Pravni savjet IN4S napravio je dokument – Kako spriječiti izbornu krađu, koji objavljujemo integralno:

Na koji način zaustaviti izborni inžinjering režima u Crnoj Gori u nastojanju da uguši prava i slobode – narodnu volju

Kako sprečiti izbornu krađu

Izbornu pobedu zaštiti kontrolom svake izborne radnje, uz pomoć obučenih čuvara kutija

U zemljama u tranziciji, koje su dugo bitisale u jednopartijskom, komunističkom režimu, najveće i najznačajnije demokratsko dostignuće je promena vlasti mirnim putem, uz pomoć glasačkih listića – na poštenim i fer izborima. Shodno dosadašnjem iskustvu sa režimom u Crnoj Gori, na parlamentarnim izborima 30. avgusta za takvu smenu neće biti dovoljno samo izaći na izbore i dati glas strankama koje artikulišu nesumljivu narodnu volju, strankama koje su protiv dosadašnje vlasti, iznikle iz bezbožnog komunističkog sistema. Moraju se preduzeti ozbiljne, opsežne i istrajne mere kontrole celog izbornog sistema i zaštite biračkog prava.

Kako sprečiti izbornu krađu od režima koji je takve marifetluke usavršio do neslućenih razmera i koji je na sve spreman, samo da bi zadržao sve poluge vlasti, kojima ugrožava osnovna prava; od režima koji bi volju sopstvenog naroda da uguši naručenim glasovima fatomskih birača sa Kosova, iz Sandžaka, Albanije, Bosne i Hercegovine…? Kako sprečiti da i mrtvi glasaju za DPS? Nije više tajna ni to da su neki građani iz dijaspore, iako su državljani drugih zemalja, dobili crnogorske lične karte i pasoše, ali i novac, samo da bi došli za izbore, 30. avgusta, i – glasali za DPS!

Slobodoumni elektronski mediji započeli su raskrinkavanje takvih radnji, takvih glasača, javnim objavljivanjem imena fantomskih ili plaćenih glasača iz dijaspore! Crna Gora je mala zemlja, pa svi sve znaju ili brzo doznaju! Zato je bitno da svaki građanin koji zna da će biti takvih glasača na njihovom biračkom mestima, u njihovom selu, ili varoši, da to prijavi najbližim opštinskim odborima opozicionih stranaka, odnosno predstavnicima opozicinih izbornih lista. Svakako, dobro bi bilo sve to prijaviti i nadležnim tužilaštvima u Crnoj Gori i u državama u kojima tako kupljeni glasači žive i tamo glasaju.

U članu 11. Zakona o izboru odbornika i poslanika ističe se da “pravo da bira i da bude biran za poslanika ima birač koji je navršio 18 godina života, koji je poslovno sposoban i koji ima prebivalište u Crnoj Gori najmanje dvije godine prije dana održavanja izbora”. U članu 2. ovog zakona prediviđeno je da glasač mora imati crogorsko državljanstvo i da mora biti upisan u birački spisak, u skladu sa propisima o vođenju biračkih spiskova.

Krivični zakonik Crne Gore precizno poropisuje postojanje krivičnih dela protiv izbornog prava. Tako, u članu 185. je precizirana radnja izvršenja krvičnog dela povreda prava glasanja. U prvom stavu na sledeći način se inkriminiše radnja izvršenja: “Ko drugog u namjeri da mu onemogući vršenje prava glasanja, protivzakonito ne upiše u spisak glasača, izbriše iz tog spiska ili ga na drugi pritivpravan način spriječi ili omete da glasa, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.” U drugom stavu propisano je da će se istom kaznom kazniti i ko drugog, u namjeri da mu omogući glasanje, protivpravno upiše u spisak glasača ili mu na drugi protivpravan način omogući da glasa, iako na to nema pravo.

Sastavljanje netačnih biračkih spiskova je krivično delo. U Zakonu je zapisano: “ko u namjeri uticanja na rezultate izbora ili na referendumu, sačini netačan birački spisak, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine”.

