(Po)moć, (po)moć „Rajo“, meni-nama od vas danas treba!
1 min readPiše: dr Momčilo D. Pejović
Još ne plaču, mada cvile, al’ se žale i za (po)moć zovu!
Mogao je i takav naslov biti. Pravo ću vam reći da je tako glasio prvobitni naslov teksta o kojem sam htio pisati pod hitno, dobivši inspiraciju ili posebno nadahnuće, poslije odslušanog govora na 43. sesiji Savjeta za ljudska prava u Palati nacija u Ženevi „predsjednika svih građana“, ali ne i mo(je)ga jer ga odavno i javno ne priznajem, kao prvog čovjeka, i izjave koju je dao drugi čovjek u svojstvu premijera Vlade Crne Gore, koji je učestvovao na Investicionom samitu za Zapadni Balkan u Londonu, u organizaciji Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD)!
Nikad tako velike političke aktivnosti i pokretljivosti u „mrtvoj sezoni“ i zimskim mjesecima, na prilično velikim i udaljenim destinacijama počevši od Podgorice, preko Pariza do Majamija, Vašingtona, Minhena, Brisela i Londona od naših političara i državnika, partijskih čelnika ili prvih ličnosti u jednoj ekološkoj i „ekonomski prosperitetnoj” državi, kao što je to evo dva mjeseca od kada je donijet na silu bolje reći darovan „Zakon o slobodi vjeroispovijesti …“!
Donekle, može biti izvjesnog razumijevanja za „predsjednika svih građana” što se tako razletio i preznojavajući se nastavio sa novogodišnjom produženom prazničnom atmosferom, jer čovjek ima ekonomsku i političku moć, privatne firme, lični biznis i tako dalje i tome slično; doduše ponekad se i „zaboravi“ pa se naknadno (pri)sjeti da ima neke „dugove“ i firme koje ni jedan cent nijesu „obrnule“ a, ipak, gle čuda da (po)stoje!
Međutim, za drugog čovjeka u državi, premijera, je to baš neobično da u svega dva – tri mjeseca tri ili četiri puta zvanično posjeti ili boravi u Londonu o trošku „državnome“ , iako se tamo nalazi njegov imenjak, već nešto više od godine dana „odbjegli bankarski tajkun“, koji je bio zlatni sponzor DPS-ovaca i ne može se tako jednostavno negirati da nije bio i njihov „prijatelj“, mada im je za sada obojici „neprijatelj“!
Teško se oteti utisku da Duškovi boravci u tako kratkom vremenskom razmaku imaju samo „zvaničnu” posjetu, a „odbjegli tajkun”, njegov imenjak Duško sjedi u Londonu i ne haje za „posjete” svojih dojučerašnjih prijatelja i političkih istomišljenika, koji su radili na (iz)gradnji privatne „države”!
Prema onome šta se sve dešavalo u posljednjih godinu dana, neuvjerljivo je da izostaju „posjete” i koje su sve češće u Londonu „odbjeglom tajkunu” ili makar neka vrsta razgovora sa distance! Prema onome što primjećujemo na instagramu, smatramo da je „odbjegli tajkun u Londonu“ za sada veoma opušten i bezbrižan za svoj status u Britaniji i da je on upravo sada taj ključni svjedok ili insajder koji na spoljno-političkom planu „veže i driješi” i da čvrsto drži konce u svojim rukama, makar što se tiče krunskog dokaza „snimka plave putne torbe …”, od koje po svemu sudeći sve zavisi i od koje prijeti ozbiljna opasnost da se sruši tron „predsjednika svih građana”!
Da se kojim slučajem iza tih čestih zvaničnih posjeta Londonu od strane Duška u svojstvu premijera ne krije rješenje nastale pat pozicije na koju čekaju „domaći i strani“ faktori? Na unutrašnjem planu mirni protesti stvorili su značajnu kritičnu masu koja ozbiljno prijeti da sa povlačenjem „Zakona o vjerskim slobodama“, neminovno izazove i(li) pomogne padu jednog „diktatorskog režima”, i otvori slobodan prostor za izbore i novu vlast u Crnoj Gori?
