Poznavao ih bolje od svih: Jovan Dučić – Sinu tisućljetne kulture (VIDEO)
1 min read
Jovan Dučić
Jovan Dučić (1871-1943) je jedan od najznačajnijih pesnika srpskog modernizma i najznačajniji liričar.
Jovan Dučić je isprva predavao kao učitelj po raznim mestima u Bosni, a tokom boravka u Bijeljini protJeran je od strane austrougarske vlasti zbog rodoljubive pesme “Otadžbina”.
Pošto više nigde nije mogao da nađe učiteljski posao, otišao je u manastir Žitomislić gdje je zaposlen. Potom prelazi u Mostar gdje zajedno sa Aleksom Šantićem pokreće časopis “Zora”.
.
Ponovo je bio protjeran i provodi oko 10 godina po Ženevi i Parizu. Posle završenih prava u Ženevi, dolazi u Srbiju gde postaje pisar, a potom dobija posao u diplomatiji. Bio je ataše u Carigradu, Sofiji, Rimu, Atini, Madridu i Kairu.
.
U doba okupacije Jugoslavije 1941. godine Dučić je bio opunomoćeni poslanik kraljevine Jugoslavije u Madridu. Pošto je Španija priznala NDH, time prekinuvši diplomatske odnose s Jugoslavijom, u junu 1941. Dučić se povukao u neutralnu Portugaliju, u Lisabon odakle je, u avgustu iste godine otišao u SAD u grad Geri, Indijana.
Od tada do svoje smrti dvije godine kasnije, vodio je organizaciju u Ilinoisu (čiji je osnivač Mihajlo Pupin 1914. godine), koja predstavlja srpsku dijasporu u Americi. Za to vrijeme pisao je pesme, političke brošure i novinske članke pogođen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpskog naroda, osuđivao je genocid nad Srbima koji je vršila hrvatska ustaška vlada.
O Hrvatima
Dučić je posjedovao je veoma dobro znanje iz oblasti povijesti jugoslovenskih naroda, a pogotovo njegovih komšija Hrvata čiji je mentalitet odlično poznavao čak mnogo bolje od većine srpskih profesionalnih političara koji u većini slučajeva kada se radilo o Hrvatima nisu znali sa kim imaju posla što je sve skupa na kraju Srbe kao kolektiv preskupo koštalo i još uvijek košta, i na žalost koštaće ih.
Dučić je u svojim ocjenama o Hrvatima išao čak i ispred povijesne nauke koja tek sada nakon nekoliko decenija i polustoljeća priznaje da je ovaj Hercegovac jednostavno bio u pravu pišući o mentalnom ustrojstvu i psihopatologiji ovog naroda.
Vrijednost Jovana Dučića u metodološkom smislu riječi je u tome što on nije prihvatao tzv. „povijesne činjenice“ tadašnje jugoslovenske istoriografije, koja je uglavnom bila samo paravan za hrvatske povesne falsifikate i serviranja hrvatskih frustriranih interpretacija južnoslovenske povesnice, zdravo za gotovo jer je odlično znao da je historiografija Južnih Slovena, a pogotovo Hrvata, ispolitizovana zarad održavanja „reda i mira u kući“, a preko zvanične ideologije o nakaradnom „integralnom jugoslovenstvu“ – ideologije koja je upravo iz Zagreba i bila lansirana sredinom 19.-og stoleća.
Dučić se nemilosrdno obračunavao sa zloupotrebama istorijskih činjenica u dnevnopolitičke svrhe i to na srpsku štetu pa je stoga uporno radio na razotkrivanju notornih laži koje su smišljeno unošene u tekstove o povesti Južnih Slovena.
Naročito se trudio da rasvijetli kolektivni mentalitet Hrvata, odnosno hrvatskog nacionalnog bića, a naročito za vrijeme hrvatskih stravičnih pokolja srpskih civila na prostoru Genocidne Države Hrvata 1941.−1945. g. i to sa jednim veoma praktičnim političko-nacionalnim ciljem: da se greška zajedničkog suživota sa ovim narodom nakon rata ne ponovi.
SINU TISUĆLJETNE KULTURE
Ti ne znade mreti kraj slomljenog mača,
Na poljima rodnim, braneći ih časno
Kitio si cvećem svakog osvajača,
Pevajuć’ mu himne, bestidno i glasno.
