Prota Jovan Milanović: Naša srca su predivna hartija na kojoj Gospod zapisuje svoju zapovest o ljubavi

Na praznik kada naša Sveta Crkva proslavlja Prepodobnog Atanasija Atonskog i Svetog Sergija Radonješkog, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao protojerej Jovan Milanović, rektor Bogoslovije „Sveti Arsenije Sremac“ u Sremskim Karlovcima, uz sasluženje: protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protojereja: Miladina Kneževića, Mirčete Šljivančanina i Branka Vujačića, kao i protođakona Vladimira Jaramaza i jerođakona Natanaila, sabrata Manastira Svetog Simeona Mirotočivog na Nemanjinoj obali u Podgorici.

Ovom molitvenom sabranju molitveno je prisustvovao starješina Sabornog hrama, protojerej-stavrofor Dragan Mitrović.

Nakon pročitanog začala iz Jevanđelja, svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej Jovan Milanović, koji je u uvodnom dijelu svog obraćanja govorio o najvažnijem kontekstu iz jevanđelske priče o velikoj vjeri kapetana i njegovom razgovoru sa Gospodom Isusom Hristom:

,,Riječi kapetana iz ove jevanđelske priče su otkrile par stvari. Ali, izdvojićemo ono što je u današnjem kontekstu najvažnije. Prvo što obznanjuju ove reči kapetanove jeste njegovu očigledno ogromnu veru u Hrista. On je prepoznao Hrista kao Stvoritelja sveta, on ga je prepoznao kao onoga koji je životodavac, kao i onoga koji je pokretač svakoga poretka i jedini osmislitelj ovoga sveta”.

,,Zato on i govori na taj način Gospodu. Zato lako povlači paralelu  između sebe koji ima vlast nad onima koji su mu podređeni u službi, baš kao što i Gospod ima vlast da učini šta god želi. Zato govori Gospodu: ,,Gospode, Ti ako kažeš, onda će se to i desiti”. – pojasnio je on.

Prota Jovan je ukazao i na suštinsku poruku ove jevanđelske priče koja nas podučava da sebe postavimo jednako u ljubavi i smirenju pred Bogom:

,,Ono drugo što isto tako bitno i što je Hristos uzviknuo jeste to da je u tom razgovoru između Hrista spasitelja i ovog kapetana otkriveno ono što mi treba da radimo braćo i sestre. A to je ono da sebe postavimo jednako u ljubavi i smirenju pred Bogom i da skrušenog, smirenog i čistog srca tražimo od Njega da ispuni najpre ono što je Njemu najvažnije i najugodnije”.

,,On će prema svome promisliteljstvu svakako učiniti ono što je najbolje za svakoga od nas, ali, ako još mi tražimo onda ćemo i dušu svoju ispuniti blagodaću i radošću i znaćemo da ono što dobijamo, dobijamo sa svakim smislom i svakom snagom”. – besjedio je prota Jovan.

U drugom dijelu svog pastirskog obraćanja protojerej Jovan se osvrnuo na postavljanje drugog i novog odnosa između Boga i čovjeka u kojem Bog ispisuje zapovjesti ljubavi u srcima ljudskim:

,,Ono što je još otkriveno kroz dijalog ovog kapetana i Gospoda jeste da je prekinuta ta starozavetna ćutnja i taj zakon koji je u svojim obrisima bio savršen do momenta dok se Hristos nije pojavio. A kakav je to bio zakon?
Zakon u načalu jeste bio u tome da ispunjavaš zapovesti i shodno tome kako ih ispunjavaš tako i biva u životu. Međutim, ovde se radi o drugoj vrsti odnosa koji Bog pred nas postavlja. Naime, od kako je Hristos došao u ovaj svet, od tada pa do danas ispisuje zapovesti ljubavi svoje u srcima našim”.

Prota Jovan je ukazao na novi poredak zapovjesti ljubavi koji počiva na diretknoj ljubavnoj vezi između Boga i čovjeka:

,,Svako srce naše od nas ovde prisutnih, kao i onih koji su opravdano odsutni i onih koji možda ne znaju zašto su odsutni jeste zapravo predivna hartija na kojoj Gospod zapisuje svoju zapovest o ljubavi. Dakle, Gospod stvara novi odnos, novi poredak u ovome svetu. A taj poredak je drugačiji od svih ostalih poredaka koje moćnici ovoga sveta uopšte mogu da zamisle. Taj poredak počiva na direktnoj ljubavnoj vezi između Boga i nas”.

Naposlijetku, on je naglasio da naša srca ne trebaju biti okamenjena, vež živa ljubavlju i pažnjom i protkana živim odnosom sa Bogom:

,,Mi danas, ovde, poučeni smo time da nas naša kamena srca često, kako smo čuli u poslanicama apostola Pavla koje smo čitali pre Jevanđelja, nas vode ka grehu koji čini da ostajemo i ostanemo u grehu. Međutim, naša srca treba da postanu od krvi i od mesa, srca ljubavi i pažnje, srca živoga iskustva i živoga odnosa sa Bogom i da tako ispunjeni tom radošću i tim blagoslovom i mi nosimo Hrista u srcu svome i pronosimo Hristov poredak kroz svet. A Znajmo da nema te sile i te snage koja će Hristov poredak u ovome svetu promeniti. To neka nas krepi kad su oluje, kiše, vetrovi u našem životu, zato budimo vedra i nasmejana srca krepko i blagosloveni, radujući se i veseleći se zajedno sa svima svetima u vjekove vjekova”. – poručio je protojerej Jovan Milanović.

Boris Musić

Mitropolija