Preispitati odluku: Kamere u sudnicama interes javnosti

Iz vlasti poručuju da je direktan televizijski prenos najvažnijih suđenja za visoku korupciju i organizovani kriminal neophodan jer je pravo javnosti da zna, dok iz opozicije ističu da smo u Crnoj Gori nažalost imali priliku da vidimo kako uvođenje kamera u sudnicu od nje može napraviti cirkus.

Vrhovni sud Crne Gore odbio je ranije zahtjev za direktan televizijski prenos glavnog pretresa u predmetu protiv Vesne Medenice, njenog sina Miloša i drugih. Predstavnici medija tok glavnog pretresa mogu pratiti samo direktnim prisustvom na glavnom pretresu u granicama kapaciteta sudnice.

Poslanik Ujedinjene Crne Gore i član Odbora za ljudska prava Vladimir Dobričanin rekao je za Portal RTCG da je ta odluka Vrhovnog suda samo dokaz da demokratija ne stanuje u našim pravosudnim institucijama.

„One su i još rigidne i pod uticajem bivšeg režima jer ne postoji drugo objašnjenje za ovakvu odluku Vrhovnog suda. Bez problema se prenosio slučaj iskontruisanog drzavnog udara, ali sada, kada treba javnost da sama procijeni nezavisnost sudija i tužilaca, to se sputava. Stoga postoji sumnja u sam proces suđenja u smislu da li će on biti samo pravna farsa ili se nešto u pravosuđu desilo, te ćemo imati pravdu i pravo na istoj strani“, kazao je Dobričanin.

Sve u svemu, kazao je, odbijanje TV prenosa je pogrešna odluka koja će prouzrokovati opravdano produbljivanje nepovjerenja građana u pravosudni sistem Crne Gore.

U Višem sudu u Podgorici prije nekoliko dana 15. put odloženo je suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici i drugim optuženima.

Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv okrivljenih Miloša i Vesne Medenice, Darka Lalovića, Vasilija Petrovića, Milorada Medenice, Luke Bakoča i još jednog broja lica. Optužnica je podignuta za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenje, produženo krivično djelo davanje mita, primanje mita, zloupotreba službenog položaja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška tjelesna povreda i sprečavanje dokazivanja.

Kako nam je rekao Mitar Šušić, advokat, direktan prenos suđenja nije nešto što je obavezno.

„Dakle, ne postoji norma koja propisuje da se to mora i u kojim se slučajevima mora obezbijediti. Tako da je u svakom slučaju to stvar diskrecione odluke suda. U praksi se ovakav način obezbjeđenja javnosti veoma rijetko sreće u crnogorskim sudovima. Jedino suđenje za koje znam da je na taj način bilo javno u posljednjih par decenija je zapravo suđenje za tzv. državni udar“, kazao je Šušić.

Upravo se na tom suđenju vidjelo, kazao je, da taj pristup i ima svoj efekat.

„Zbog toga mislim da je i u ovom suđenju (Medenica i drugi) bilo nužno dozvoliti, ako je već postojao takav zahtjev, a nije bilo nekog razloga za uskraćenje, jer pretežniji je u ovom slučaju interes javnosti da bude upoznata sa svakim aspektom ovog predmeta, imajući vidu njegov značaj za cjelokupnu sliku stanja pravosuđa u Crnoj Gori imajući vidu ko je okrivljeni. A sa druge strane, vjerujem da može biti značajan i za okrivljene, jer okrivljeni negiraju krivicu u ovom predmetu i vjerovatno će i oni iznositi dokaze kojima će potkrepljivati svoju odbranu. Tako da je i sa strane interesa javnosti i sa strane interesa okrivljenih interes bio da se ovo suđenje, po mom mišljenju, prenosi javno. Posebno ako već postoje interesovanja, i ako već postoje mediji koji su bili spremni da to rade“, kazao je Šušić.

U opoziciji, međutim, imaju drugačije mišljenje.

Poslanik SD Crne Gore Nikola Zirojević rekao je za portal RTCG da kreiranje bilo kakve atmosfere pritiska na sud nije primjereno.

„Odluke ovog tipa, kao što je odluka o TV prenosu suđenja gospođi Medenici, to jest, preciznije, više lica, donose nadležni sudovi, u ovom slučaju Vrhovni sud i mislim da, povodom ovog pitanja, kreiranje bilo kakve atmosfere pritiska na taj sud nije primjereno. U Crnoj Gori smo, nažalost, imali priliku da vidimo kako uvođenje kamera u sudnicu od iste može napraviti cirkus, te konstantno obesmišljavanje samog procesa i, u konačnom, prvostepene presude, tako da, imajući u vidu jedno takvo negativno iskustvo, nijesam od onih koji smatraju da je kamerama mjesto u sudnicama“, kazao je Zirojević.