Slobodu si večno, zakržljala raco,
Ček’o da donesu tuđi bajoneti,
Po gorama svojim tuđa stada pas’o,
Jer dostojno ne znaš za Slobodu mreti.
Pokaži mi redom Viteze tvog roda,
Što balčakom s ruku slomiše ti lance,
Gde je Karađorđe tvojega naroda,
Pokaži mi tvoje termopilske klance.
S tuđinskom si kamom puzio po blatu,
S krvološtvom zvera, pogane hijene,
Da bi mučki udar s leđa dao Bratu,
I ubio porod u utrobi žene.
Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
A krvavu kamu u njedrima skrivaš,
Sa vešala starih novi konop visi,
U sumraku uma novog gazdu snivaš.
Branio si zemlju od nejači naše,
Iz kolevke pio krv nevine dece,
Pod znamenje srama uz ime ustaše,
Stavio si Hrista, Slobodu i Svece.
U bezumlju gledaš ko će nove kame,
Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
Čiju li ćeš pušku obesit’ o rame,
Ko najbolje ume da ti komanduje.
o Hrvatima slično su dostina pisali,a u narodu je ostala izreka:* ta naša brać,zapadne vjere,krivo se kunu i krivo mjere“
lijepo sročena istina?
MNOGA SRPSKA DJECA U ZLOCINACKOJ NDH SU POKATOLICENA NE SVOJOM VOLJOM …STA SU ZNALA JADNA DJECICA, BILI SUSRECNI STO SU SPASENI OD USTASKE KAME…TAKO SU NAS TI HRVATI UNISTAVALI PO DOGOVORU SA NJEMCIMA DA SE JEDNA TRECINA SRBA POBIJE, DRUGA PROTJERA I TRECA POKATOLICI…ONDA NAM JE TITO,NAJVECI NEPRIJATELJ SRBA,NAMETNUO BRATSTVO I JEDINSTVO I CUTANJE O USTASKIM ZLOCINIMA.SAMO SU CETNICI BILI ,PO KOMUNISTIMA,IZDAJNICI,STRIJELJANI NA ZIDANOM MOSTU I DILJEM SLOVENIJE,A USTASE UZ POMOC VATIKANA PACOVSKIM KANALIMA POBJEGLI IZ ZEMLJE…NAZALOST,TO SE I DANAS RADI PROTIV SRBA UZ SVESRDNU POMOC NEPRAVEDNOG ZAPADA…HVALA REDAKCIJI ZA PJESMU..
„Poturči se plahi i lakomi mlijeko ih Srpsko razgubalo“.
Nikad se nećemo opametiti
,,Pjesnik je unatraške okrenuti prorok“.
SJAJNO !
Pošto se nema šta dodati,niti oduzeti svemu što su oni koji su komentarisali pjesmu i Dučića,rekli ja ću samo jedan detalj iz njegove biografije …. bio je i ambasador Kraljevine Jugoslavije u Budimpešti…U to vrijeme ambasadori i poslanici su još nosili posebne uniforme, koje su bile jako svečane. Dučić nije bio zadovoljan uobičajenom uniformom te je napravio sopstveni nacrt i naručio da mu se sašije nova, po njegovom nacrtu. I onda, kada je trebalo da preda akreditivna pisma, naručio je jedan jako svečani fijaker i upregao četiri bijela konja. To je bila velika atrakcija u to vreme….veoma ugledna grofica iz Transilvanije bila je tridesetih godina vlasnik zgrade u kojoj je danas ambasada Srbije . Kada je, provozavši se fijakerom, zadivio sve prisutne i pošto se o tom događaju pričalo mjesecima, Dučić se upoznao s groficom, koja je, kažu, takođe bila vrlo privlačna, i oni su se zaljubili jedno u drugo . Kada je Ducić pošao u Rim, grofica mu je poklonila svoju vilu u znak sećanja na njihovu veliku ljubav…
U toj vili je danas ambasada Srbije !
Svaki Srbin treba da pročita ovo kao oče naš,za nauk budućim pokolenjima.
Sve se ponavlja i ovog trenutka dok ovo pišem.
Skidam kapu ovom vizionaru srpskoga roda !
Živela Majka Srbija braćo Srnbi !!!!!
