Prelom mozga

Razgovarao sam dva sata sa jednim sektašem i opšti utisak o njemu bilo je sažaljenje. Upoznao sam ga tako što je jedan moj drug, još dok smo bili studenti, radio u jednoj firmi u Beogradu, a onda je gazda odlučio da renovira poslovne prostorije i angažovao je preduzimača, inače nekog bivšeg policajca porijeklom iz Crne Gore, koji se u međuvremenu spetljao sa gazdinom ženom koja je bila dosta mlađa od supruga.

Njegov cilj je bio da na foru preuzme firmu, koja se inače vodila na suprugu, tako što će svoju novu ljubavnicu učlaniti u sektu, ali najveća smetnja mu je bio moj drug, sa kojim je ušao u sukob, pa smo ja i par drugara došli, da se nađemo drugu pri ruci i pokušamo da zaplašimo sektaše.

Kad smo došli u lokal zatekli smo samo jednog srednjovječnog, mršavog, visokog čovjeka koji je radio neke molerske radove i nastupili krajnje drsko i grubo, sjeli sa njim i počeli da ga ispitujemo. Razgovor je na početku bio krajnje neprijatan, u cilju da ga zastrašimo, da bi on svojim šefovima prenio da naš drug nije sam i da ima opasne drugove,  ali je naš agresivan nastup vremenom jenjavao, što smo ga više upoznavali,  tako da smo do kraja vodili jednu jako umjerenu konverzaciju.

Čovjek nam je ispričao nevjerovatnu priču. Naime on je iz jedne ugledne i bogate porodice, imao je svoj stan, auto, završio fakultet, ako se dobro sjećam neki grafički dizajn, projektovanje ili nešto slično, radio u nekoj ozbiljnoj firmi, imao djevojku, uglavnom vodio jedan jako lijep život i bio uspješan u svom poslu, a onda mu je preminuo otac i tih dana gaje ostavila djevojka.

Tih dana jedan  drug konačno nagovorio da ide sa njim na par sastanaka Harekrišne i to se njemu svidjelo i nastavio je da se intezivno druži i sastaje sa drugim pripadnicima Harekrišne, da bi kasnije počeo i da ispovijeda njihova vjerska učenja. Pričao je da je upoznao divne ljude da su mu oni otkrili nove vidike, smisao postojanja i sve ostalo, što do tada nije bio uvidio. Kako propovijeda njihova vjera, rekao je da  bogat čovjek ne može da ode na neku vječnu livadu ili nešto slično , tj. običnim rečnikom rečeno u zagrobnom životu neće moći da uživa, neće otići u raj.

E sad, u ovozemaljskom životu on mora da uradi sve kako bi se udovoljio svom božanstvu, pa je tako jako važno za dobrog vjernika da nema materijalnih bogatstava, nego da ih preda na korišćenje visokopozicioniranim članovima organizacije, a oni najbolje znaju šta da rade sa njegovim nekterninama i drugim materijalnim dobrima i kako ih rasporediti između ostalih članova organizacije.

Dobar vjernik mora bar jednom da otputuje u Indiju i okupa se u svetoj rijeci Gang, a on je išao dva puta, kako kaže sa jako malo para, tamo je jeo pacove, neke travke i korjenje, sve samo  da bi se umilostivio božanstvima. Išao je sa jako malo novca, spavao u nekim udžericama, putova ko zna kakvim prevoznim sredstvima, jer to iskušenje kako propovijeda njihova vjera je jako bitno i pričao je da je doživio neka strašna trovanja, čak mi se čini da je po povratku sa jednog puta iz Indije bio zaradio sepsu i da mu je život visio o koncu.

Ispričao nam je da živi u nekom zajedničkom smještaju na Vračaru sa još 50-ak članova organizacije, inače je vegetarijanac,  jede samo kad ima. Kad smo ga pitali kolika mu je dnevnica, rekao nam je da radi cio dan za 2 evra, čisto da ima šta da pojede i popije, za drugo mu i ne treba.

