Postupi po naređenju: Udri po poslanicima i narodu

Sjeća li se ko Lazara Đorđića, prvog čovjeka milicije Vidoja Žarovića koji je na Žutoj Gredi prebijajući željezarce i boksitaše vikao „Postupi po naređenju!“. Tada su mnogi radnici Željezare i Boksita na sopstvenoj koži osjetile snagu države.

Nad podgoričkim bulevarom rano jutros lebdio je Đorđićev duh. Uloge se nakon ove dvije ipo decenije nijesu mnogo promijenile. Potomke radničke klase koju je narodna milicija gurala u provaliju Žute grede u jeku AB revolucije, sada krvnički pendreče policajci skojevaca koji su se krili po starom studentskom domu.

Epilog znamenite Antibiroktarske revolucije je bio da su čelnici SSOJ tada pobjednički ušli bez čarapa i sa džemperima u Skupštinu. Mladi, lijepi i pametan skojevac Druga Sloba, sada je ogolio svoje lice. Lice diktatora truhiljovskog i pinočevoskog tipa koji ne preza da upotrebi silu kako bi zaštitio tekovine ulice od prije 26 godina.

Brutalno prebijanje i privođenje novinara, poslanika i odbornika poklopilo se sa posjetom NATO kancelara. Svaki drugi scenario bi bio naivan. Na diktatorovom „filip patek“ ručnom časovniku vrijednom pola miliona kazaljke su se zaustavile na 5.45.

Janjušević ode dalje od Đorđića. Mikelov policijski fanatik prebija poslanike. Sjajna preporuka za dalje napredovanje u hijerarhiji režima. Ionako zastave sa kokošijom heraldikom ispred skupštine podsjećaju na štab majora Krigera.

Ne vidjesmo nešto da su oklopljeni batinaši, šampioni betonjerke sličnu silu upotrebljavali minulih dana kad su privodili DPS funkcionere po Budvi i Baru. 

Na protestante bi vjerovatno i zapucali iz mitraljeza da im oklopnjaci koje ostaše u nasljeđe od Đorđića nijesu odavno za rashod.

Sada polupismeni lider liberala, pljuvač Obrad Mišo Stanišić, omiljeni Don Mikeleovi opozicionari iz Pozitivne, režimski šrafovi i šrafčići oličeni u komentarima željnim krvi, špijuni reformisanog DB po NATO standardu, nacional socijalisti politički mrtvog Don Mikelea i botovi zabrinuti za ljudska prava i saobraćajne uslove u Titogradu mogu da odahnu.

„Saobraćaj u centru Podgorice je normalizovan“, likuju iz režimske RTCG, Analitike, CDM-a, niskotiražnog Poraza, Bebinih „minut-dva“ i Informera. Kakav doprinos učvršćenju državnog aparata u državolikom provizorijumu! Takvim su se svojedobno mogli podičiti Idi Amin, Čaušesku, Franko, gorepomenuti Truhiljo ili Pinoče. Ostalo je da im Beba nakon blokiranja portala IN4S dovede ekipu emisije SAT kako bi se provozala bulevarom na kome su dvadeset dana građani i građanke tražile (zamislite!?) pošteno izborno zakonodavstvo.

Prepodobni Mirash je vjerovatno u podrumu Skupštine bajao i spremao režimske batinaše prenoseći im svoja udbaška znanja kako da upotrijebe silu i da se odbrane od eventualnog pljuvanja naroda (desnica mu se posvetila), a moralna priprema ovog nemoralnog čina izvedena je po scenariju filma „Tri karte za Holivud“. U isto vrijeme potpredsjednik Vlade, prvi Don Mikeleov konsiljere, Duško Marković slavio je u Sava centru sa gospodarem Vučićem 7 godina SNS potvrđujući da Srbija i Crna Gora (čitaj premijeri) nikad nijesu imali bolje odnose.

Dosta južnoameričkog ima u ovoj epizodi brutalnosti koja po svemu navodi na početak kraja Don Mikelea koji se panično uplašio sjećanja na sopstveni dvije ipo decenije star poklič kad je sam osvajao vlast sa ulice – Dolje vlada!

Zločinac se vratio na mjesto zločina. U nečemu je Lazar Đorđić bio u pravu. Znao je on dobro ko su i kakvi mladi reformatori SKJ i budući crnogorski rukovodioci.