Posrtanje fašionizma – lavovi podvijenog repa

Tragikomično proklizavanje “patrijotizma” (fašionizma) serdara na „državotvornom gumnu Crne Gore“ traje godinama. U međuvremenu je taj fašionizam potpuno istrulio, doveo sebe do besmisla, te više nije supermoćan, kao što je u početku izgledao zbog buke koju je pravio, već supernemoćan- da se lagano, u lijepom stanju pozitivnog duha, mogu zbijati šale na njegov račun. Uz napomenu da sam termin “fašionizam”, kao čudni politički izraz za ekstremne serdare Crne Gore, prihvatio na predlog mog oponenta- štovanog “Lada Tajovića”, neizostavno se nameće pitanje- šta je dovelo te opskurne serdare do bespomoćne situacije?

Neprincipjelnost i idejni nemoral kao vid djelovanja

Kada su se, svojevremeno, vodili pregovori o uslovima za ”čuveni referendum” o državnom statusu Crne Gore- iznenada se pojavilo pismo volšebnih “crnogorskih intelektualaca”, koji su iznijeli svoj jasan stav po tom pitanju. U pismu, upućenom međunarodnoj zajednici i diplomatskim krugovima, ocijenili su da je užasno nepravedno to što je za uspjeh referenduma potrebno da za nezavisnost glasa 55 odsto izašlih birača. Obrazloženje je bilo precizno, ukoliko 54,99 odsto glasača, dakle apsolutna većina, bude za nezavisnost, ipak sve pada u vodu- što nije pravedno, jer se ne poštuje volja većine. Sve bi to bilo lijepo da u bili iskreni u tom pismu, ili- da su uopšte iskreni, ali…
Poslije referenduma i sticanja državne nezavisnosti Crne Gore- ovi intelektualci su se ekspresno transformisali u fašioniste. Naime, prilikom donošenja Ustava nezavisne Crne Gore oni su zaboravili na sopstvene „principe pravednosti“. Novim Ustavom Crne Gore su previdjeli da je za uspjeh bilo kakvog referenduma, o državnosti i važnim tačkama Ustava, potrebna podrška dvije trećine upisanih birača?! Dakle, pri izlaznosti od 60 odsto- „Za“ mora glasati svih 100 odsto izašlih građana. Pri nemogućoj izlaznosti od 100 odsto- za promjenu mora biti biti cijelih 60 odsto građana Crne Gore. Ukratko, tim navodnim intelektualcima je bilo nepravedno referendumskih 55 odsto, a potom im je bilo „pravedno“ novih referendumskih- 60 do 100 odsto?!

Situacija po pravilu mijenja svoje „gospodare“

Time smo došli do suštine djelovanja serdara na gumnu, koji u momentu kada „vladaju situacijom“ preferiraju- duple standarde, svirepost nametanja nelogičnog rješenja, nedostatak morala i zdravog smisla, gaženje sopstvenih principa. Samim tim su napravili o sebi sliku nemoralnih osoba, koje nisu dostojne bilo kakvog uvažavanja. Dakako, potpuno su zaboravili pravilo da se situacija stalno mijenja, te da se i „gospodari situacije“ stalno mijenjaju.
Koliko je taj potez fašionista bio nepotreban i kontraproduktivan najbolje svjedoči Ustav Crne Gore, gdje je za bilo kakvo raspisivanje referenduma dva puta potrebna dvotrećinska većina poslanika. Naime prvi put se mora dvotrećinskom većinom poslanika glasati za “Nacrt akta o promjeni Ustava”, a drugi put, poslije javne rasprave, a potom istom dvotrećinskom većinom i za “Predlog akta o promjeni Ustava”, poslije čega tek može da se „raspiše“ referendum. Ukratko, sa ovakvim preduslovima do referenduma se ne može doći nikako, te samim tim ni visoki referendumski procenti uopšte nisu bili važni- osim za sopstveno brukanje.
Da su spomenuti crnogorski intelektualci postavili ultimatum vladajućim krugovima da za uspjeh nekog novog referenduma mora biti potrebno „samo“ 50 odsto volje građana, plus jedan glas, što su tražili prije referenduma, ispali bi principjelni- iako bi to bilo samo obično lukavstvo, jer do referenduma ne može doći. Samim tim su, u želji da nepotrebno prevare sve oko sebe, napravili suvišan i grub potez na svoju štetu. Ta greška nije bila slučajna, jer govori o ozbiljnim karakternim problemima, koji su morali u istom vremenu stvoriti efektivnu minu usporenog dejstva u Crnoj Gori. Koju?