Razlog što sam u posljednjem trenutku promijenio naslov i ujedno koncept cijelog daljeg pisanja leži u činjenici što se prisjetih jednog davno objavljenog teksta sa samoga kraja 2003. godine, pod naslovom „Kilibardina (pr)ocjena i žal ili zvaničan stav”. Objavljeno kao skraćena verzija u dnevnom listu DAN, ponedeljak, 29. 12. 2003. godine, strana 19).
Prije nego pređem na elaboraciju moje „inspiracije ili nadahnuća“ za pisanjem ovoga teksta, nastojaću da u najkraćim potezima „pretrčim” kroz tekst koji, kako rekoh, objavih tako davno i pod naznačenim naslovom. Riječ je o Novaku Kilibardi, nekadašnjem lideru Narodne stranke, kao osobi koja je bila postavljena za šefa trgovinsko-informativne misije u Sarajevu i koji je povodom smrti Alije Izetbegovića, nekada njegovog ljutog političkog protivnika, tim povodom izjavio saučešće Bosni i Hercegovini, dajući tom prilikom na odru pokojnika jednu ocjenu, ne samo političku nego i mnogo više, naglasivši: „da je on (Alija Izetbegović) jedna od najkrupnijih ličnosti u sveukupnoj istoriji bošnjačkog naroda“ i da će ona „svestrano nadjačati ocjenu njegove ličnosti koju izriču njegovi savremenici“!
Naravno, i tom prilikom bio sam „inspirisan” Kilibardinom izjavom, zvaničnom i nezvaničnom – ličnom, o tako visokoj ocjeni „istorijske ličnosti“ i to od jednog ljutog političkog protivnika sa jasnim ciljem pridobijanja političkih poena za mjesto ambasadora u Sarajevu! Za tako nešto nije mogao bolje i pogodnije mjesto i vrijeme izabrati od odra pokojnika A. Izetbegovića, a ni povoda za tako nešto nije moglo biti boljega ! Datom (pr)ocjenom pokušao je N. Kilibarda da se iskupi za političke grijehe iz vremena građanskoga rata, koje je davao u javnost protivu Muslimana i političara njihovih stranaka pa i samog pokojnika o kojemu se tako visoko izrazio. Novak Kilibarda svoju žal za A. Izetbegovićem nastojao je unovčiti ambasadorskim mjestom u Sarajevu! Ličnim „zaboravom“ i svojom „zabludom“ po stare dane htio se osloboditi dijela političke odgovornosti od onoga što je do tada iskreno mislio, strasno i zapjenušano radio, zastupao i odlučno branio do gotove spremnosti da uzme oružje u ruke!
Tada na odru pokojnika izjavio je saučešće i zahvalnost „u ime Crne Gore i lično ime“ i dao izjavu od „istorijske važnosti“, čovjek koji je „zaboravio“ na svoju ne tako davnu političku prošlost i djelatnost iz vremena kada je kao lider Narodne stranke držao govore idući od jednog do drugog mjesta po Crnoj Gori, a bogme i izvan njenih granica po Bosni i Hercegovini, odakle se znao vratiti i sa visokim odličjem-medaljom, kojom se nekada i dičio, primajući ga od tada visokih političkih predstavnika, pa je i na takvo ordenje Novak Kilibarda htio baciti zaborav!
Prođoše tolike godine, a ja bijah zaboravio na taj Kilibardin obavljeni posao, političku zadaću i ujedno moj objavljeni tekst, kad me od prije dan ili dva na to podsjeti „predsjednik svih građana“ da N. Kilibarda nije (p)ostao jedini političar koji je zapomagao, cvilio, tako visoku ocjenu o pokojniku dao i poklonio se i lično sjenima svoga ljutog političkog protivnika, već da ima još naših političara koji spiraju političko blato sa svoje prošlosti i zaboravljaju sve radi svoje dalje političke budućnosti i opstanka na nekoj od državničkih funkcija!
