Predlog za razmišljanje

Jutros je policija privela gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića zbog organizovanja neprijavljenog skupa na Trgu nezavisnosti u Podgorici, kome je prema procjenama policije prisustvovalo 50 000 „patriota“. Gospodin Vuković je negirao svoje učešće u organizaciji mitinga, isplaćivanju troškova za gorivo i podjeli besplatnih sendviča. Takođe je negirao i podizanje rampe u tunelu Sozina za besplatan prolazak učesnika skupa, kao i besplatnu podjelu zastava i majica. Zakleo se gradonačelničkom čašću i majkom Crnom Gorom  da on nije član NKT-a i da ne zna za zabranu političkih okupljanja u broju većem  od 100.

Razumije se, poštovani čitaoče, ovo je izmišljenja priča, jer su, u Crnoj Gori,  još na vlasti ( doduše broje poslednje dane) Milo Đukanović, Milutin Simović i Veselin Veljović. Ali zato nije izmišljena priča nego čemerna strvarnost da još nisu otkriveni i pohapšeni „ nevidljivi“ teroristi iz Pljevalja, koji su u organizaciji DPS- a i tajne policije, pokušali da izazovu međunacionalne sukobe.

O samoj ikonografiji i porukama mržnje koje su se čule na mitingu gotovo da ne vrijedi trošiti riječi. Nositi majice na kojima piše: „Radije ću s` puškom uz planinu, no pod noge srpskom ciganinu“ , bilo je nezamislivo nositi u Crnoj Gori, sve do vladavine Mila Đukanovića. Doduše, ustaško sjeme je davno posijano,  još u vrijeme Sekule Drljevića, ali je  do sada gajeno „ po kuća“ i privatnim zabranima, gotovo u ilegali. Tek je pod vlašću Mila Đukanovića je  dobilo zvaničnu državnu potporu i postalo vladajuća ideologija.

Izraz te ideologije  je i predlog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, progonu SPC  i privatizaciji njene imovine. U sklopu te operacije najavljivane su nove traktorijade kako za  vjerujući narod, tako i  za sveštenike SPC. Lično je Duško Marković, premijer i crna kutija Crne Gore, izjednačio fašizam i Svetosavlje, a progon najavio za dan posle izbora od 30.avgusta, za koje je vjerovao da će ih dobiti, kao i sve ranije,  u poslednjih 30 godina. Međutim, ovoga puta „mali od kužine“ se prevario,  jer  „ ustala  je Crna Gora, svetinja se branit mora“. A kad su na jednoj strani Sv.Vasilije Ostroški, Sv.Petar Cetinjski, Njegoš, Marko Miljanov i vjerujući narod Crne Gore, onda ne postoji ta đavolja sila koja se ne može pobijediti.

Otužno djeluje labudova pjesma DPS-a, sa sve Jadrankom Barjaktarević,  koja upodgoričkom kafiću zaklikta „ Ne može nam niko ništa, jači smo od Srbije“. To što je svoju pjevačku karijeru započela i ostvarila u Beogradu, samo je dokaz kako se brzo zaboravlja dobročinstvo. Valjalo bi je podsjetiti, da je i Zoran Kalezić, nekada legenda narodne muzike, uoči referenduma podnio ostavku na mjesto predsjednika Uduženja estradnih umjetnika Beograda. Povjerovao je da će postati dvorski pjevač u suverenoj Crnoj Gori i da mu neće faliti ni ptičijeg  mlijeka. Međutim, nova – stari gospodar Crne Gore više je volio da dočekuje Nove godine i organizuje  proslave uz Pinkove zvezde , pogotovu ako su bile ženskog pola. Zbog toga je Zoran morao trbuhom za kruhom čak u Ameriku, a kad se vratio povukla ga je nostalgija za „ponoćnim Beogradom“. Ni u kom slučaju ne prizivamo takvu sudbinu mladoj pjevačici, ali ne bi bilo zgorega da se malo našminka stidom.

Bilo kako bilo, sve su ovo poslednji trzaji odlazeće vlasti i Mila Đukanovića, koji će sve učiniti da prolongira taj odlazak. Šta je činiti opoziciji koja je pobijedila na izborima 30.avgusta? Nema sumnje da je prioritetni zadatak što raniji dogovor o formiranju nove vlade. Razumije se, jako je bitno dogovoriti se o podjeli tri najvažnije funkcije u Crnoj Gori, na kojima će počivati buduća vlast.

U dobroj vjeri, Pokret za Pljevlja, predlaže za predsjednika Vlade profesora Zdravka Krivokapića, za predsjednika Crne Gore Aleksu Bečića i za predsjednika Skupštine Dritana Abazovića. Ovo je predlog za razmišljanje  i isključiva namjera nam je da doprinesemo što bržem formiranju nove vlasti, koja će raditi za dobro svih građana Crne Gore.

Pokret za Pljevlja