Porodice žrtava Golog otoka tuže Crnu Goru i traže pravdu za komunističke zločine
1 min read
Goli otok
Desetak porodica žrtava Golog otoka presavilo je tabak i od države traži odštetu. Pozivajući se na evropsku praksu i slučajeve iz regiona, posebno iz Hrvatske, te porodice traže da dobiju obeštećenje od po 50 evra za svaki dan koji su njihovi članovi proveli na Golom otoku, piše Dan.
Radi se o pojedinačnim tužbama, a da će doći do pravog udara na državni budžet potvrđuje najava više od 100 porodica da će tužiti Crnu Goru ukoliko država u najskorije vrijeme i zvanično ne rehabilituje njihove članove koji su bili na Golom otoku i obešteti ih za pretrpljene patnje i višegodišnje zlostavljanje. Ukoliko se svi odluče da traže isti iznos, to bi državu moglo da kršta blizu pet miliona evra. To je računica samo za one koji su najavili tužbe.
Međutim, ovakvih slučajeva u Crnoj Gori je više od 3.000. Ono što Crnoj Gori ne ide na ruku je činjenica da je ovaj problem riješen u ostalim bivšim jugoslovenskim republikama. Porodice smatraju da primjeri iz Hrvatske i Slovenije mogu biti dobar osnov, ako ne pred domaćim sudovima, a ono sigurno pred sudom u Strazburu.
Pravni eksperti smatraju da je država morala odmah da reaguje na ove najave, prije nego što dođe do tužbi. Crna Gora je krenula u ovu priču Deklaracijom iz 1992. godine, a 2006. godine je usvojila Rezoluciju Savjeta Evrope o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima. Međutim, to je ostalo samo mrtvo slovo na papiru jer u praksi ništa nije urađeno na priznanju patnji i kršenja osnovnih ljudskih prava nevenih ljudi koji su bili utamničeni u tom ozloglašenom logoru za političke neistomišljenike.
Milan Radović iz Građanske alijanse ranije je upozoravao da Crna Gora mora da reaguje prije najavljenih tužbi i da sama pokrene pitanje moralne i materijalne rehabilitacije žrtava Golog otoka.
On upozorava da bi ovaj vid traženja pravde golootočkih žrtava potpuno ispraznio državni trezor, a na takav mogući ishod ukazuju i zvanični podaci nekadašnjeg Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove SFRJ. Prema tim podacima, u junu 1963. godine na Golom otoku je bio 16.101 zatvorenik -15.173 muškarca i 928 žena, od kojih je tokom izdržavanja kazne stradalo 413.
Premijer Duško Marković je svojevremeno najavljivao da će ovaj problem biti riješen.
“U Crnoj Gori nema i ne smije biti stigmatizovanih, niti smije biti onih koji se tako osjećaju u društvenom ambijentu, niti za takav osjećaj u današnjoj, modernoj, demokratskoj i evropskoj Crnoj Gori ima realnog osnova. Vrijeme je da se okrenemo budućnosti i da razlike prestanu biti uzrok političkih dioba, a postanu izvor socijalne kreativnosti”, poručio je 2012. Marković, tadašnji potpredsjednik za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministar pravde i ljudskih prava.
On je to saopštio odgovorajući na pitanje šta su Vlada Crne Gore i Ministarstvo pravde i ljudskih prava uradili na realizaciji prije pet godina datog obećanja da će se na adekvatan način odnijeti prema inicijativi Udruženja “Goli otok” za Crnu Goru za donošenje zakona o poništavanju presuda, rješenja i drugih akata izrečenih licima osumnjičenim za podršku Rezoluciji Informbiroa od 28. juna 1948. godine.
Marković je tada obećao da će Ministarstvo pravde i ljudskih prava staviti u vrh svoje agende izradu analize inicijative Udruženja “Goli otok”, koja će biti dostavljena Vladi na usvajanje, sa predlogom zaključaka. Međutim, nadležne institucije, bar zvanično, nijesu uradile ništa povodom toga. U Hrvatskoj je to riješeno tako što je žrtvama i porodicama isplaćeno 40 eura no danu provedenom na Golom otoku. Neki od tih predmeta završili su i pred Sudom za ljudska prava u Strazburu i pozitivno su riješeni.