Slušam govor „predsjednika svih građana“ na 43. sesiji Savjeta za ljudska prava u Palati nacija u Ženevi, u trajanju od nekih skoro osam minuta, i ne mogu da vjerujem da naši crnogorski političari tako cijenjeni, poznati, dokazani i istaknuti zboravljaju na svoju političku prošlost pa i dalje nastavljaju da ubjeđuju javnost i one političare evropske, koji ih slušaju na tako visokim zvaničnim mjestima i institucijama, da nijesu to oni iz vremena „rata za mir“! Blago rečeno, bezobrazluk je da nas ubjeđuju u to da oni nijesu ti isti iz vremena „rata za mir“!
Tokom govora onako nonšalantno, ma ni da trepnu, da zastanu, da promijene boju u licu, ili ne daj bože da se zagrcnu kad tako olako prelaze preko mrtvih i živih iz vremena „rata za mir“, a ujedno se jadaju, žale, cvile, dodvoravaju i umoljavaju se prisutnima u sali i onima izvan te sale zarad opstanka na vlasti za još makar jedan mandat, a potrošili su ih pet, šest i sedmi teče na mjestu premijera ili jedan, dva, na mjestu predsjednika jedne države! Pa zar vam to ne liči na diktatore i dikatatorske režime? Kako drugačije objasniti i sa kim ili čime ih uporediti?
Kaže „presjednik svih građana“ da on nije donio – predložio Zakon (…), a insistira kao „predsjednik svih građana“ i istrajava da neće odustati od Zakona (…) niti će ga povući, svidjelo se to nekom ili ne! Naravno, drugim riječima taj je Zakon (…) on darovao u crnogorskoj skupštini i istrajava na njemu već dva mjeseca, kada desetine hiljada ljudi širom Crne Gore na ulicama četvrtkom i nedeljom mirno protestvuje, i šeta sa sveštenstvom učestvujući u litijama i molebanima.
Možete zamisliti procjene „predsjednika svih građana“, koje se kreću do 70.000 građana u cijeloj Crnoj Gori na protestima, a samo u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju i Beranama u tim danima je bilo preko 130.000 građana koji učestvuju na litijama i molebanima! A da onih preostalih 450.000 birača „ima pravo“ da ostanu njemu privrženi i njegovoj politici! Naravno, prepoznajete da je riječ o emisiji „Face to Face“ sa novinarom jedne bosanske tv kuće i(li) radija.
„Predsjednik svih građana“ na 43. sesiji Savjeta za ljudska prava u Palati nacija u Ženevi iskoristi priliku da se požali i „ukaže na jedno važno unutrašnje pitanje za Crnu Goru“, a „tiče se novousvojenog Zakona o vjerskim slobodama …“ u njegovoj „državi“! A šta je time htio uistinu reći i(li) požaliti se na svoje građane koji su već dva mjeseca na ulicama širom Crne Gore, gdje sa mirnim protestima na desetine hiljada ili par stotina hiljada građana na čelu sa sveštenstvom u litijama i sa molebanima izražavaju svoj nemir brojnim parloma i usklicima: „NE DAMO SVETINJE“!
Da li je „predsjednik svih građana“ uspio ubijediti prisutne u priču kojom je započeo svoj govor „o napretku, vjerskim slobodama, ljudskim pravima (…)“ i koje argumente im je ponudio, dao na uvid, pa mu oni „povjerovali“ na njegovu riječ da neće biti nikakve otimačine crkvenih imanja, objekata i ostalih sakralnih relikvija i premeta pravoslanom narodu u Crnoj Gori? Svi su izgledi da je „predsjednik svih građana“ opet pogriješio adresu i potcijenio inteligenciju prisutnih zamarajući ih „njegovim unutrašnjim pitanjem i Zakonom o slobodi vjeroispovijesti (…)“! Da li mu je poznat procenat od onih prisutnih u sali koji mu povjerovaše na riječ da širom Crne Gore ima svega 70.000 građana koji mirno protestvuju? Samo je nedostajalo da im kaže „ne zalijećite se …“ više nas je sa ove strane!