Kada se sazna da postoje fantomski, kupljeni i “uvezeni” glasači, koji su nezakonito upisani u birački spisak, krivčne prijave treba slati nadležnim tužilaštvima. Najbolje je vršiti stalnu kontrolu nad vođenjem biračkih spiskova i preduzimati pravne radnje i pred nadležnim upravnim organima i tužilaštvima.

Kupovina glasova, koja se realizuje kupovinom ličnih karata i potom kroz takozvani “bugarski voz”, može se podvesti pod krivično delo povrede slobode opredjeljenja pri glasanju iz člana 186. KZ, koje je razrađeno u pet stavova koji glase:

“(1) Ko silom ili prijetnjom prinudi drugog ili na drugi protivpravan način na njega utiče da na izborima ili na referendumu vrši ili ne vrši pravo glasanja ili da glasa za ili protiv određenog kandidata, izborne liste odnosno predloga, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko zahtijeva ili primi poklon ili drugu korist ili prihvati obećanje poklona ili druge koristi za sebe ili drugoga da glasa ili ne glasa ili da glasa u korist ili protiv određenog lica.

(3) Prihvaćeni poklon ili druga korist oduzeće se.

(4) Ako djelo iz st. 1. i 2. ovog člana učini član biračkog odbora ili drugo lice u vršenju dužnosti u vezi sa glasanjem, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.

(5) Ko poslije obavljenih izbora ili na referendumu pozove glasača na odgovornost u vezi sa glasanjem ili zahtijeva od njega da kaže kako je glasao ili zašto je glasao ili nije glasao kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

Pored mahinacija sa biračkim spiskovima, od velikog značaja za izborni inžinjering je uticaj medija pod kontrolom države na izborne rezultate. Koliko je u medijima pod kontrolom režima ukorenjeno i rasprostranjeno nepoštovanja odredbe člana 2. Izbornog zakona o ravnopravnosti svih učesnika izbora kada je u pitanju izborna propaganda – ne treba posebno pojašnjavati.

Državna televizija, kao najmoćnije oružje u rukama DPS, prividno postoje u debatama i ostalim emisijama posvećenim izborima svoje zakonske obaveze. Poštuju se odrebe o besplatnim predizborni. spotovima na TVCG. U pitanju je samo formalna delotvornost pravila o predstavljanju izbornih lista. A u suštini, državna televizija je svih 365 dana u godini oruđe u rukama režima. Snaga režimskog političkog marketinga leži u medijima, prvenstveno u televizijama. Nezavisne televizijske stanice, ograničene na svim poljima svog delanja, nisu mogle da pariraju režimu i da razbiju medijski mrak.

Pojava društevnih mreža je donela nešto novo u sferi informsianja. Informacije mnogo lakše strižu do birača, štampani mediji i televizija su izgubili značajan deo svog uticaja. Političku kampanju moguće voditi i bez velikih ulaganja i vlasničke kontrole nad velikim redakcijama. U političkom marketingu sada društvene mreže, mobilni telefoni, kompjuteri i tableti igraju sve značajniju ulogu.

Da je moguće organizovati velike događaje uz pomoć društvenih mreža, najbolje pokazuje primer litija i ostalih akcija na odbrani svetinja. Ako režim Mila Đukanovića padne, tvorci i heroji velike demokratske pobede u velikoj meri biće svi oni koji su na društvenim mrežama širili istinu i informacije koje razotrkivaju sve prljave rabote vladajuće garniture. Zbog toga je režim u paničnom strahu hapsio i zbog objava na Fejsbuk profilima.

Razlog „nepobedivosti“ Milovog režima leži i u činjenici da DPS mašinerija najbolje na svetu koristi takozvanu funkcionersku kampanju i državne resurse, u cilju partijske promocije i kupovine glasova. Zapošljavanja, krediti, pokloni i druge privilegije su vrlo efikasan način da se pridobiju glasovi sirotinje i marginalnih grupa. Otkrivanje afera i slučajeva ucena sa idejom da se na taj način proširi rezervoar sigurnih glasova DPS i njegovih satelita,  put je da se toj pošasti delimično stane na rep. Crna Gora je mala i usled brojnih kumovskih, rođačkih i plemenskih veza, lako se sazna za prodaju ličnih karata, dobijanje poklona i kupovinu glasova. Sve to treba javno obelodanjivati, ali i obaveštavati tužilaštvo. Jer, u crnogorskom Krivičnom zakoniku, kao što je navedeno, neovlašćeno korišćenje državne imovine u izborne svrhe propisano je kao posebno krivično delo u članu 193a.