Najviše zatočenika iz Srbije i Crne Gore
Po zvaničnim podacima, najviše zatvorenika je bilo iz Srbije, 44 odsto, a na drugom mjestu su Crnogorci sa 21,5 odsto. U poređenju sa brojem stanovnika, Crnogoraca je bilo najviše jer je u Crnoj Gori bilo izraženo prorusko raspoloženje. U Hrvatskoj je pojedinim žrtvama koje su vodile privatne parnice isplaćene 40 eura no danu. U Srbiji je odšteta mnogo manja. U toj državi je rehabilitovano 2.146 ljudi, dok su sudovi odbili 64 zahtjeva za vraćanje časti i ugleda. Komisiji za obeštećenje obratio se 81 bivši golootočanin, a 215 zahtjeva podnijeli su bračni drugovi, odnosno djeca zatvorenika koji su u međuvremenu preminuli.
Iz našega naroda,u takozvanom NOR-u nije „trijebljena guba iz torine“(Njegoš),nego je guba ubacivana u torinu a svi koji su bili imuni su proglašeni neprijateljima i nestajali,i to traje do današnjih dana…
Reče mi ,jednom, jedan pripadnik četničkog pokreta: „Mi smo odahnuli kad su se pojavili Informbirovci. Nas su zaboravili i počeli njih da love i muče,komunistički zlikovci ,pošto su nad slomili su počeli da lome one najbolje u sopstvenim redovima a na posebnoj meti su bili „neopredijeljeni“, i njih su najradije lomili…“
Špijunima „UDB-e su bile odriješene ruke da prijave svakoga : ljude koji nijesu ni znali šta je politika ili koji su im se nešto nekada zamjerili,ili su jednostavni bili sumnjivi…prijavljivali su one koji su imali bolju njivu ili livadu, ili dobar par volova, pa im to posle oduzimali kao neprijateljima države…Ostavljali su ,po našim selima,čitave porodice bez domaćina,a te porodice proglašavane izdajničkim,i niko sa njima nije smio da kontaktira…žene su orale njive da prehrane svoju nejač.A na istu tu nejač je komšija ,bivši četnik ili partizan koji je ostao „na liniji“ dizao ruku ako mu krava,koju je to dijete čuvalo, slučajno kroči na njegovo…Oni koji su se vratili sa Golog otoka su dugo godina terorisani i kontrolisani,pa je čak za svakog od njih bio određen košija ili rođak da ga prati a u slučaju potrebe i likvidira.Čak su i njihova djeca u školama bila pod posebnom kontrolom…
Na Golom otoku su završili najbolji i najpošteniji.Uklonjeni su svi oni koji su mogli da urade nešto dobro za državu i narod,te tako stvoreni uslovi za sve ono što se dešava do današnjih dana…Bez obzira što su tamo bili komunisti (a nijesu baš svi, kako se želi predstaviti),to su bili ljudu sa kijima bi Jugoslavija išla u drugom pravcu…Možda nekome izgleda čudno ali ja Goli otok piređujem sa Zidanim mostom, jer su na ta dva mjesta zadati teški udarci najboljima iz srpskog naroda,bez obzira šti su pripadali različitim ideologijama…A nalogodavac za teške zločine na oba ova stratišta je bio isti?!…Najtužnije je što i dan danas potomci četnika likuju za ono što je urađeno partizanima na Golom otoku a potomci partizana za ono što je urađeno četnicima na Zidanom mostu…
Tačno. Pravi komunisti su bili najveća opasnost po Brozov režim.
Nije slučajno najviše njih iz Srbije i Crne Gore.
U Crnoj Gori je bilo najviše špijuna, zati je i bili najviše zatvorenika !
zemlje ne postoje,ali postoje nasljednici i cuvari komunizma koji se ponose djelima svojih đedova a to je dps čopor–partija.
ćutali, a sad traže pare od Jugoslavije da im da Crna Gora, TO SU ZEMLJE KOJE NE POSTOJE