Poruka nečastivima
Piše: Ranko Jovović
Ovakva Crna Gora rođena je okupatorskom pobjedom Josipa Broza, mada ta majka je bila kami ljudskija od ove današnje njene ćerke kukavičke Crne Gore Đukanovića, Kilibarde, Tačija, Mesića, Tuđmana… i sličnih, što evo se krste pred Mirašem…
Sad ovaj onaj Đukanović, hranjen i uhranjen Titovom ideologijom, osmjelio se, pa i on po ugledu na svoga učitelja…
Sad je, po pameti i aveti predsjednika ovakve kuse Crne Gore, taj Miraš nada i sreća originalnog crnogorskog hrišćanstva, slobodarskog, titoističkog, jamarskog… Još blebeću članovi te organizacije da su oni reformatori hrišćanstva i da je to spasenije za crnogorske hrišćane komunjare koji ne vjeruju u Hristovu žrtvu Bogočovjeka, nego u Hrista radnika i borca protiv srpskog nacionalizma na čelu sa mitropolitom Amfilohijem i antikomunističkim narodom srpskim.
Ovi crveni hrišćani su Staljinova čeljad na čelu sa Mirašem Dedeićem…
Ima još takvih u društvu predsjednika Đukanovića. I onaj Stanišić prijeti Crkvi Petrovića, ne manje no Miraš i Milo. Istina, Milo samo za Ameriku diže zastavu i pjeva, a to da je Miraš nije siguran… Da je Miraš ispred njega ne voli Milo.
Važno je, veli Milo, da ćemo opustošiti plemićku Crkvu Nemanjića, a naročito antimarksista Petrovića i vojvodsku Amfilohija Radovića.
Nije to, Milo, tvoje neznanje, to je crkva srpskog roda i po duhu i po moralu – to je sveta kuća koju tvoja titoistička narav jedva da vidi ti si, o, Đukanoviću, slijep za tu vjeru, za razliku od tvojih predaka… Stidi se, intimusu Tačija, i Tačijevih zlodjela…
Mani se Crkve koju su pleli i ispleli najbolji među nama od vladika Petrovića do svetomučenika Amfilohija… do naših dana. I pripazi se naše muke, pripazi se budi čovjek koji misli. Budi malo čovjek od istine i duše budi malo sin svojih što su zidajući crkve zidali i etiku i naciju, srpskih, mudrih Petrovića…
Nijesi ti Brozov sin, jadan ne bio.
Vidiš li, jadan, predsjedniče Miška Vukovića i onoga ministra Boškovića – da će te sahraniti te sluge ka‘ ništa…
Ostavi se bombardovanja naše slavne Crkve, ostavi te primitivne, te neljude da se dave u svojoj mržnji.
Neka nevjernici zidaju po šumama i dolinama gdje im je milo, ali da ne diraju svojim poganskim prstima naše mukom stečeno Hristovo imanje, Crkvu.
Crna Gora je Hristova crkva.
Crna Gora je dom poštenog, siromašnog svijeta. Crna Gora je bogata duhom i moralom… Samo vi što dalje vaše prljave ruke od naše muke.
Pokajte se, pokajte se… vratite se svojoj braći, što ruku pružaju svakome stvoru koji se istinski kaje i brati sa – čovjekom.
Izvor: Dan
Pročitajte još:
Braća po kriminalu: Đukanović i Pacoli zajedno kontrolišu šverc cigareta
Milatović je dao Jovoviću stan, to je istina i ja sam svjedok! A Ranko je u Hotelu Crna Gora osamdesetih godina naricao za četniicima i Veljko nije dao ga uhaps, jer je simpatisao književnike, slikare, novinare…., Ako je čovjek neka ovo i Ranko potvrdi!
U tom mrskom komunizmu su svi ovi ugroženi pesnici bili zbrinuti, stambeno, egzistencijalno, sve nagrade podobijali, na raznim pozicijama parazitirali, i sad nešto kukumaču, to je njihov obraz, tipična ravnogorska priča. Veljko Milatović mu je dao i stan i posao, a svaki od tih kvazidiskriminisanih četničkih sinova je bio zaštićen ko bijeli medvjed, to se zna, nego Ranko malo postarao pa zaboravio valjda
Ranko Jovović, srpski pesnik kog je taj strašni komunizam ojadio, Veljko Milatović mu dao stan i posao, sve što je kao pjesnik ostvario ostvario je u tom zlom komunizmu, e moj Ranko
svoj stan mu je dao Milatović, ajde ne mlati obraza ti ako ga imaš. Ranko je jedna ljudska veličina i čestiti Crnogorac.
Samo siromašnu znaju da ima siromašnijih od njih, dok bogati samo gledaju ko je bogatiji od njih!
Zato ovi bogati hohštapleri nemaju veze sa siromašnom Crnom Gorom i nestaće onog trenutka kada siromašni shvate stvarnu brojku hohštaplera!
Nekoliko stotina!!!
Malo je uvredljivo ovo „komunjare“. Dosta je tu bilo časnih ljudi i hrišćana i srba na djelu. Bilo je i ološi. Isto kao i kod četnika. Ne treba ovako crno-bijelo i osvetnički.
Čiji si ti APIS?
Jovović: “Crna Gora je dom poštenog, siromašnog svijeta.”
Uvijek bila!!!
I nema đavoljim sledbenicima nikakvog “vraćanja”!
Zaboravi/te na njih, kao da nikad nijesu postojali!
Kukolj!!!