Pozadina koruptivnog aranžmana Karića i Roćena: Kako je naplaćena nezavisnost Crne Gore i priznanja tzv. Kosova* (VIDEO/FOTO)

IN4S ovih dana ekskluzivno objavljuje razgovore koji su bili sastavni dio predreferendumskih kriminalnih, korupcionaških radnji koje prikazuju poleđinu stvaranja privatne države Montenegro, iza koje su stajali „debeli“ lični interesi.

Glavni akter, tzv. „ruski čovjek“ režima u tim aktivnostima bio je Milan Roćen. U razgovorima koje smo objavljivali sa ruskim milijarderom Olegom Deripaskom, nekadašnji kupcem i vlasnikom Kombinata aluminujuma u Podgorici, u krajnje snishodljivom i molećivom tonu pokušava da iskoristi poslovno-političke veze Olega Deripaske za realizaciju referenduma o nezavisnosti Crne Gore.

Pored neskrivenog agitovanja za stvaranje privatne države, Roćen je bio i glavni zagovornik crnogorskog priznanja secesije tzv. “Kosova”, jer je na taj način vraćao privatne dugove finansijerima terorističke “OVK”  Bedžetu Pacoliju i Ekremu Luki.

Naime, kako je IN4S ranije objavio, Pacoli i Luka su Roćena „kupili“ tako što su ga prije 16 godina bukvalno častili sa dva stana u Moskvi, u vrijeme dok je ovaj obavljao dužnost ministra inostranih poslova državne zajednice SCG, a do saradnje sa dvojicom najbogatijih Albanaca sa Kosmeta došao je posredstvom Bogoljuba Karića, srpskog biznismena koga je prethodno mafijaškim i nezakonitim djelovanjem spasio od izvjesne robije.

Imali smo takođe prilike da čujemo i kako i na koji način „Bogi relaksira“ Roćena.

Naime, Roćen šokira Đukanovića predlogom da ”5-6-7 sati s njim provedemo”, na što Đukanović preneraženo odgovora ”Zaje….š?, Znaš ti jadan ne bio koji je to napor?!”. Potom ga Roćen uz gromoglasan smijeh oslobađa ”prijetnje”, ističući da je i on nedavno imao razgovore sa njima ”sat i po”, te da ga je Karić ”relaksirao”

U intervjuju za portal IN4S 2013. godine, poznati makedonski novinar istraživač Zoran Božinovski, koji se tada nalazio u ekstradicionom pritvoru u Novom Sadu, jer ga skopska vlast teretila, pored ostalog, i za odavanje državnih tajni, tvrdio je da je Roćen spasio zatvora braću Karić.

Božinovski je tada tvdrio da je još neposredno pred poslednje parlamentarne izbore u Crnoj Gori objavio dokumenta ruske Federalne službe bezbjednosti, kojima se Roćen, kao ambasador SCG, poziva da obavijesti vlasti u Beogradu o kriminalu koji je učinjen sa telekomunikacionom opremom namijenjenom za rusku oblast Arhangelsk, a u režiji Karića je prokrijumčarena u centralnu Srbiju, od čega dio na Kosovu i Metohiji.

Oprema koja je stigla na Kosmet završila je u ruke Ekrema Luke, poznatog dilera bijelim robljem, narkoticima, naftom, cigaretama…, u čijem vlasništvu je i Pećka pivara. Umjesto da sa sadržajem pisma Federalne službe bezbjednosti upozna vlasti u Beogradu čiji je ambasador bio, Roćen je Kariće obavijestio šta ih očekuje, dok je pisma zadržao za sebe.

Kako Božinovski kaže, bio je to trenutak kad je Roćen “morao” da odluči – hoće li spasavati Bogoljuba Karića i njegovu porodicu i poštedeti ih trajne nesreće i vječnog prokletstva ili ih predati na postupanje istražnim organima Federalne službe bezbjednosti Ruske Federacije i istražnim organima SCG!?

