Prosto šokirani agresijom

Piše: Želidrag Nikčević

Veličanstven prizor! Zabrujaše našim iskonski idiličnim regionom pacifistička zaklinjanja, u mješovitom horu, na nekoliko srpskih jezika… Svi žure da se poklone i skrušeno požale: Eh, kako nam ovi agresori iznenada zakomplikovaše život! Odjednom, iz čista mira – nekakve besmislene tuče na granicama, rakete, pogibije…

Jer ranije, kao što je poznato, ovdje nije bilo nikakvih ratova, ni traga od pogubnog uticaja mračnih i zlobnih imperija. Ma jok. I sa Istoka i sa Zapada su nam dolazili u goste isključivo dobri ljudi, savjetovali nas i donosili darove, a mi ih dočekivali hljebom i solju, zajedno pili rakiju i medovinu, bratimili se…

Ranije ovdje uopšte nije bilo nacionalnih trvenja, ni u naznakama. Svi narodi su se međusobno uvažavali, družili i na sukobe nisu ni pomišljali. Čim bi neko, makar i slučajno, pomenuo agresiju, odmah bi ga javno osramotili i protjerali tamo daleko.

I da, naravno, svi su poštovali ljudska prava, demokratiju, feminizam i LGBTK+, žene su bile emancipovane, same su birale za koga će se udati i da li će se uopšte udati, a gejevi su tretirani kao normalni ljudi. Pa kako drukčije?

Miroljubivi i vrijedni balkanski narodići neumorno su gradili opere, stadione, auto-puteve, aerodrome, kosmodrome, nesebično pomažući jedni drugima. Ako bi se ponekad malko i posvađali, bilo bi to više u šali, i odmah bi se pomirili, sve plačući i tražeći jedni od drugih oproštaj.

Ranije, prije ove skandalozne i ničim izazvane agresije, svud naokolo su prosto cvjetali višenacionalni gradovi. Svi, pa i najmanji, najegzotičniji jezici bili su priznati kao državni, na sve strane su održavani tradicionalni festivali dekolonizacije i deimperijalizacije. Peace brothers! – orilo se čitavim regionom, takoreći vjekovima…

Svaka vjera, a naročito tuđa, bila je svetinja. Evo, pitajte pravoslavne, njih su prosto obožavali. Vodili na razne turističke ekskurzije, školovali ih, unapređivali…

I plus – visoki gosti sa Zapada su nas tokom čitave istorije redovno obilazili, ponekad kopnom, u kolonama, a ponekad i avijacijom, i svaki od ovdašnjih jagnjad-narodića brižno zapitkivali: Da li vam je još nešto potrebno, možemo li još nekako da vam pomognemo…

A vidi ovo sad! Ma haos, časti mi.