Probiotici i prebiotici – u čemu je razlika

Ljudi često misle da je riječ o lapsusu, ili sinonimima. Međutim, postoje velike razlike između probiotika i prebiotika, te načina na koji oni utiču na naš organizam. U ovom kratkom tekstu ćemo ih pokušati objasniti.

U našim crijevima živi oko milion, „dobrih“ i potencijalno „loših“, odnosno patogenih bakterija. Za zdrav i vitalan organizam od velike je važnosti da broj dobrih, prevladava u odnosu na broj loših bakterija. Ako naša crijevna flora nije uravnotežena, naš organizam postaje podložniji raznim zarazama i upalama.

Postoje dva načina za održavanje ove ravnoteže – pomaganjem mikrooranizmima koji su već prisutni da rastu, dajući im hranu koju vole (prebiotik) i dodavanjem živih mikroorganizama direktno u naš sistem (probiotik).

Probiotici

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definiše probiotike kao žive mikroorganizme, koji primijenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina.
Oni uključuju bakterije kao što su Lactobacillus i Bifidobacterium i gljivice, kao što je Saccharomyces bulardi.

Mogu se pronaći u jogurtu i kefiru, ili fermentisanoj hrani, kao što su kisjeli kupus i kisjeli krastavci.
Probiotici imaju mnoštvo pozitivnih učinaka na naš organizam, a ovo su samo neki od njih:

održavanje zdrave mikroflore probavnog sistema,

regulisanje probave,

antikarcinogenu aktivnost,

smanjenje nivoa holesterola u krvi,

poticanje funkcije imunološkog sistema.

Probiotici se u zadnje vrijeme sve više nazivaju i kolokvijalnim nazivom „psihobiotici“, koji su dobili zbog indirektnog, pozitivnog uticaja na naš mozak. Naime, odavno je poznato da naš mozak ima snažan uticaj na naš stomak, a najnovija istraživanja pokazuju i obrnutu korelaciju, odnosno da i naš stomak može pozitivno, ili negativno djelovati na naš mozak.

Već nekoliko godina unazad „psihobiotici“ se sve više povezuju i sa određenim neurološkim poremećajima, naročito sa depresijom, ali i nekim neurodegenerativnim bolestima, kao što je Parkinsonova bolest.

Prebiotici

Prebiotici su hrana za probiotike. Za razliku od probiotika, prebiotici nisu živi organizmi. Radi se o balastnim tvarima, kao što su inulin, ili galaktoligosaharidi, koji se ne mogu razgraditi, u tankom crijevu i dolaze u debelo, gdje služe kao plodno tlo (nutrijenti) dobrim bakterijama.
Dakle, prebiotici su hrana za odabrane bezopasne mikroorganizme u crijevima i mogu se koristiti kao dodatna podrška probioticima.

Prebiotike možemo prepoznati po idućim nazivima:

galaktoligosaharidi,

fruktooligosaharidi,

oligofruktoza,

inulin,

vlakna cikorije

Njih možemo pronaći u namirnicama kao što su grah i mahune, zobene pahuljice, banane, bobičasto voće i bijeli luk.

Možemo zaključiti da prebiotici i probiotici zajedno podržavaju tijelo u izgradnji i održavanju zdrave kolonije bakterija i drugih mikroorganizama, što reguliše probavu i pomaže funkcionisanju cijelog našeg organizma.Takođe, pomažu u prevenciji i kod određenih bolesnih stanja.

Zato je, u nedostatku probiotika i prebiotika unijetih ishranom, poželjno posegnuti za suplementima koji u sebi sadrže potrebne probiotike i prebiotike.

RTCG