Povodom godišnjice bombardovanja: Pokazati da Crna Gora briše tragove nečovještva i vraća se poštovanju sebe i svojih nevino stradalih žrtava

Piše: Jovo Pejović

Ma koliko se trudili i NATO i djelovi vlasti i opozicije u Crnoj Gori da nam izbrišu sjećanje na 24. mart 1999. godine, dan kada je otpočela zločinačka agresija NATO pakta na našu državu, teško da će u tome uspjeti jer nevine žrtve iz Murina, Danilovgrada i drugih mjesta Crne Gore neće biti zaboravljene kao ni naši hrabri sinovi koji su ginuli na teritoriji zajedničke države.

Svijet kojim u ime „demokratije“ vladaju ljudožderi i uživaju u smrti nevinih ljudi stvorio je društvo u kome ubice sude svojim žrtvama. Ne znam što je bilo teže u proteklih 25 godina, da li nevine žrtve, srušeni objekti ili zaključane kasarne i zabrane porodicama poginulih i njihovim ratnim drugovima da polože cvijeće i odaju počast nevinim žrtvama.

I kao što nas uslovljavaju da zaboravimo na sve agresore kroz istoriju, ali i na najbolji dio naše istorije, tako pokušavaju da nas ubijede da su nas bombardovali i ubijali za naše dobro.

Naravno, u Crnoj Gori još uvijek postoji velika većina građana kojima se lažima i ucjenama ne može ispirati mozak niti uskraćivati pamćenje. Tome u prilog ide najnovije istraživanje javnog mnjenja i pad povjerenja građana Crne Gore u NATO, što najbolje govori da svijest građana o ulozi ove vojne alijanse na raspirivanju ratnih sukoba širom svijeta i zločinima učinjenim nad građanima Crne Gore i Srbije, ne može biti nasilno promijenjeno uprkos medijskoj kampanji kojom se ovaj vojni savez želi predstaviti, a naši političari kao lojalni, već naprotiv i oni koji su iz nekog razloga mijenjali svoje uvjerenje, shvatili su da su pogriješili.

Da se svijet u kome živimo zasniva na lažima, da se zaključiti bez neke ozbiljnije analize. Poznati ruski pisac Aleksandar Složenjicin je jednom prilikom zapisao, aludirajući na one koji upravljaju svijetom:“Mi znamo da oni lažu. Oni znaju da lažu. Oni znaju da mi znamo da oni lažu. Mi znamo da oni znaju da mi znamo da oni lažu. I oni i dalje lažu.“ I tako to traje vjekovima do današnjeg dana.

I programi i ideologije partija se zasnivaju na lažima i manipulacijama. Od pada Berlinskog zida ljevica ne postoji. Partije koje se danas predstavljaju ljevičarskim, pa i ove u Crnoj Gori koje listom podržavaju NATO, istinska ljevica bi prezirala, nazivala bi ih oportunistima i revizionistima i osnovano smatrala neprijateljima radničke klase i čitavog slobodomislećeg svijeta.

Istinska ljevica se borila za prava radnika, a ova današnja za interese multinacionalnih korporacija i banaka. Tako se došlo do paradoksa da partije zelenih od nekadašnjeg pacifističkog ekološkog pokreta prerastu u otvoreno ratnohuškaške nastrojene partije, kao i što su neke partije u Crnoj Gori koje sebe nazivaju ljevičarskim, decenijama unazad bile protagonisti korupcije i kriminala i grobari radničke klase i svih vrijednosti koje su baštinili radnička klasa i antifašisti. Ima se utisak da na našoj političkoj sceni partije i lideri promovišu sve suprotno od onoga što je zapisano u njihovom programu, čemu u prilog idu činjenice da su neki antinatovci preko noći postali promoteri NATOa. Pri tom zaboravljaju da takve vrste promjena ni njima neće donijeti dobro, jer ako mijenjaš sebe da bi se dopao drugima, tek tad te niko neće razumjeti. A izgubićeš sebe. Jer što više budemo popuštali to će nas jače na stub srama nabijati Mijenjati se zbog onih koji ni sami ne znaju ko su je najblaže rečeno sramotno, kao što je sramotno ubijati djecu koja se bezbrižno igraju u dvorištu svoje kuće pod izgovorom da ugrožavaju vitalne interese Amerike i NATO alijanse.

Odluka Predsjednika Milatovića da prošle godine kao prvi zvaničnik države Crne Gore oda počast žrtvama NATO agresije na Murino došla je kao melem na ranu svima koji drže do sebe, svojih građana i države i tuguju za svojim nevino stradalim građanima. Zato bi ovogodišnje sjećanje na ovaj datum trebalo obilježiti komemoracijama i skupovima kojima bi se odala počast nevino stradalima i poslala poruka da mala Crna Gora briše tragove nečovještva kojim je odisao bivši režim i vraća se poštovanju sebe i svojih nevino stradalih žrtava.