Pronađene kosti četnika ubijenih eksplozivom, potomci optužuju Jova Kapičića

Više državno tužilaštvo (VDT) pokrenulo je istragu nakon što su prije nekoliko dana nađeni ljudski ostaci u pećini Mandića na Sinjajevini, saznaju “Vijesti”.

Informaciju da su pronađeni ljudski ostaci u pećini Mandića potvrdila je i Uprava policije.

Prema nezvaničnim informacijama „Vijesti“, sumnja se da pronađene kosti i lični predmeti pripadaju četnicima, koji su, navodno, likvidirani po naredbi bivšeg generala Udbe i penzionisanog generala Jova Kapičića u februaru 1947. godine.

„Međunarodna ekipa speleologa se ljetos spustila u pećinu, koja se nalazi u blizini katuna Ječmen do na Sinjajevini, gdje su pronašli eksplozivna sredstva. U ekipi speleologa bio je i policijski inspektor iz Odjeljenja (OB) bezbjednosti Kolašin, koji se speleologijom bavi iz hobija”, saopštila je Uprava policije.

„Vijesti“ saznaju da je sa speleolozima u pećini bio inspektor kolašinske policije Radovan Šćepanović.

U saopštenju se dodaje da je o pronalasku eksplozivnih sredstava obaviješten Direktorat za vanredne situacije (DVS) MUP-a.

„Kada je ekipa DVS izašla na lice mjesta, u namjeri da uništi eksplozivna sredstva, otkrila je i ljudske ostatke. O tome je obaviješteno OB Kolašin, koje je o svemu obavijestilo višeg državnog tužioca u Bijelom Polju i osnovnog državnog tužioca u Kolašinu“, saopštila je Uprava policije.

„Slijede dalje aktivnosti po nalogu tužioca, među kojima je i obavljanje razgovora sa potomcima lica za koja se sumnja da se njihovi ostaci nalaze u pećini“, kazali su iz policije.

Prema nezvaničnim informacijama, uskoro će biti izvršena ekshumacija kostiju, koje će nakon toga biti poslate u Forenzički centar u Danilovgradu, gdje će biti obavljena DNK ispitivanja.

Godinama su potomci četnika nastradalih u pećini Mandića, tvrdili da je za njihovu smrt odgovoran Kapičić.

U februaru 1947. godine nastradali su sudija predratnog vojnog suda, a tokom rata komandant četničkog pokreta Miljan Mandić, Miladin Knežević, braća Janko, Dragutin i Milivoje Ilinčić i Milivojeva ćerka Mioljka.

Miljan Mandić, stric oca poslanika i jednog od opozicionih lidera Andrije Mandića, navodno se nakon završetka rata sa još nekoliko saboraca skrivao na teritoriji Kolašina.

Ozna je njihovo sklonište otkrila početkom 1947. godine. Pripadnici Ozne, početkom februara 1947. godine, kako su zabilježili hroničari, slučajno su otkrili njihovo skrovište u pećini, pa je počela petodnevna opsada u kojoj je poginulo pet vojnika.

Tadašnji ministar policije Jovo Kapićić, kako je opisao u svojoj knjizi “Goli otoci”, naredio je da se grupa u kojoj su bili, pored Mandića, Knežević, Milorad Vuković, braća Janko, Dragutin i Milivoje Ilinčić i Milivojeva ćerka Mioljka, likvidira tako što će se u pećinu spustiti i aktivirati 300 kilograma eksploziva.
Detonacija, koja je uslijedila, priča se u kolašinskom kraju čula se na desetine kilometara okolo, a gromade kamenja padale su i po nekoliko stotina metara od pećine.

Od cijele grupe preživio je samo Milorad Vuković, a prema nekim tvrdnjama poslije skoro mjesec i po izvukao se iz pećine. Kasnije je i on ubijen.

Kako pričaju speleolozi i ostali Kolašinci, koji su u pećinu Mandića ulazili minulih godina, glavni ulaz je gotovo potpuno zatrpan. Kroz tjesnac se , ipak, može ući u unutrašnjost, koja je većim dijelom zatrpan krupnim kamenjem.

U pećini je još nekolio “sporednih” prostora nedovoljno istraženih.
„Nijesam mogao ništa da vidim, jer je veći dio glavnog dijela zatrpan krupnim kamenjem. Pretpostavljam da su ostaci likvidiranih pod tim kamenjem“, kazao je “Vijestima” lokalni hroničar Predrag Šćepanović.

Grupe spelologa, među kojima je bilo i stranaca, ljetos je naišla na nekoliko komada bombi, ali i ostatke suvog mesa u jednom od zapećaka pećine. Prema riječima jednog od njih, koji nije želio da mu se ime pominje, o tome je odmah obaviještena kolašinska policija, koja je napravila zapisnik.

“U pećini postoji nekoliko djelova do kojih se jedva stiže uskim prolazima. U jednom od njih naišli smo na nekoliko komada bombi i ostake slanine. Vide se i tragovi dužeg boravka ljudi, mjesta gdje je ložena vatra i kuke na kojima je stajalo meso. Odmah smo to prijavili i kontaktirali porodicu Mandić, a na njima je bilo da iniciraju dalje istraživanje te pećine. Za mene je to pećina kao i svaka druga, ali o tome što smo tamo vidjeli, zaista ne bih govrio detaljnije nakon što je to policija uzela u svoje ruke”, kazao je spelolog.

Prema onome što je Mira Mandić, ćerka Miljanova, učiteljica u penziji ranije izjavljivala za medije, potomci četničkog vojvode protiv Kapičića su podnijeli krivičnu prijavu tužilaštvu Srbije.

Ona je u razgovoru s novinarima tada i opisala svoja sjećanja na dane dok joj se otac krio u pećini.

Kako je tada kazala pred pećinu su da bi one koji su se skrivali nagovorili na predaju dovođeni i članovi njihovih porodica.

“Doveli su čak i moju sedamdesetogodišnju baku, moju majku u sedmom mjesecu trudnoće, moju dvogodišnju sestru Milanku i mene. Tada sam imala samo četiri godine”, ispričala je ranije Mandić.

Andrija Mandić: Težak zločin Kapičića

Poslanik i jedan od opozicionih lidera Andrija Mandić, kazao je da je smrt članova porodice Mandić, Knežević i linčić težak zločin Jova Kapičića.
„Miljanova kćerka Mira Mandić podnijela je prije nekoliko godina krivičnu prijavu protiv Jova Kapičića zbog ratnog zločina na Sinjajevini, međutim tužilaštvo u Srbiji nije ništa uradilou vezi sa tim. To je jedan težak zločin. Postoji sasvim dovoljno svjedoka i izjava ljudi, koji su prisustvovali tom događaju. Materijalni dokazi da je ubijeno šest ljudi bili su zatrpani u pećini na Sinjajevini, nakon velike eksplozije izazvane po naređenju Jova Kapičića“, rekao je Mandić.

Dodao je da mjesto gdje su stradali pomenuti ljudi više nije pećina da u nju ulaze spelolozi, već grobnica.

„Prema tijelima nastradalih treba postupati na jedan obazriv način. Nikakve radnje tamo ne bi trebalo da se rade bez predstavnika porodice Mandić, Knežević i Ilinčić. Više puta smo Skupštini Crne Gore predlagali rezolucije za osudu komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, da to vrijeme totilatirizma treba da bude osuđeno, da treba da se suočimo sa vlastitom prošlošću. To je sve ono što nas čeka na putu ka Evropskoj uniji“, zaključio je Mandić.