Inače on vjeruje u ljubav, u dobre ljude, u mir u svijetu…

U nastavku razgovora pitali smo ga je li bio član naše SPC, je li odlazio u crkvu i slično, na šta je on odgovorio da je bio nekoliko puta, vodila ga  tetka kad je bio dijete, ali da nije tu vidio niti osjetio ama baš ništa. Sada već u opuštenom razgovoru postavljali smo mu potpitanja i navlačili vodu na našu vodenicu, dovodeći ga u paradoksalnu i kontradiktornu  situaciju, gdje bi čovjek iole zdravog razuma moga da zaključi da je prevaren, ali on je i dalje tjerao po svome.

Evo nekih naših pitanja:

• Da li je normalno da sada radi za 2 evra dnevno, a ranije je radio za 600 evra mjesečno? -Jeste, jer mu ne treba više, a i da ima dao bi vođama pa nek oni odluče šta sa tim.
• Da li je normalno da je ranije radio kao inženjer, a sada kao moler? -Jeste.
• Zar nije u redu da on ako već može zarađuje više, a ono što ne potroši da štedi i da ulaže u neke druge stvari, nekretnine, putovanja, obrazovanje, porodicu, automobil…? -Ne , on i ovako dobro živi, normalnom čovjeku i ovoliko je dovoljno, važnije je podijeliti drugim ljudima koji nemaju.
• Da li članovi njegove vjerske zajednice imaju više materijalnih bogatstava prije ulaska u organizaciju ili posle? -Naravno da materijalnih imaju više prije nego posle, ali zato duhovno su mnogo bogatiji nego prije ulaska, a to je važnije.
• Je li u redu da vlasnik lokala plati njegovom vođi ozbiljnu cijenu za renoviranje lokala, a da njegov vođa njemu i ostalim članovima koji izvode radove daje mrvice? -Ne razmišlja uopšte u tom pravcu.
• Da li je normalno da njegove vođe voze dobre automobile, nose skupa odijela, rade ozbiljne poslove, žive u velikim kućama i stanovima, jure djevojke, rasturaju brakove, izlaze na dobra mjesta, idu na zimovanja i ljetovanja, a oni žive kao beskućnici? -Na početku je sve to osporavao, branio ih, tvrdio da to nije istina, da mi izmišljamo da bi na kraju, satjeran u ćošak pod težinom neoborivih dokaza (jer naš drug je jako dugo pratio i snimao šta je taj preduzimač sve radio i šta je imao i vozio i gdje je izlazio) rekao to je njihov problem, biće kažnjeni u zagrobnom životu i sledećim reinkarnacijama, da je on lično dobar i pošten čovjek i vjernik, a oni koji su čak posle njega pristupili organizaciji, sudiće im Krišna.
• Šta ti imaš od toga što će oni biti kažnjeni u zagrobnom životu, ako tebi ovaj život prođe u patnji, nemaš ni kučeta ni mačeta, živiš od njihove samilosti? —– Njemu ih  je njih žao, njima je teško, oni se trude da svima njima obezbijede egzistenciju, te pare koje dolaze njima na ruke su jako prljave, one loše utiču na jadne njihove vođe, negativna energija koju novac na njegove vođe prenosi je ogromna, oni se bore da odole iskušenju, teško je odoljeti.
• Kako gleda na to što njegov šef pokušava da rasturi brak, prigrabi tuđa materijalna bogatstva, majka ostavi djecu, prešavši u drugu vjeru? – Šta će toj porodici to bogatstvo, neka svi pređu u Harekrišnu, pa svi zajedno da živimo u prihvatilištu, da se družimo, budemo prijatelji, vođa najbolje zna šta je najbolje za njih i za druge i da se oni ustvari čak i žrtvuju, sa opasnošću da budu kažnjeni, svjesno čineći grijeh, samo da bi što više ljudi izveli na pravi put.
• Kako to da neki jako poznati članovi Harekrišne kako kod nas, tako i u svijetu (Bitlsi, Goran Karan…) imaju mnogo novca, a njegova ekipa nema ni cvonjka i da možda oni nisu tu samo da promovišu sektu za velike pare?           -Ne, oni su samo loši i grešni vjernici.

