Porodica Karadžić iz Žabljaka: Policija nam ne da „bijelih dana“

Porodica Karadžić iz poddurmitorskog sela Kovčica dugo će pamtiti 16 april ove godine kada su im iznenada i nenajavljeno „u goste“ došli pripadnici posebne jedinice MUP-a Crne Gore.

Toga dana supružnici Žarko i Rada i njihova tri punoljetna sina pripremali su se da iz svog doma krenu u obavljanje svakodnevnih poslova koje zahtijeva život na selu. Prva je iz kuće izašla domaćica Rada i ugledavši oko kuće uniformisana i naoružana lica, zaprepašćeno se vratila nazad.

„Bili smo u obruču naoružanih ljudi. Zamalo da svi u porodici popadamo od muke kada smo ugledali opkoljenu kuću od strane specijalne policije sa specijalnom opremom i specijalnim vozilima. Pravac na kuću, prilazi starješina i govori „vi ste optuženi od strane žabljačke stanice policije da posjedujete velike količine oružja i municije koje imate namjeru da upotrijebite u izvršenju krivičnih djela“. Ja im se obraćam riječima „stanite ljudi, šta se to dešava, to je nesporazum“, pokazali su mi rješenje potpisano od strane istražnog sudije Osnovnog suda Žabljak“, priča pedesetosmogodišnji Žarko.

Ističe, odmah mu je bilo jasno da je intervencija PJ samo jedna u nizu provokacija koje, kako tvrdi, konstantno doživljava od istih pojedinaca koji njemu i njegovoj porodici „ne daju bijelih dana“. Povod da izvrše raciju i pretres klasična je podmetačina i namještaljka od strane pojedinaca koji su pokušali da iskonstruišu navodni napad na službeno lice. Pri tome su, tvrde, ovog puta zloupotrijebili i pripadnike PJ.

„Kako bi nama naudili nijesu se libili da o trošku države odnosno ovog naroda zloupotrijebe pripadnike PJ, koji su sa vozilima i opremom morali doći iz 65 kilometara udaljenih Pljevalja. Kada su zatražili njihovu intervenciju obavijestili su ih da je riječ o osobama koje pojeduju ogroman arsenal oružja. Angažovati specijalnu jedinicu koja se koristi za suzbijanje najsloženijih oblika terorističkih aktivnosti i za suzbijenje svih oblika terorizma i organizovanog kriminala da dođe čak iz Pljevalja kako bi izvršili represiju nad jednom skromnom porodicom, ničim izazvanom a zarad hira „moćnih pojedinaca“ iz žabljačke policije je – skandalozno. A da sam potpuno u pravu dokazuje i konačan ishod njihove intervencije. Nakon obavljenog posla nijesu našli ama baš ništa što bi bilo suprotno zakonu. Nijesu našli jer tako nešto u našoj familiji i ne postoji, znači nema arsenala oružja i municije kojim ja i moja porodica imamo namjeru da upotrijebimo za izvršavanje krivičnog djela. U naših 20 objekata na tri lokalcije nije pronađeno nikakvo oružje, ni jedna čaura, ni jedan metak. Primorani smo bili sa njima ići i u katun u planinu u koji nijesmo došli više od pola godine. Našli su samo lovačku pušku okačenu na zid, trofej mog pokojnog oca, za koju posjedujem dozvolu za držanje i iz koje nije ispaljen metak više decenija unazad“, priča dalje Žarko, vidno uznemiren, pritisnut najnovijim problemom, koji mu je, opet tvrdi, nepravedeno nametnut od „pojedinaca iz žabljačke policije“.

Ipak upućuje zahvalnost pripadnicima PJ na profesionalizmu, jer su, kako navodi, brzo uvidjeli da nije riječ o naoružanim kriminalcima kako su ih kolege sa Žabljaka obavijestile, već o normalnoj porodici bez ikakvih loših namjera. Starješina PJ im je pri odlasku uputio i riječi izvinjenja.
Porodica se nalazi pod stresom, uznemirena, vidno je poremećena porodična harmonija, zapostavljene svakodnevne radne obaveze. Tim prije što se njihov najstariji član duže vremena bori sa teškom bolešću.

„Svaki drugi dan putujem za Pljevlja na dijalizu, tako već godinama unazad, ali progon moje familije po raznim osnovama koji traje godinama teži je od bolesti. Ja i moja porodica na daleko smo rekorderi u plaćanju raznih kazni koje su nastajale kao represija zbog nekakve samo njima znane neposlušnosti. Iako sam diplomirani pravnik jedini sam Žabljačanin koji nije uspio da napuni ni 15 godina radnog staža. Živimo od svog rada, naporno ali pošteno. Međutim došli smo u situaciju da razmišljamo šta nam je činiti. Gdje god se pojavimo pojedinci sa raznim provokacijama, gestikulacijama, namještaljkama, i podmetanjima ljudi vrlo loših moralnih karakteristika, odgovorno tvrdim, provociraju nas na svakom mjestu. Te provoakcije su se prenijele na moju djecu. Došli smo u situaciju da se javno oglasimo i upoznamo javnost i nadležne državne organe u kakvim smo problemima zbog nečijeg hira i zlih namjera. Zatražićemo zaštitu preko svih institucija u ovoj državi, nadamo se da će nas prihvatiti kao lojalne građane ove drževe“, navodi dalje Žarko uz ocjenu da naslućuje šta je u stvari pravi povod svih nedaća.

Žarko je aktuelni predsjednik OO Nove srpske demokratije na Žabljaku.

„Možda je moja krivica što sam poznat po opozicionom djelovanju i bez namjere da se mijenjam.

Ja se mog opozicionog djelovanja ne stidim, čak se ponosim sa mojih 30 godina opozicioniog rada. Mislim da nećete naći osobu kojoj sam naudio po bilo kom osnovu. Smatram da i mi Srbi imamo ista prava kao onaj čovjek iz Beranama i trebalo bi i nas da zaštite. Naravno ako smo pravna država jednaka za sve. Čini mi se da je jedan od glavnih uzroka naših problema upravo taj što sa ponosom uvijek i na svakom mjestu ističemo našu srpsku istoriju, našu srpsku tradiciju. Iako ničim ne vrijeđamo niti ugrožavamo one koji se drugačije izjašnjavaju. E mi smo Srbi i ostaćemo to što su bili naši ponosni preci. Ne tražimo ništa posebno, samo da nas ostave na miru oni koji krijući se iza policijske uniforme liječe nekakve svoje komplekse“, zaključuje Žarko Karadžić,