Pomen vojnicima JVuO stradalim ’45. na Lijevčem polju

Dana 17. 6. 2017. godine u 10.00 časova u crkvi u Razboju (opština Srbac) biće služen molitveni pomen vojnicima Jugoslovenske Vojske u Otadžbini i srpskom narodu iz Crne Gore, stradalim 1945. godine, na Lijevčem polju.

Istog dana, sa početkom 13:00 časova, će kod krsta i Spomen ploče na Šibovima (Banja Luka) biti služen parastos.

U Lijevču se 1945. godine vodila krvava bitka između jedinica Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO) i ustaša.

Bitka se odigravala od 4. do 6. aprila 1945. između ustaša i domobrana s jedne strane i četnika s druge strane, nedaleko od Banjaluke. Snagama NDH je zapovijedao general Vladimir Metikoš, a četničkim potpukovnik Pavle Đurišić.

Prešavši rijeku Vrbas, četnici i narod pod komandom vojvode Đurišića zagazili su u široko Lijevče polje. Umjesto slobodnog prolaza koji je jemčio crnogorski separatista Sekula Drljević, sačekao ih je ulitimatum: da pređu Savu i stave se pod ustašku komandu ili će biti napadnuti. Đurišić je ultimatum odbio.

Dragoljub Draža Mihailović je na suđenju 1946. godine Lijevče polje nazvao drugim srpskim Kosovom.

Ustaše su zarobile više stotina oficira i vojnika među kojima su bili i Pavle Đurišić, Petar Baćović, Mirko Lalatović, Zaharije Ostojić… Svi su odvedeni u logor Stara Gradiška. Velika je vjerovatnoća da je u Lijevču polju mučki ubijen i akademik Dragiša Vasić, drugi čovjek i ideolog Ravnogorskog pokreta. Gotovo svi oficiri JVuO koji su zarobljeni u Lijevču stradali su mučeničkom smrću. Malo je poznato da je u vrijeme lijevčanske bitke u katoličkom samostanu kod Nove Topole, u srcu ravnice, počinjen još jedan zločin. Tridesetak pravoslavnih sveštenika je u katoličkoj bogomolji zvjerski mučeno i potom ubijeno. Danas ostaje samo gorko sjećanje i obaveza da se ne zaborave postradali oficiri, sveštenici i narod.

Procjena je da je u bici učestvovalo oko 30 hiljada ustaša, dok je četnika bilo oko 20 hiljada. General Draža Mihailović na suđenju je rekao da je u Lijevče polju na strani četnika bilo 40 hiljada ljudi, od kojih je samo hiljadu preživjelo boj. Nakon decenija ćutanja pod komunističkim režimom, istoričari su rasvijetlili ključne činjenice u vezi sa ovom bitkom. Mrtvi, međutim, još uvijek nisu izbrojani a čini se i da njen značaj još uvijek nije u punoj mjeri prepoznat.