Ovaj čovjek je više puta ničim izazvan, pomenuo tadašnjeg našeg patrijarha Pavla u jako negativnoj konotaciji, inače počivšeg patrijarha je taj njegov šef, bivši policajac, opsovao pred našim drugom kad je došlo do okršaja između njih dvojice.

Na naše pitanje šta on stvarno misli o našoj SPC i sveštenstvu, našoj vjeri, a posebno patrijarhu rekao je sve najgore. Kad smo ga pitali odakle on to zna, on je malo vrdao, da bi na kraju priznao da im njihovi sveštenici i vođe na svakoj seansi i skupu govore o tome.

Pitao sam ga zar mu nije malo čudno da na njihovim molitvama pričaju o nekoj sasvim drugoj vjerskoj organizaciji, rekao je da nije. Kad sam mu rekao da se u našoj crkvi gotovo nikad ne pomene ni jedna druga vjerska organizacija, niti nam  pričaju šta oni uče i propovijedaju svojim vjernicima, a posebno njegovu ne pomenu ama baš nikad, bio se ozbiljno zamislio. Pitao sam ga da li stvarno misli i da li vjeruje da sve te loše stvari koje mu pričaju o našoj SPC stoje, da ih ipak neko ne izmišlja u cilju pridobijanja novih, kao i zadržavanja starih vjernika, nije bio siguran.

Ne sjećam se tačno, ali čovjek je pomenuo i par stvari, koje su bile apsolutno netačne, a bilo je u negativnoj konotaciji sa SPC i patrijarhom, pa kad smo mu do tančina objasnili da su to apsolutne izmišljotine, bio je jako zbunjen u tom trenutku.

Posebna priča su bila njegova saznanja kako funkcioniše SPC, kako oni vrše strašne pritiske na svoje članove, kako ih zlostavljaju, kako su udbaši, pedofili i šta sve ne, da bi posle naših detaljnih objašnjenja, gdje smo morali čak i da se zakunemo u svoje najbliže da bi nam povjerovao, bio je zapanjen. Tada nam je ispričao kako on kao i svi drugi članovi sekte ima obavezu da ide od vrata do vrata, da bi pridobili nove članove. Njegovom čuđenju nije bilo kraja kad smo mu ispričali da naši popovi ne idu od vrata do vrata, ne nude se , ne presreću ljude, nije obavezno zvati ih ni kad je rođenje, ni sahrana, ni slava, niti ljudi moraju da osvještavaju kuće, ne moraju da se krštavaju i slično, nego sve je stvar slobodne volje svakog vjernika kad će pozvati svešteno lice da izvrši neki obred ili da svaki čovjek ide u crkvu kad on hoće i kad želi i da ama baš ništa nije pod moranje. Na sve to on nam je ispričao kako kod njih to nije baš tako, kako imaju stroga pravila, kao se ne smije raditi baš sve u zajednici, kao se ne smiju postavljati baš svakakva pitanja itd.

Slijedilo je sledeće naše pitanje:

• Kako objašnjava da su poglavari i osnivači većine vjerskih organizacija, koje mi na Balkanu zovemo sektama, a koje svoje izvorište nalaze u istočnjačkim religijama, sa prostora Bliskog i Dalekog istoka, u većini slučajeva Britanci ili Amerikanci ili jednostavno stanovnici SAD i Engleske, uz to u najvećem broju slučajeva jako bliski njihovim obavještajnim službama CIA i MI6 i na kraju svi su jako bogati ljudi? -Na ovo pitanje i nije imao odgovor, vrdao je kako to njihovo božanstvo ne dijeli ljude nego tom nekom svetošću pogodi čak i Britance i Amere,njih, da je to slučajnost, a to što je njegova vjera slična drugim vjerama iz Indije, rekao je da je ona jedina prava i izvorna, e sad što je mlađa od bramanizma, što je nastala u prošlom vijeku, nije mogao da objasni.