On se  odlučio za prvu varijantu – da braći Karić, Bogoljubu i Dragomiru, pritekne u pomoć tako što će ih upozoriti na ono šta ih čeka. Konkretno, podsjeća Božinovski, radi se o dva službena pisma Ruske federalne službe bezbednosti koja je prethodno kontinuirano radila na istrazi poslovanja „BK TREJD“ Grupe sa sedištem na „Vernadskogo Prospekt“ br. 41 u Moskvi. Već u svom prvom pismu (poslato krajem aprila 2004.) kojim se FSB Ruske Federacije obraća tadašnjem ambasadoru Roćenu, objašnjava se u detaljima situacija, kako je tekla istraga kroz koju su došli do saznanja da su Braća Karić dovela u zabludu njihove vlasti tako što su deklarisali uvoz telekomunikacione opreme iz Švedske za potrebe „BK TREJD“ grupe, koja je tada posjedovala većinski paket akcija u telekomunikacionom mobilnom operateru „MOBTEL“ Srbija.

Ta oprema je po dokumentaciji dostupnoj FSB bila planirana za postavljanje u ruskoj oblasti Arhangelsk. Ali su istražni organi FSB kroz istragu utvrdili da je ta telekomunikaciona oprema, po ugovoru Br. LP/N – 95/005 od 25. Januara 1995., naručena od kompanije „Ericsson Radio Systems AB“, tipa NMT 900, prokrijumčarena usred trajanja međunarodnog embarga na Srbiju, pa je umjesto u Arhangelsk završila u Srbiji odnosno na Kosovu i Metohiji, gdje je i instalirana za potrebe „MOBTEL“ Srbija. Ambasador Roćen je od strane FSB ovim pismom bio zamoljen da isto proslijedi nadležnim organima SCG kao otpravnik poslova, da bi se cio proces završio na zakonski uređen način.

Problem je nastao kad Roćen uopšte nije odgovorio FSB-u na njihovo prvo pismo, pa su uredno napisali i drugo, sa sličnom sadržinom i još detaljnijim objašnjenjem šta tačno od njega traže. Drugo pismo od strane FSB Ruske Federacije, Roćen je primio 24. jula 2004. godine, dakle tri mjeseca kasnije. Na njemu jasno piše da je – „ponovljeno“. Kad je primio to drugo pismo, Roćen je već bio u fazi kad je prethodno prelomio i odlučio da već sa prvim pismom pohrli na susret sa Karićima, s ponudom da ih spašava.

Roćen je, tvrdi Božinovski, od prvog trenutka znao da Karići nemaju kud i da će ga morati jako debelo nagraditi da im kupi vrijeme: nečinjenjem, nepostupanjem i nemiješanjem u ambasadorske ingerencije. Sačuvao je oba pisma FSB kod sebe u fioci i sačuvao Kariće od istrage u SCG, gdje im je već tada gorelo pod nogama. Ali, nisu baš Karići nagradili Milana Roćena. Do svog željenog plijena, dva stana u Moskvi, po svedočenju izvora iz FSB koji su Božinovskom dali ova dva pisma, Roćen je stigao preko upoznavanja dvojice poslovnih partnera braće Karić – Bedžeta Pacolija i Ekrema Luke.

Karić je, spajajući Roćena sa Pacolijem i Lukajem, računao na njihov san o nezavisnosti Kosova, ističe Božinovski.

Priznanje tzv. nezavisnosti Kosova od strane Crne Gore (u paketu s Makedonijom) je odradila Vlada Mila Đukanovića u oktobru 2008. godine. Preciznije, Roćen je odigrao glavnu ulogu u tom procesu, tvrdi makedonski novinar.

Crna Gora je posljedice pohlepe eks ambasadora Milana Roćena i „poslovnog druženja“ sa Karićima, Pacolijem i Lukajem osjetila iza proglašenja kosovske nezavisnosti 17. februara 2008., kad je Crna Gora već uveliko bila samostalna država. Kao šef crnogorske diplomatije je samo uzvratio Bedžetu Pacoliju i Ekremu Lukaju za učinjene „usluge“ iz poslovnog aranžmana iz Moskve 2004. godine.