Promovisana knjiga oca Obrena Jovanovića u Danilovgradu

U petak 15. decembra 2017. godine u Zavičajnom Muzeju u Danilovgradu, u organizaciji Udruženja građana i poštovalaca Bjelopavlića – „Bijeli Pavle“ održana je promocija knjige „Pravoslavna Vjeronauka u osnovnim školama u Crnoj Gori od 1834. do 1918. godine“ autora protojereja-stavrofora Obrena Jovanovića.

Na početku večeri, u ime organizatora sve prisutne je pozdravio mr Ognjen Jovović, predsjednik udruženja „Bijeli Pavle“ koji je napravio presjek i analizu kako je vjeronauka uključena u obrazovne sisteme zemalja u regionu, kao i u najrazvijenijim zemljama Evrope.

„U svim državama regiona, kao i u Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, Švajcarskoj, Španiji, Portugaliji i mnogim drugim zemljama vjeronauka je uključena u obrazovni sistem. Što se tiče zemalja regiona, samo u Crnoj Gori nema formalizovanu nastavu vjeronauke. To pokazuje kakav je odnos države Crne Gore prema vjeronauci“, istakao je Jovović.

On je naveo da je obaveza uvođenja vjeronauke u školama obaveza svih, i crkve i roditelja i države.

„Mi u Bjelopavlićima imamo dugu i bogatu tradiciju školstva. Prva škola osnovana u Orjoj Luci 1857. godine, zatim u manastiru Ostrog 1863, pa sedam godina kasnije u manastiru Ždrebaonik i kasnije u svim mjestima su se osnivale škole. U svima se učila vjeronauka, a sada blagodareći našim sveštenicima vjeronauka se organizuje pri našim hramovima“, zaključio je Jovović.

Protojerej-stavrofor prof. dr Boris Brajović započeo svoje izlaganje je riječima Dragoljuba Mihailovića izgovorenim na njegovom suđenju od strane komunista. Obraćajući se svojim dželatima i sudijama general će reći, lako je vama (misleći na komuniste) sprovesti projekat na omladini koju smo mi vaspitali i školovali, ali bih volio da poživim da vidim kako će vaš projekat opstati kada prispije omladina koju vi budete vaspitavali i školovali. Ovdje je riječ o obrazovanju i važnosti obrazovanja za ostvarivanje života.

Zanimljivo je da ova knjiga našeg unutrašnjeg nasleđa, a ono nije ni veliko ni vremenski razuđeno koresponduje sa vremenom kada se na evropskoj sceni pojavljuje riječ obrazovanje.

Otac Boris je objasnio etimologiju riječi „obrazovanje“ koji u osnovi ima riječ „obraz“. A obraz podrazumijeva jedno odnošenje, ogledanje lika i prvolika neku analogiju koja nas čini bićima čiji je identitet zasnovan u nekoj ontološkoj analogiji, u dvostrukosti postojanja, a to je pojam zajednice.

„Danas se nalazimo u vremenu kada se smatra da je obrazovanje dio jednod društva kontrole, tzv. korporativne kulture ili onog vokacionalističkog usklika „znanje za rad, znanje za tržište rada“, a to je jedan od stubova savremene civilizacije ljudska prava i tržišni model, nasuprot onog modela koji ova knjiga oca Obrena tako suvereno svjedoči, tzv. kinonijske zajednice, tj. upućenosti jednih na druge, onog nagnuća kojim smo i stvoreni kao bića zajednice činom Božanskog stvaranja“

On je, između brojnih mislilaca i filosofa citirao riječi Žila Deleza, francuskog mislioca koji će reći da je obrazovanje ispovijedanje istine jer se ono mora situirati u nekom obrazu i u nekoj istini iz koje je onda moguće živjeti i postojati.

Obrazovanje danas postaje jedan proces iskorenjivanja i razvrgavanja svake zajednice, naročito zajednice sa Bogom, jednom bezrezervnog predavanja sadašnjici i njenim zakonima jedne „zombi“ politike u epohi „kazino kapitala“.

„Ovaj studiozni rad oca Obrena na najbolji način nam oslikava ono vrijeme koje je bilo prije početka  školstva u Crnoj Gori a koje je na nevidljiv način ugrađeno u biće cijelog naroda pa se otuda i našlo u odredbama katihizisa kao darovi Duha Svetoga koji rađaju znanje, pobožnost i bogobojaznost.“

Na kraju otac Boris je zablagodario ocu Obrenu na ovoj knjizi kao na jednom velikom daru.

Protojerej – stavrofor Gojko Perović, rektor cetinjske bogoslovije istakao je vrijednost ove knjige i tome što jesve sabrano na jednom mjestu, čitav jedan vijek hronoški raspoređen kako je napredovalo školstvo, kako je uzrastalo i zaista čitanjem jedne ovakve knjige postajete bogatiji.

„Kada se postavlja pitanje danas uvođenje vjeronauke u škole, kada malo bolje pogledamo, nezamisliva je škola bez vjeronauke od kada znamo za pismenost u evropi. Ne postoji pojam škole koji nije imao vjeronauku, od antičkog doba do danas. Tako je u Evropi, tako je i kod nas u Crnoj Gori“, rekao je otac Gojko.

„Osnivač Crne Gore, Ivan Crnojević osniva štampariju u kojoj štampa dvije bogoslužbene knjige Oktoih i Psaltir, pa pretpostavite kakve su mogle biti te škole, u državi toga čovjeka koji osniva Cetinjski Manastir i štampa crkvene knjike. A u 16. vijeku to nastavlja štamparija Božidara Vukovića koja ponovo štampa crkvene knjige. U knjizi koja je pred nama se otkriva trud i podvig Petrovića da osnuju škole i vidimo na čemu su bile te škole zasnovane.“

„Dakle, ako se pitamo da li treba vjeronauka ili ne, evo odgovora, mi za škole bez vjeronauke ne znamo“, zaključio je otac Gojko Perović.

Na kraju se obratio i autor knjige protojerej – stavrofor Obren Jovanović koji se zahvalio organizatoru i besjednicima.

„Osnovni motiv pisanja ove knjige je da se pokaže koliko je vjeronauka u periodu od osnivanja škola pa do drugog Svjetskog rata imala istaknuto mjesto. A njeno mjesto najbolje potvrđuje raspis Ministra prosvjete i crkvenih djela knjaževine Crne Gore iz 1909. godine gdje  je nauka o vjeri definisana kao objedinjujuća snaga škole i prosvjete koja školi omogućava da ostvari svoj primarni cilj – izgrađivanje cjelovitih, duhovno zaokruženih ličnosti, čvrsto utemeljenih na pravoslavnom predanju. Tek u tom svijetlu ostale nauke imaju svoj smisao.“

Otac Obren je istakao važnost ovog razglasa koji je uvijek aktuelan i u nastavku svoga obraćanja ga je pročitao.

Na kraju svog izlaganja, otac Obren se osvrnuo i na promociju knjige koja je održana u Podgorici,u oktobru ove godine, na dan kada su strijeljani kragujvački đaci i to veče posvetio njima, tako je ovo večerašnje sabranje posvetio protoprezviteri Mladenki – Maši Zeković koja se prije 40 dana upokojila, a koja je bila dugo godina veoma uspješan vjeroučitelj u Danilovgradu.

U toku večeri neke od pjesama koje se nalaze u starim čitankama za osnovnu školu, a sastavni dio su promovisane knjige, recitovali su Anastasija i Arsenije Sekulić i Stefan Žižić.