Pravoslavni hrišćani biju možda i najtežu bitku u istoriji
Foto: Fejsbuk
Piše: Petar Drašković
U vremenu opšte banalizacije i nezainteresovanosti za traženjem smisla, mi pravoslavni hrišćani treba da bijemo možda i najtežu bitku u istoriji.
Onu za odbranu temelja naše kulture, duhovnosti i tradicije koja nas je očuvala. Tehnički, naizgled, to je nikad lakše, a u praksi otuđenog i ispraznog individualizma – nikad teže.
Božić, kao ni jedan drugi praznik, nas može podstaći da se u toj borbi makar potrudimo da pođemo od sebe, ako smo već spremni naći manu drugome. Simbolika rođenja Spasitelja nas upućuje na obnovu, novi početak.
Mnogi su Srbima htjeli na Božić da presude i označe kraj, ali smo slavnim viteštvom dokazivali da smo spremni za nove trijumfalne početke. Bolje i uzvišenije obnove, ne odričući se jedinstva i vjere.
Zato, ujedinjeni možemo sve. Sjedinjujmo se u Crkvi, porodici, zajednici, okrugu, našim zemljama. Obnavljajmo um i dušu slovom i molitvom, porodice potomstvom i lijepim vaspitanjem, a ljubavlju pobjeđujmo sve nedaće. Čineći tako, sve dalje obnove ne mogu izostati.
MIR BOŽJI – HRISTOS SE RODI!
Izvor: Fejsbuk
Želja anglosaksonskih i NATO zlotvora, čiji je bijedni sluga istambulski patrijarh koji je za „trideset Judinih srebrnjaka“ priznao ukrajinsku nacističku sektu za tobože „autokefalnu crkvu“, jeste da međusobno zavade Slovene , a da onda Slovene zavade sa Helenima (Grcima) i ostalom pravoslavnom i istočnohrišćanskom braćom (Arapima, Etiopljanima, Koptima, Jermenima, Gruzinima, Rumunima)! NO PASARAN!
Jedan sveti čovjek reče da je u svijetu uvijek ista količina vjere (pravoslavne…) a da se broj sasuda (ljudskih duša…) u kojima se čuva različit. Kad je manje vjerujućih njihova je vjera shodno tome jača, i obratno. Ne boj se stado malo, Ja sam s vama u svevdane do svršetka svijeta.