Zakonodavac je jasan, tako da službeno lice koje za predstavljanje izborne liste koristi ili omogući korišćenje imovine državnih organa, javnih ustanova, javnih preduzeća i fondova, jedinica lokalne samouprave i privrednih društava u kojima država ima vlasnički udio, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

Nezakonito finasiranje izborne kampanje je takođe specijalitet i bitan faktor u nametanju izborne pobede DPS. Afera “koverat” to je samo potvrdila. Zakonodavac je u takvim situacijma propisao krivično delo pod imenom – prihvatanje priloga iz zabranjenih izvora, pa član 193v KZi glasi:

“Odgovorno lice u političkom subjektu koje je moglo i bilo dužno da zna da sredstva, prilog ili druga korist predstavljaju prihod pribavljen kriminalnom djelatnošću, kazniće se zatvorom do jedne godine.

Ko učini djelo iz stava 1. ovog člana, a mogao je i bio dužan da zna da sredstva, prilog ili druga korist predstavljaju prihod pribavljen kriminalnom djelatnošću, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.

Prihvaćena sredstva, prilog ili druga korist oduzeće se.”

Koliko na rezultate izbora uticala činjenica da izbornim komisijama i naročito biračkim odborima ranije sedeli nedovoljno stručni, nezaiteresovani i obučeni članovi, ne treba posebno podsećati. Situacija da režim uvek u Državnoj komisiji ima većinu glasova i da će sa partijama satelitima i njihovim predstavnicima u Državnoj izbornoj komisiji sada ostvariti još veću dominaciju, nameće potrebu da se bolje prati rad Državne izborne komisije i da bude pod kontrolom stručne i obične javnosti, kao i nepristrasnih medija.

Pojedine opozicione liste preduzele su bitne korake u obuci svojih čuvara kutija. Ta ohrabrujuća činjenica može biti od bitnog značaja da se sačuva narodna volja i pobedi režim, koji je do sada uvek u startu započinjao izbornu trku sa 50 hiljada nedemokratski isposlovanih glasova!

Sa bolje obučenim i borbenijim opunomoćenim predstavnicima izbornih lista u izbornim komisijama efikasnija će biti i zaštitita biračkih prava. Prošireni sastav izbornih komisija je bitan faktor, zato se više nikad ne sme zanemarivati!

Obrazovanje biračkih odbora ne sme biti čist automatizam. Pored edukacije članova biračkih odbora, pojedine izborne liste preduzimaju i neke druge planske akcije, što je vrlo ohrabrujuće za demokratske procese.

Dolazimo i do još jednog vrlog bitnog segmenta u izbornom inžinjerinju – utvrđivanja broja glasačkih listića za pojedina biračka mesta. To zahteva angažovanje obučenih stručnjaka za statistiku. Takvi ljudi moraju biti profesionalno angažovani u izbornim štabovima.

Statističari su bitni i kod utvrđivanja broja izašlih birača, praćenja izlaznosti i posebno kod utvrđivanja rezultata, sabiranja glasova i objavljivanja konačnih rezultata. Na krađe u statističkoj obradi podataka u velikom broju država bez značajnije demokratske tradicije se ne obraća pažnja. Tako se dolazi u situaciju da zvanična statistika radi u korist režima bez bojazni da će neko kontrolisti njen rad.

Neophodno je sakupljati, obrađivati i ozbiljno analizirati sve informacije o radu Državne izborne komisije. Stalnom kontrolom mora se uticati da službe Državne izborne komisije budu dovoljno profesionalne i nepristrasne. Bitno je ozbiljno praćenje i provera aktivnosti sekretara Državne izborne komisije i njihovih službi. Njihova aktivnost mora biti pod kontrolom i nadzorom izbornih štabova. Posmatrači moraju da sede 24 sata u službi Republičke izborne komisije.