Zanimljivo je, ko je posijao ovu patološku mržnju: hrvata prema srbima, ukrajinaca prema rusima, sada montenegrina prema srbima. Zajednički imenitelj ovog najprljavijeg ljudskog posla je Austro Ugarska monarhija i Katolička crkva. Istorijat ovih njihovih nepočinstava je svima piznat, ali zašto ostaje nekažnjen i poslije propasti same Monarhije. Čuva ih ponovo Katolička crkva za nova vremena, ili nove „monarhije“ za njihove projekte. I svaki put nekažnjeno. I Srbi i Rusi (pravoslavni!) kao da su izgubili instikt samoodržanja i svaki put nanovo stradaju i svaki put se pitaju: Zašto?! I sve ih-nas je manje, i kažemo : svi smo braća, nas neće ove generacije satirati. Ali novi gospodari svijeta sve perfidnije djeluju tako da ne prepoznajemo očitu opasnost preobraćenja Srba i nestanak naroda kao takvog. Crna Gora je savršen primjer ne samo nestajanja pravoslavlja i srpstva već i pretvaranja ostataka naroda u najcrnju ljudsku tvorevinu- kanibala svojih predaka. I, samo mi spavajmo i sebe nazivajmo šovinistima i velikosrbima i trčimo da se pravdamo što nas je i ovoliko ostalo. Amerika radi.
Ova pjesma je najbolja psihoanaliza jedne konvertitske nacije kao što su hrvati (sa malim „h“). Još se nisu međusobno dogovorili kojim je jezik, odnosno govor. Malo slovenačka kajkavica, malo srpska štokavica, a ponajmanje hrvatska čakavica. Pljuc
Nema razlike između montenegrina i ustaša,ista količina mržnje odjekuje današnjom Crnom Gorom kao i Hrvatskom i na isti način udaraju po svome korijenu uz pomoć neo nacista i liberalnog kapitalizma,zajedno sa crnogorskim cvijećem muslimanima,šiptarčinama pokušavaju zaboraviti ko su bili.Mi Srbi sa prostora Crne Gore iz prvog reda doživljavamo ono što su generacije Srba sa prostora današnje Hrvatske i BiH doživljavali vjekovima transformaciju sunarodnika u krvnike,međutim ima jedna stvar koju nisu uzeli u obzir a to je da ćemo uzvratiti nesrazmjernim divljaštvom jer nas bole rane našeg roda a Bog nek nas kazni kako zaslužimo.Imam jednu molbu za sve Srbe,ujedinite se barem za početak u odgovoru prema montenegrinima ne na more u CG ne družite se sa njima ne primajte ih u svoje domove ne zapošljavajte ih izbjegavajte ih ko gubavce jer ne vrijedi okretati obraz nekome ko nema obraz.
SLAVA SRPSKOM RODU! Vratiti svakom kako je zaslužio ali, ako se ikada dogodi sukob sa neprijateljima našeg roda (a dogodiće se) NE ZABORAVITI; NIKAD da se ne NEBESKI NAROD ne stavi u istu ravan sa satanistima i da NIKAD ali NIKAD, ne počini se grijeh prema djeci, ženama, starcima, ma ko god ti neprijatelji bili i ma koliko god oni počinjeli zvjerstava. Borba istinskih hrišćana i pravih časnih i hrabrih SRBA vodila se protiv satanistčkih vojski i satanističkih vojnika, NjIH NE ŠTEDJETI u borbi ih poraziti tako da se nikad ne mogu oporaviti. Ono što SRBI MRZE, to je ubijanje nejači i nemoćnih. Srpski vojnik mora biti častan vojnik i da se nikada potomci ne stide SRPSKOG VOJNIKA. Ko iskreno vjeruje u Hrista, Pravoslavlje i Svetosavlje onda zna šta pričam. Neprijateljsku vojsku pregaziti a nejač sačuvati. „Junaštvo je kad braniš sebe od drugoga, a čojstvo je kad braniš drugoga od sebe“ reče Marko Miljanov!
nacija nastala od izroda i nesoja.
bez korijena i istorije,
zato izmisljaju „tisućljetnu povjest“
Novodukljanci su ista govna.
JASNO KAO DAN.
Neka čuji ovo montenegrini i možda ċe se dozvati pameti i vide skum umaju posla.
Sve lepo objasnio nas Ducic.