Treba biti, ne samo drzak i drčan, bahat i politički ostrašćen, nabust i nadmen, osion i više nego slijep odnosno zaslijepljen političkom mržnjom pa ne vidjeti to što se dešava u njegovoj privatnoj državi zvanoj Montenegro u kojoj gradi-stvara, i to neskriveno i uporno ponavljajući da je riječ o novom identitetu, novom čovjeku, novom bogu, novoj crkvi i novoj montenegrinskoj istoriji! Pa zar misli „predsjednik svih građana“ da oni koji ga slušaju, dok drži svoj monolog – govor da mu se ne podsmijavaju, iako kurtoazno strpljivo čekaju da završi svoj monolog i prestane sa daljim ubjeđivanjima, žalbama, cviljenjem i indirektnim molbama za političku podršku i pomoć!
A čega sve u toj emisije nije bilo gdje je „predsjednik svih građana“ pokazao (za)vidno „poznavanje“ iz istorije, posebno srednjovjekovnog perioda, sve po ugledu na nekadašnjeg njegovog političkog protivnika Novaka Kilibardu! „Isčitavanje istorijske literature“ imalo je znatan uticaj na „predsjednika svih građana“, naravno pažljivo selektiranim činjenicama i preskocima iz njegove političke biografije iz vremena „rata za mir“ odnosno posljednje decenije 20. vijeka!
Na samome kraju emisije nije se moglo dalje, a da se ne postavi pitanje Srebrenice, „genocida u Srebrenici“, i njegovog dolaska u Sarajevo i Srebrenicu! „Predsjednik svih građana“ je kao iz „puške“ opalio odnosno dao potvrdan odgovor: „moj stav je jasan“, da će ako treba doći u Srebrenicu i da je, bez dileme za njega, tamo „počinjen genocid“, i da će ako treba svojim prisustvom pokazati pijetet prema žrtvama genocida koji se desio u Srebrenici!? U Sarajevo, ne dolazim, bio je odlučan, rezolutan i jasan „predsjednik svih građana“ zbog odrđenih „političkih nesuglasica“ unutar Federacije BiH, a njegova dobra volja i želja stoje otvorene da se nastavi komunikacija u prijateljskom duhu sa BiH!
„Ako vas neko … članovi predsjedništva njih dvojica …, islamska zajednica… reis …, organizator 25 godišnjice genocida u Srebrenici …, pozovu u Srebrenicu …, da li ćete doći? Naravno, … stav Crne Gore na tu temu je jasan, moj stav je na tu temu jasan …, prema tome, ako treba i prisustvom pokazati pijetet prema žrtvama tog genocida, pa kakav je problem ? Naprotiv“!
Politički dugovi iz prošlosti sada su došli „predsjedniku svih građana“ za naplatu od onih koji su strpljivo čekali da im politički događaji dođu na ruku! Politička uloga koju je nekada imao Novak Kilibarda nije bila politički sasvim kredibilna, ali jeste bila privremena i imala je svoj značaj i ulogu za spoljnu politiku BiH, posebno za Bošnjake i Muslimane, na međunarodnoj sceni! Odigrao je N. Kilibarda to što se od njega tražilo, a „predsjednik svih građana“, koji je do sada vješto izbjegavao političku ulogu za koju je nekada moralo doći vrijeme, našao se u bezizlaznoj situaciji! A gdje baš sada kada mu politička situacija na unutrašnjem planu ne ide nikako, odnosno može se reći da mu prijeti pad sa državničkog trona! Sada je bilo neizbježno, htio to ili ne, mora(o) je prihvatiti političku ulogu pokajnika! Dodatno, insajder iz Londona ne miruje i svakim danom njegove prijetnje i obećanja bivaju surovo ozbiljna i prijeteća!
