Popisne čarolije

Piše: Batrić Babović

Crna Gora je 1878 godine na Berlinskom Kongresu dobila status međunarodno priznate države. Dobro upućeni govore i pišu da je to učinjeno prije nego što je urađeno sa Srbijom. Kad su popisi stanovništva u pitanju od 1909. do 2023. godine bilo ih je ukupno jedanaest. Od 1878. godine pa do danas Crna Gora je bila knjaževina, kraljevina, dio kraljevine SHS, dio FNRJ, SFRJ,SRJ,SCG i na kraju opet međunarodno priznata Crna Gora poslije referenduma 21.maja 2006. godine.

Ovoga puta, u isto vrijeme i Srbija je postala vidljiva na mapi svijeta. U Crnoj Gori su ostale podjele, Bijela knjiga i priznanja crnogorskog referenduma od strane Beograda i Moskve. Tu su se zadesno našle ruske pare i stare navike iz vremena Broza i Staljina. Crna Gora je ostajala u blatu ili približnom materijalu. Šta je bilo sa istorijatima popisa? Tu baš nije sve bilo i ostajalo isto. Dešavala su se pretvaranja i pre(s)tvaranja identiteta i inžinjeringovanja identifikacija i identifikacionih obeležja. U praktičnom smislu ništa novo i nepoznato. Na popisu 1909. godine, u statistici je bilo 95% srpskog jezika. Godine 1921. isti jezik bio je zastupljen sa 91% , a deset godina kasnije sa 94 % u ukupnom stanovništvu. Zašto samo jezik kao popisna kategorija? Zašto nije popisivana nacionalnost? Radi se o velikom analitičkom pitanju. Sa druge strane, od vremena Brozove Jugoslavije i Crne Gore stvari su postajale drugačije. Crnogorci kao nacija imali su od 91 % na popisu iz 1948. godine do 45 % popisanih na popisu iz 2011. godine. Srbi u Crnoj Gori su imali od 2 % stanovnika davne jugoslovenizovane 1948. godine, pa sve do 33 % stanovnika 2003. godine i 28 % stanovnika 2011. godine. Srpski jezik je bio zastupljen sa 42 % 2011. godine. U titoizmu kao srpskohrvatski, a zatim kao srpski jezik djelovao je od 1948.godine pa do ranih devedesetih prošlog vijeka. Krenulo se sa 95 % distribucije iz Knjaževine i stiglo do 42 % u Republici. Boljševizam beskraja? Lingvističke akrobacije? Snaga za brisanje u identitetskoj gumici ili u brojačnici izjašnjenja? Važno je naglasiti da sva imena i prezimena sa popisnih listova iz 1909. i 1921. godine i dalje perzistiraju u Crnoj Gori. Preci i potomci se jure i prebrojavaju na istim ili različitim popisnim iskazima. Paradoksima nikad kraja. Nedugo zatim slijede pojave novih “ jezika“ i novih „vjerskih organizacija“ ravnih nivou nevladinog sektora.

Obrnuti Sajks-Piko u Crnoj Gori traje duže od vijeka. Prvi popis bio je u Knjaževini Crnoj Gori, drugi u Kraljevini SHS, treći u pravnom formatu Zetske Banovine, ostali u titoizmu i jugoslovenstvu, a poslednji u evropskoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori. Kad je Zetska Banovina u pitanju tada su zajedno bili Kosovska Mitrovica, Dubrovnik, Cetinje, Podgorica, Trebinje i Novi Pazar. Boka Kotorska je 1945. godine ušla u sastav Crne Gore, a Berane, Bijelo Polje i Pljevlja sa vremenom Balkanskih oslobodilačkih ratova. Famozni Zakon o slobodi vjeroispovjesti stupio je na scenu kad je odnos Crnogoraca i Srba bio 45:29 u procentima. Nije bilo ni diskriminatornog zakona, niti ovog crnogorsko-srpskog odnosa daleke 1948, niti svih godina do popisne 2011. Lovćen je rušen 1916. godine od strane Austrougarske. Famozne 1972. godine nisu ga srušili žutocrni monarhisti. Devedesetih godina nije bilo dominacije srpskog nacionalnog bića u Crnoj Gori. Otkud onda priča o „velikosrpskom nacionalizmu“ i „velikosrpskoj agresiji“? Ko je nosio maslinaste kišne kabanice? Koja politika je vodila “ rat za mir“? Kako je mogao cvjetati nacionalizam sa devet posto učešća u popisnoj statistici? Vladaju li Crnom Gorom sve forme mimikrije ili surova realnost? Ko su bili i ostali permanentni identitetski i politički kameleoni? Popis je i tada samo radio svoj posao u ime politike koja je bila na snazi. Kad se sa istorijskog aspekta pogleda Zetska Banovina nekad i sad, da li u očima popisivanih i popisivača ima ili nema riječ za opis stanja?

Ne postoji moć jezika za razlike sa ludilima koje su stvorene u toku 80 godina. Ko je kriv za sve ovo? Ima li pravnih i istorijskih ljekova za inžinjeringe? Bilo kako bilo, teško je reći bilo koju riječ. I da se nešto kaže ostaju enigme sa neriješenim problemima. Ostaju nacionalni savjeti, ekstremne politike, nevladine organizacije i svi tipovi uticaja. Ostaje priča o odlaganju i neodlaganju popisa i ostaju sve varijante za destrukciju i autodestrukciju.

Ostaju i rane. A život neumitno teče i samo teče. Do novih popisa i novijih inžinjeringa.