Pinna nobilis
1 min read
Puni smo podjela, znamo svi, ali kada uzdignemo fokus i odredimo se spram stanja u svjetskoj ekologiji, biće da se dijelimo na one koji argumentima dokazuju globalno otopljavanje i na one koji to argumentovano opovrgavaju.
Na nekoliko dana pred Sajam knjiga valja kazati kako je jedna od sporednih junakinja iz dokumentarne Geopoetikine knjige „Muke svetskog mora“ Alane Mičel – povraćala – kada je spoznala u kakvom je katastrofalom stanju Svjetski okean. Nedopustivo kiseo, s jedva koralnih grebena, pred ustavljanjem Golfske struje, izlovljen – Okean kazuje da ako i izumre život na kontinentima on to neće osjetiti, ali ako izumre život u Okeanu, kontinentima nema spasa…
Tokom svakog Miholjskog ljeta plivam, što sam činio i prošle godine kada sam po prvi put poželio da prijavim čudo. Nego rekoh: sa sačekam makar godinu, možda gramzivci i čudo izlove. Pa će ispasti da sam ga džabe prijavljivao, ili urekao…
Prošle godine pojavile su se palasture, Pinne nobilis. Na poklonjenje moru uvijek dolazim s maskom, gledam ima li riba, koliko je vrsta školjki i puževa. Ali se nije dogodilo da sam – poslije ravno 30 godina!!! – opazio jednu malu palasturu, ni pet, ni pedeset… Jedva zadržavajući dah pod vodom od uzbuđenja, umiren na površi, s jednog jedinog mjesta gledao sam u preko 100 palastura. Otkriće sam prijavio kotorskom Institutu za biologiju mora.
Na dubini prosječno visokog Primorca, u polju trave posidonije, iz tla su rasle najveće školjke na Mediteranu. Znaju da narastu do 1 metra, katkada tvore biser, nepravilnog oblika i žućkast, ali biser. Za tlo su vezane bisusnim snopom i proizvode ga najfinijeg, da se njime može tkati i plesti.
Do dolaska Miholjskog ljeta 2014. nisam obilazio rečenu poziciju – sve u strahu da ih neću zateći. Na papiru je njihovo izlovljavanje Zakonom zabranjeno, ali koji roditelj može odoljeti onom tipiziranom: „Mama, vidi!“ Ono što puk zove državom ni puk ne može za zaštiti, nekmoli će školjku koje nije bilo 30 godina – kazujem kao malakolog amater – čime joj je cijena stoput veća.
No je ekološko čudo sve vrijeme bilo od duple širine: narodi koji su prodefilovali tim djelićem kopna (pojasniću: ne postoji ni 1% šanse da bi neki metar Bokokotorskog primorja ostao nepregledan; ljeti je to safari koji ubija sve), nisu počupali palasture.
Iskreno, ne vjerujem da smo evoluirali, i postali bolji ljudi. U ovom trenutku nekoga negdje kolju, pale, siluju, prodaju, krste se kukastim krstom, s rukom sve bližom crvenom dugmetu…
More sve vidi. A opet je, gle?, poslije 30 godina projavilo Pinne nobilis u enormnom broju. Nema logike. U teoriji, to se moglo da dogodi po molitvi samo jednog pravednika. Šta bi bilo tek bilo kad bismo se svi popravili…
http://www.youtube.com/watch?v=5vvlLgZBM0M
PS.
Jedan mali poklon za Nikolu. Okupaj se jednom i za mene u ovo vrijeme, ovdje gdje sam jezera su sada hladna.
Bravo Nikola! Ima nade za Planetu. Zapravo to je jedina nada. Posto istrijebimo jedni druge u nasoj nevjerovatnoj gluposti, Planeta ce nastaviti dalje. Poslije milion godina, sto je trenutak njenog zivota, od nas nece ostati traga. Vrijeme je najveci bozji pronalazak.