N. Kilibarda se u ulozi šefa trgovinsko-informativne misije donekle politički malo stresao, iako se nije i niti se mogao politički oprati! Sada je red došao na njegovog nekadašnjeg političkog protivnika, a kasnije velikog političkog idola i zagovornika novog identiteta, bolje reći „dvometrice“, kako se to metaforički vješto i lukavo izrazi jednom prilikom N. Kilibarda.
„Predsjednik svih građana“ ima sada mnogo težu i nezahvalniju ulogu od Novaka Kilibarde, koji je sa pozicije šefa trgovinsko-informativne misije u Sarajevu iskoristio odar svoga ljutog političkog protivnika A. Izetbegovića odajući mu „priznanje i zahvalnost“ i ujedno dao visoku „istorijsku ocjenu njegove ličnosti“!
Uloga je u toliko teža što je riječ o Bakiru Izetbegoviću, sinu pokojnog Alije Izetbegovića, kojemu treba doći na noge i svojim dolaskom još jednom potvrditi ono što su deklarativno negdje davno izjavili i tim činom ozvaničiti politički pobjedu i trijumf nad nekadašnjim političkim protivnikom! Mrdanja više nema, odlaganja još manje a samo bi politički krah „predsjednika svih građana“ mogao ga spasiti i političkog poniženja!
I dok je N. Kilibarda imao ulogu da se „zahvali i potraži oproštaj“ na odru A. Izetbegovića, „predsjednik svih građana“, ima ulogu i zadaću političku da dođe u Srebrenicu i sjedne u političko krilo Bakira Izetbegovića, pa na taj način svoju političku prošlost u potpunosti stavi kao priznanje za svoju državničku i političku prošlost i ujedno svoj lični poraz i politički krah jednog „predsjednika svih građana“ jedne malene i nezavisne, a NATO-vske države na Balkanu! Sazrelo je vrijeme da „predsjednik svih građana“ žanje što je davno posija(n)o!
NAROD DOKUMENTOVANO IMA ARGUMENTE DA SE ČOVEK MENJA KAO KAMELEON I DA MU SE VIŠE NIŠTA NE MOŽE VEROVATI! U NARODU SE KAŽE KO LAŽE TAJ I KRADE! KOME TREBA TAKAV VOĐA!VOĐE SE DODVARAVAJU NARODU A ON SVOJ PONIŽAVA I MALTRETIRA! E TO ĆE MU DOĆI GLAVE!
Nema predaje Crna Gora i Srbija to je Srpska familija Kosovo JE SRBIJA ??⚪?????
Na kakva je sve ponizenja spreman nesretnik, ide naokolo i klevece svoj narod … e jadan je narod kome je ovo predsjednik!
Kako možete pisati okupatorskom latinicom, većina čitaoca ???
To je žalosno.
Ako je savremeno Srpstvo ( i bosanština,i vojvođanština, i srbijanština , i hercegovština i crnogorština ) u znaku latinice, dabogda ga takvoga ne bilo više !
Zato je drug Josif Staljin veliki vladar bio.
Posto su mnoge avetinje prosle na tzv izborima ispada da smo mi takve birali. Boze pomozi da do kraja svane u Crnoj Gori.
Ističe mu i zaustavno vreme , sad čeka penale .. .. I osjeća – ovaj strah cene nema ! I … , onda … Uz anesteziju gusala , polako , u antilitijskom i anticivilizacijskom hodu , nazad u svlačionicu .
Ne damo Srpstvo, ne damo vjeru, ne damo crkvu, ne damo istoriju, ne damo identitet ne damo dusu ne damo slobodu ne damo svetinje.
NE DAMO SVETINJE.