Protoprezviter dr Nikola Marojević: Svjetlost ljubavi Božije

Autorski tekst protoprezvitera dr Nikole Marojevića, objavljen u julsko-avgustovskom 392. broju Pravoslavnog misionara, str. 4-5.

Svjetiljka tijelu je oko. Ako, dakle, oko tvoje bude zdravo, sve će tijelo tvoje svijetlo biti.

Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako je, dakle, svjetlost koja je u tebi tama, kolika je tek tama!

Niko ne može dva gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.

Zato vam kažem: Ne brinite se dušom svojom, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni tijelom svojim, u šta ćete se odjenuti. Nije li duša pretežnija od hrane, i tijelo od odijela?

Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih?

A ko od vas brinući se može pridodati rastu svome lakat jedan?

I za odijelo što se brinete? Pogledajte na krinove u polju kako rastu; ne trude se niti predu.

Ali ja vam kažem da se ni Solomon u svoj slavi svojoj ne odjenu kao jedan od njih.

Pa kada travu u polju, koja danas jeste a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva; a kamoli vas, malovjerni?

Ne brinite se, dakle, govoreći: šta ćemo jesti, ili šta ćemo piti, ili čime ćemo se odjenuti?

Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.

Nego ištite najprije Carstvo Božije i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati.

(Mt. 6, 22–33)

U ovom jevanđeljskom odjeljku Gospod Isus Hristos nam daje veoma važna i neophodna uputstva kako da se vladamo, s jedne strane, i potvrđuje da božanska promisao ne prestaje da brine o čovjekovoj sudbini i položaju u svijetu, s druge.

Riječi Gospodnje nama ljudima postaju istinska svjetila na životnom raskršću. Zato se u Jevanđelju i kaže da je svjetiljka tijelu oko (Mt. 6, 22), oko upravo predstavlja Gospoda. Ne kaže se oči, nego oko – iz razloga što se ovdje ne misli na tjelesni vid, već na duhovni – oko je u stvari srce. Oko i ono što vide dva oka – vidi jedinstveno, kao cjelinu – a ne nešto iz djelova. U tom duhovnom oku, odnosno srcu – počiva naša savjest, unutarnji zakon koji razlikuje dobro i zlo, svjetlost i tamu… A šta je tijelo nego naš unutarnji život – želje, pomisli, misli, sva djela koja čovjek učini tokom života. Smisao Spasiteljevih riječi o svjetiljki duše je da je srce čovjekov centar unutarnjeg života, svih misli, želja i svih njegovih djela. Vidimo da ako je oko – srce zdravo – sve će biti zdravo i obasjano nebeskom svjetlošću. Ako je srce kvarno – sve će biti trulež i tama najkrajnja. Ako je srce – tama, ako je srce kao dar Božiji, kao zaloga vječnoga života u tami, kako li je tek život takvog čovjeka preispunjen lukavstvom, prevarom i nečastivim silama. Takvom čovjeku nema nade ni izbavljenja, jer su mu oči poklopljene tamom propadanja, a srce okorelo od zlih djela. Duša takvog čovjeka živi u tami i ne poznaje svjetlosne zrake ljepote božanskog postojanja.

Čovjekova duša je pomračena bezbrojnim pregrešenjima i grehovima, zbog čega zapada u krajnju bijedu i nesreću. Ljudi sve manje brinu o spasenju svoje duše, prije svega zato što sve napore ulažu u zadovoljavanje tjelesnih želja: Treba jesti, piti i oblačiti se. To su zakoni kojima se oni pokoravaju. I sticati – što više to bolje. A kako Gospod kaže?!

Zar nije pisano da se ne brinemo za oblačenje, ni za hranu, piće i ostalo više nego cvijet u polju? Zar se cvijet brine o tome? A opet i za njega ima mjesta u Božijem pamćenju. Ni car Solomon se ne obuče kao krin u polju, a imao je sve što može poželjeti čovjek. A Gospod svakog čovjeka odjenu u odjeću besmrtnosti koju dobijamo svetom tajnom krštenja. Toj svetajni novog rođenja – rođenja u Duhu i Istini. Rođenja za Nebo i ljepotu Božije brige o svakom stvorenju.

Ištimo, dakle, ono što nam je na korist i spasenje duše – to je skrivena poruka ove jevanđeljske pripovijesti. Tražimo od Svedobrog Darodavca carstvo Božije, ono koje je unutra u čovjeku, u njegovom srcu. Tom carskom organu koji u sebi može smjestiti živog i neprolaznog Boga sa svim Njegovim bogatstvima. I djela čovjeka ispunjenog nebeskom, Božijom pravdom i ljubavlju, biće plod svjetlosti i duhovnog bogatstva. Brinimo o odeždi pravde Hristove, neka ona bude naš ukras, da bi nas Gospod u budućem vijeku odjenuo u odeždu slave, obasjanu vječnom svjetlošću – kao što se On odijeva svjetlošću kao haljinom. Amin.

Protoprezviter dr Nikola Marojević