Postkomunistička bezglavija

Piše: Milutin Mićović

Nije samo  „velikosrpska“ nego svepravoslavna umiješanost u probleme naroda u Crnoj Gori. Možemo reći, i nije  pretjerano, – savremeno čovječanstvo se zainteresovalo za slučaj koji se zbiva u Crnoj Gori. Osjetilo se da se tu nešto važno dešava, za čovjeka, za  narode. A osnovno je – narod pokazuje da nije glina koju vlastodršci mogu naslijepo mijesiti, nego je to narod koji ima svoje Lice. Narod koji ima pretke, i narod koji hoće da ostane i postane čovjek.

Da se narod prepustio samovolji vlasti, da je pognuo vrat u ramena, da je rekao pokorno – tako je, niko se ne bi okrenuo na takav narod. Rekli bi – bio i ne bio. Rekli bi – jedan manje. Rekli bi – nije ga nikad ni bilo! Ovako su se svi pozamislili.

Pa i visoki američki zvaničnici – kažu ovim našim plaćenicima, koji su prodali obraz:  Vidite šta je to tamo!  Razgovarajte sa tim svojim narodom.

Lako je vama „razgovarati s nama“, jer prihvatate sve što vam kažemo. Nama ne smijete zucnuti, a hoćete dušu na pamuk  svom narodu. Mislili smo da možete da vladate tim svojim narodićem, sad vidimo da ne možete. Zašta će te nama, kad ni tom svojom šakom naroda ne vladate. Nego vam je vratio šamarčinu, zvoni vam u ušima. Ne znate gdje vam je glava. I nema te je. Ne umijete progovoriti nego naopako.Ne čujete šta vam oni govore ni šta vam mi zapovijedamo.

Mislili smo da ste neko i nešto, da vas možemo upotrijebiti i protiv  Rusa, a vas hoće da zgazi taj ostatak golorukog naroda, za kojeg ste nam rekli da ga više i nema. I ako ga ima, više u njemu nema nikakvoga otpora.

Doveli ste nas u poziciju, da branimo vas od vašeg naroda, mangupi i poltroni neviđeni. Nijsemo imali kad da se vama pozabavimo. Mi samo uvažaavmo one koji su jaki. Moramo da uvažimo vaš narod, jer ga odnekud uvažava cio svijet. Ne priznava vas više nego da vas nema. Postali ste utvare u očima svog narodića. Gubite nam se s očiju!

Nama je lako stvoriti i narod i elitu, kad nam to zatreba. Tako im govore Amerikanci jer su čuli nezaustavljivu vijest koja se širi svijetom. Narod hoće da ih zbaci, ne oružjem, bunama, socijalnim nemirima, nego duhovnim mirom i dostojanstvom, riječima svojih predaka, svojim riječima u kojima oživljavaju njihovi preci, koje prave smiješnom njihovu državnu silu. Koja pretvara doskorašnjeg njihovog vođu u glinenog čovjeka, kome je propala sva preambiciozna „državotvorna“ i autokefalna priča i argumentacija, koja, kako taj balkanski narod kaže – „ne drži grančina“. Mudar neki narod, kao da su i oni imali svog Vitmena.

Kako su oni mogli da potcijene taj narod toliko?

Sad smo doznali da je taj narodac stariji od Amerikanaca, da su imali junake i svece u desetom vijeku. Da su imali carstvo u četrnaestom vijeku, da imaju narodni ep, kao što su nekad imali stari Grci. Da je carska Rusija taj narod držala kao najvažniji na Balkanu. Da je Puškin pjevao o Njima. I ne samo Puškin. Da su imali vladike,- pjesnike, junake, neboznance  koji su i turskom carsvu i fašistima  doakali.

A našao se onaj klipan komunistički, koji pojma nema o svom narodu, da ga uz pomoć krvavih  sjenki Broza i Klintona ponižava i uništava. Iživljavali smo se mnogo nad tim narodom. Ali mnogo manje nego njihova vlast nad njima.  Zato, očekujemo i da nas razumiju.

Najeli smo,  napili crnogorsku vlast, – osilili i presilili uz našu pomoć, ali sad ćemo ih prepuštiti njihovom narodu, neka ih biju i ponižavaju kao rođene tuđine,  nezajažljive kleptomane, koji su htjeli bezočno da opljačkaju i najdragocjeniju duhovnu riznicu koju čuva taj  narodac – kao svoj obraz. Mičite nam se s očiju, komunistička ništarijo!

Pročitajte još:

Davitelj protiv davitelja