Ohrabruje što je ovoga puta izvršena nešto kvalitetnija kontrola prikupljanja potpisa birača koji podržavaju liste. Otkrivene su bitne zloupotrebe u tim postupcima. Naročito kada je u pitanju podrška izbornim listama koje su DPS sateliti. Problem je što niko nije odgovarao zbog lažnih potpisa podrške. Što to nije istraženo i rašćišeno do kraja.

U ranijim izbornim kampanjam DPS je vešto zloupotrebljavao za svoj marketing ispitivanja javnog mnjenja. Ovoga puta ne postoji ozbiljna agencija koja bi mogla da se stavi u službu DPS i objavi neko fingirano istraživanje. Ni u takvim pristrasnim istaraživanjima DPS ne stoji dobro!

Ostaje vrlo bitno pitanje kako naterati Odbor za praćenje rada medija da radi svoj posao.

Da bi opozicija zaštitila svoju pobedu, mora da kontroliše distribuciju i ima stalni uvid nad biračkim kutijama i biračkim materijima!

Potrebno je u izbornim štabovima angažovati stručnjake koji će nadgledati upotrebu elektronskih čitača na biračkim mestima. Oni moraju pomoći u obradi podataka koja stižu sa biračkih mesta. Bitno da čuvari kutija svojim štabovima dostavljaju i kopije zapasnika o radu biračkih odbora.

Da li se sprovodi praktična obuka članova biračkih odbora u cilju sprečavanja krađa i nezakonitosti na biračkim mestima? Tako se često saznaje za nepravilnosti koje dovode do poništaja izbora na biračkom mestu! Članovi biračkih odbora moraju da znaju da napišu prigovor zbog uočenih nepravilnosti.

Kontrola glasanja putem pisma je od bitnog značaja, s tim što treba otvoriti oči i prilikom glasanja nemoćnih, starih i bolesnih van biračkog mesta

O utvrđivanje rezultata izbora tj. brojanju glasova i posebno o njihovoj statističkoj obradi već smo govorili. Moraju postojati instrukcije za članove biračkih odbora kako da vrše kontrolu ovih radnji!

Dakle, pored velike izlaznosti i kontrola i zaštita biračkih prava, sa ciljem zaustavljanja uhodane mašinerije vladajućeg režima za izborni inžinjering, osnovni su preduslovi za pobedu opzicionih lista i pad najdugovečnijeg režima u Evropi. Ali, i tu nije kraj briga, Milov režim će pokušati posle izbornog neuspeha sa kupovinom poslanika, pa možda i neke cele izborne liste.

ANTRFILE 1.

Falsifikovanje rezultata glasanja

Član 192. KZ

Član organa za sprovođenje izbora ili referenduma ili drugo lice koje vrši dužnosti u vezi sa glasanjem, koji dodavanjem ili oduzimanjem glasačkih listića ili glasova pri prebrojavanju ili na drugi način izmijeni broj glasačkih listića ili glasova ili objavi neistinit rezultat glasanja, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.

ANTRFILE 2.

Uništavanje dokumenata o glasanju

Član 193. KZ

(1) Ko uništi, ošteti, oduzme ili prikrije glasački listić ili neki drugi dokument o glasanju na izborima ili na referendumu, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

(2) Ako djelo iz stava 1. ovog člana učini član biračkog odbora ili drugo lice u vršenju dužnosti u vezi sa glasanjem, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

ANTRFILE 3.

Teška djela protiv izbornih prava

Član 194. KZ

(1) Ako je usljed djela iz čl. 185, 186, 187, 189, 190, 191, 192. i 193. ovog zakonika došlo do narušavanja javnog reda i mira i ugrožavanja imovine čija vrijednost prelazi iznos od dvadeset hiljada eura ili je doveden u opasnost život više lica, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je usljed djela iz čl. 185, 186, 187, 189, 190, 191, 192. i 193. ovog zakonika nastupila teška tjelesna povreda nekog lica ili imovinska šteta koja prelazi iznos od četrdeset hiljada eura, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina.

(3) Ako je usljed djela iz čl. 185, 186, 187, 189, 190, 191, 192. i 193. ovog zakonika nastupila smrt jednog ili više lica, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do osamnaest godina.

Pravni savjet IN4S