Orlovi skupljenih krila i lavovi podvijenog repa

Dvije glavne fiks ideje fašionista su- ne dozvoliti nikavim demokratskim putem promjenu državnosti Crne Gore, i- ne omogućiti bilo kakvo mijenjanje državnih simbola.
Po ovom drugom pitanju su napravili propust koji je za rubriku “Vjerovali ili ne”. Naime, u Ustavu Crne Gore piše sljedeće: ”Crna Gora ima grb, zastavu i himnu. Grb Crne Gore je zlatni dvoglavi orao sa lavom na prsima.”
Mala digresija…Podsjetimo se da je, svojevremeno, izbio krupan javni skandal- kada je prethodni potpredsjednik skupštine Crne Gore, SDP- ovac Rifat Rastoder, u svom kabinetu sa grba Crne Gore skinuo, ili odlijepio: krstove, krunu, skiptar i šar. Nećete vjerovati, ali on nije uradio ništa protivustavno, jer ti elementi grba koje je on otkinuo uopšte ne figurišu u ustavu. Moram priznati, ja sam ovaj krupni propust registrovao tek kada su političari iz Bošnjačke stranke u nekoliko navrata pravilno ukazali javnosti da ništa nije zaštićeno na grbu Crne Gore, te da je sve sklono promjenama i korekcijama voljom većine u parlamentu. Vrijeme je pokazalo- bili su u pravu!
U navedenom Članu 4. Ustava Crne Gore se jasno vidi da na grbu mora biti samo zlatni dvoglavi orao sa lavom na prsima. Ništa više! Što je još komičnije, čak nije ukazano da orao mora imati raširena krila, niti da je lav u pokretu sa podignutim repom. Zato je, „bezumnom“ greškom serdara “patrijota”, prostom parlamentarnom većinom moguće sve promijeniti na grbu Crne Gore. Recimo, orlu se mogu skupiti krila, lav okrenuti na leđa i podviti mu rep, izbaciti krstovi, skiptar, šar i kruna, i sve će po Ustavu biti legitimno. Naravno, isto tako se bilo kakvom prostom parlamentarnom većinom može na grb Crne Gore aplicirati krst sa četiri ocila, bošnjački ljiljani, elementi albanskog grba, hrvatska šahovnica, davidova zvijezda, simboli islama, i to Ustavni sud ne može oboriti, tim prije što je Crna Gora- građanska i parlamentarna država.

Zastava i himna- samo za jednokratnu upotrebu?

Analogni slučaj je i sa zastavom i himnom. Ustav Crne Gore to decidno objašnjava: “Zastava Crne Gore je crvene boje sa grbom na sredini i zlatnim obrubom. Himna Crne Gore je “Oj svijetla majska zoro”. Očigledno je da se eventualnom korekcijom grba neizostavano mijenja i izgled zastave, jer se na nju taj grb aplicira. Sadašnja nijansa crvene boje zastave nije uopšte definisana i zaštićena, tako da se njena nijansa može promijeniti u bilo koju od nekoliko hiljada nijansi crvene boje sa kolor- karti.
Himni Crne Gore je Ustavom definisan samo naslov, stihovi nisu. Dakle, kao i zastava, stihovi se mogu kompletno promijeniti običnom parlamentarnom većinom, jer ta pjesma ima nekoliko desetina vidova raznih stofa koje su u narodu pjevane.
Koliko su neznaveni i nespretni serdari na gumnu svjedoči činjenica da oni današnje državne simbole Crne Gore više nikako ne mogu zaštiti, jer su Ustav napravili nepromjenjivim. Naime, za taj podvig im je potrebno da imaju dva puta dvije dvotrećinske većine poslanika u parlamentu, a poslije toga dolazi referendum, gdje im je potrebna podrška od 60 do 100 odsto izašlih birača?! To je, očigledno, nemoguća misija!
Da zaključim, sadašnji državni simboli Crne Gore nisu uopšte zaštićeni Ustavom, oni zavise od svake nove parlamentarne većine, stanja u svakoj staroj ili proširenoj parlamentarnoj većini, te će sigurno biti objekat političke spekulacije svih političkih organizacija u budućnosti. Jedina mogućnost koju su fašionisti sebi ostavili je- da se tresu od straha, u manjim ili većem obimu. U prevodu, što više budu problema pravili to će i mogućnost odmazde biti uvećana.

Veliko praštanje i smjehotresni serdari

Da zaključim, fašionisti su svojim moralnim padom i svojim smehotresnim promašajima napravili opšti haos, ali i uslugu svima. Ovakve serdare, koji ništa ne znaju, su u par poteza, strpljivo čekajući u redu, vrlo lako ispreskakali i preveslali svi bjelosvjetski spekulanti i aferisti. Zato nije nikakvo čudo što je ekonomija Crne Gore potpuno uništena, i što je perspektivnost normalnog života u Crnoj Gori postala iluzija..
Ipak, nema sumnje da je budućnost Crne Gore u stvaranju nekog novog društvenog dogovora- kako na nivou građana, tako i na nivou ravnopravnih naroda, ma koliko oni bili veliki ili mali u procentualnom smislu. Ustav je toliko šupalj na štetu serdara da je praktično sve moguće, i sve što se dalje bude događalo biće samo na njihovu štetu.
Ipak, da bi se priča o korektnoj budućnosti normalno otvorila mora se prije toga desiti praštanje. Nesumnjivo je da su se skoro sve javne ličnosti u turbulentim vremenima naše bliže prošlosti, blago rečeno, ponašale čudno i neadekvatno. Nošeni burnim i nekontrolisanim strastima- svi su bili učesnici jednog, krajnje zločesto režiranog, horor- filma.
Praštanje je ispravan put, jer su mnogi ljudi izgradili nove stavove, koji imaju viši nivo korektnosti i principjelnosti, i taj pozitivni trend treba sa uvažavanjem konstatovati. Serdare fašioniste, koji su u međuvremenu postali jadni i obrukani, treba takođe razumjeti. Oni su danas takvom karikaturnom stanju da izazivaju opravdane salve smijeha i podsmijeha širokih slojeva građanstva. Zbog tog grohotnog smijeha koji ih prati- oni su takođe zaslužili da im se sve oprosti.