišo kao Obrad objašnjava političku realnost Obradu kao Mišu.

Pored Miša ili Obrada ili kakoveć, javljaju se i kojekakvi „nezavisni analitičari“, koji u rileks fazonu na javnom servisu primaju sms-ove o tome kolika je izlaznost i ko je u prednosti; daju mlake kritike o tome kako, zaista, nije potrebno da se i ovi izbori dešavaju u jednom – policijskom dekoru. Međutim, nekakvi politički analitičari i dalje primaju sms-ove i prelaze preko svega tako lako, reklo bi se na vrhovima prstiju, i nastavaju o ubjedljivosti DPS-a, partije koja je, po njima, nema šta, usavršila taktiku koja svaki put donosi zagarantovanu izbornu pobjedu. Dobro, ne baš u svim gradovima apsolutnu, što opet ne bi bilo dobro.

(Ok, onda prema ovim „nezavisnim analitičarima“ na sve buduće izgobre DPS bi trebao da se bori sam protiv sebe, u jednoj demokratskoj izbornoj utakmici, logično da bi opet pobijedio, i što je važnije – poslao Evropi sliku kako i izborna noć u Crnoj Gori nužno ne mora biti crna!…)