Naš sagovornik je inače jako obrazovan čovjek, dotakli smo se još mnogo tema, on je pročitao mnogo knjiga, odgledao puno predstava, filmova, koncerata, putovao ne samo u Indiju nego svuda po Evropi, naravno sve to prije nego što je pristupio sekti, no kako kaže sve to ga nije ispunjavalo, duhovno, emotivno i intelektualno. Kasnije je čitao najviše tu njihovu sektašku  literaturu, tako da je na sva naša pitanja koja su se naslanjala na ozbiljne kako naše tako i svjetske književnike, filozofe i druge učene ljude on imao svoju verziju, svoj ugao gledanja stvarnosti, on je imao svoje ostrvce sa svojim prijateljima iz organizacije, a sve ovo ostalo o čemu mi pričamo, to je neki naš pogrešan, izvitoperen svijet, ukaljan grijehom i čime sve ne.

Na kraju jedan od nas je otišao i kupio mu hljeb i teglu mariniranih pečurki da nešto jede, jer smo osjećali ogromno sažaljenje prema njemu.

Na kraju smo ga pitali da li se kaje i da može da li bi uradio sve isto sa svojim životom, da li bi drugačije postupio da može da vrati vrijeme unazad.

Odgovor je bio tuc-muc, nije faktički ništa rekao, ali vidjelo se da je ipak svjestan da je na lošem putu.

Moj zaključak posle mnogo vremena, inače ovaj razgovor je vođen prije desetak godina, da svaki čovjek koji koji zastrani, koji krene stranputicom ima najveći problem da sam sebi prizna da je pogriješio, da je ispao glup, da je njega neko mogao da prevari, da je on u pravu i kad griješi i kad mu svi govore da nije baš sve onako kako izgleda, on nastavi dalje ne osvrćući se kao banatski konj.

U poodmaklom stadijumu bitisanja u takvoj organizaciji i okruženju i trpjeći pritiske od svojih vođa, kojima vjeruje bezgranično, on  gubi i voljni momenat. Njega na dalje život nosi kao bujica drvce i on ne stiže, nema snage, nema hrabrosti da se odupre svemu tome.

Pravo je pitanje gdje bi on mogao da ode ako napušti sektu, šta da radi, gdje da živi, čime da se bavi, s kim da se druži. Svjetan svega toga on se povinuje svojoj sudbini, životari, preživljava, uživa u nekim sitnim zadovoljstvima dok ne dođe kraj. Samo se najjači, najhrabriji, najrazboritiji izvuku  i otrgnu iz ovih kandži, jer shvate da je sve to jedna obična interesna grupa i prevara i da im treba okrenuti leđa, po svaku cijenu, ne plašeći se svih njihovih ovozemaljskih i onozemaljskih prijetnji. Naš sagovornik nije bio dovoljno jak, nije imao hrabrosti da se suprotstavi i da se uhvati u koštac sa životom, da rizikuje, da pokuša da sam kreira svoj život, da sam radi molerske poslove, da se bavi grafičkim dizajnom, a ne drugi da ga vode kroz život, na kraju krajeva njegov život je samo njegov. On nije mogao,htio, odlučio i drznuo se  da izvede PRELOM MOZGA… Nikada ga više nismo vidjeli.

Zašto vam sve ovo pričam? Sekte su velika opasnost, ali valjda nas naši roditelji dobro vaspitaju da treba da bježimo od tog vraga koliko nas noge nose i da smo svi dovoljno svjesni da je sve to prevara, ali pokušajte samo da u ovom tekstu riječ Harekrišna zamijenite sa DPS.  Mislite o tome….

Autor: Raško Anđel