Prvosveštenik, gospodin Joanikije – svet, nezlobiv, čist… i uhapšen
vladika Joanikije
Piše; Vesna Todorović
Što se, braćo, danas obrukaste, na koga ste nože povadili? (Narodna pjesma)
U teškim društvenim situacijama koje su praćene krizom morala, nije najteže obavljati svoju dužnost, najteže je shvatiti u čemu se ta dužnost sastoji. Na drugoj strani, kad bi ljudi shvatili koja i kakva pamet upravlja njihovim životom, i životom svijeta u kome žive, određujući i vrednujući društvene odnose, način i organizaciju života, vjerovatno bi umrli od straha i prije prirodne smrti kojoj su kao stvorena bića izloženi.
Jeziva sigurnost u svoju ispravnost u ime autoriteta kojeg čovjeku daje novac, ili položaj na kome se trenutno nalazi, najrigidniji je oblik ponašanja ljudi koji imaju vlast u jednoj zajednici. Ipak, kao jedinka, svaki čovjek je lično odgovoran kako vrednuje svijet i pojave oko sebe, kako stvara svoj sopstveni moralni oblik ili, pak, svoju moralnu kreaturu… Istovremeno živeći u dva prolazna svijeta, u spoljašnjem i unutrašnjem, a spremajući se za onaj vječni, dešava se da čovjek, svjesno ili nesvjesno stavljajući se u službu zla, zakorači, a na kraju i dospije u prazninu i ništavilo, agoniju i raspadanje.
12. maja, na dan Svetoga Vasilija, crnogorska policija je uhapsila, a u gluvo doba noći i zatvorila, vladiku Joanikija i osam nikšićkih sveštenika. Pri tome, nijedan policajac nije imao ni moralnu dilemu, ni mrvu svjetlosti u razumu, ni svjetlost svoga ja; nijedan nije osjetio nezavisnost kao stanje bića, odgovornost za učinjeno zlo, kajanje… Ideološka i inkvizitorska svijest, uvijena u mrklu noć, još jednom je pokazala svoj prostački i satanistički karakter u lažima i nasilju koji se dopunjuju, jer „svako onaj ko je izabrao nasilje kao sredstvo izabrao je i laž kao pravilo“ jednom je zapisao Soljženicin.
I ti, do zuba naoružani, odredi, pod maskama, štitovima i šlemovima, sa blindiranim autima i pod punim naoružanjem na koga su se ustremili!? Koga štite, a koga progone!? Čiji su sinovi i čija braća!? Gdje im je savjest!?
A nije trebalo puno tim policajcima, i njihovim naredbodavcima, da shvate koliko griješe. Jedan pogled u uzvišeno lijepe i sjetne oči vladike Joanikija, trpeljive oči koje vide dalje i dublje – do korjena, koje proniču vjekove… bio bi dovoljan.
Drugi pogled na proste crne svešteničke mantije, sa vladikom uhapšenih, duhovnika, toliko uočljive u moru raznobojnih i skupih odijela u koje se oblače razni intriganti, tajkuni, dileri i „poslovni ljudi“ raznih kalibara, koje je ovo (ne)vrijeme izrodilo, … bio bi dovoljan. Treći pogled na Saborni hram Svetog Vasilija, koji je naša spona sa nebom i precima, ispred koga je obavljen sramni čin hapšenja… bio bi dovoljan. Ali nije. Nije njima jasno da čovjek ne pripada samo sebi, ne pripada samo partiji i ideologiji, ne pripada samo zemlji i vremenu, čovjek je biće za vječnost i njegova vrlina ili sramota su vječne.
Montenegrinska policijska „nauka“ čuvajući granicu između dva nepomirljiva svijeta, svijeta istine, ljepote i pravde i svijeta laži, rugobe i krivde, u punom se kapacitetu, kod oči slijepa, opredijelila za ovaj drugi svijet.
Nijesu se nikšićki policajci vodili logikom da u tom svijetu šarenih laži i opskurnih istina sjutra treba da žive i njihova djeca. Nijesu se sjetili ni da čovjek ne treba i ne mora da izvrši svako naređenje, pa ni naređenje ministra policije ako se ono kosi sa istinom i čovječnošću.
I gle jedne očigledne slučajnosti, i da poniženje bude veće, na isti dan kada su ustaše uhapsile vladiku Petra Zimonjića 12. maja na dan velike srpske slave Svetoga Vasilija Ostroškog prije osam decenija, koga su i ubili, montenegrini (to nijesu Crnogorci) poput svojih dalekih istomišljenika Pavelića i Artukovića, hapse i zatvaraju vladiku Joanikija i sveštenike.
I kako je tada blaženog spomena vladika Petar rekao svojim dželatima: „Mi nismo kap vode koja se da progutati, nego narod koji ima pravo na život. Prijetnji smrću se ne plašim, jer sam već jednom nogom u grobu“, tako će istorija pamtiti i riječi vladike Joanikija, koji je mirno, kao da tako i treba, sagledavši prošlo i sadašnje stanje crnogorskog društva, ozbiljno rekao: „Mene je stid što nijesam odavno uhapšen!“
O duhovnoj dubini, kosovskom zavjetu i moralu naših predaka i učitelja znamo dosta. Znamo da i danas imamo duhovne vođe koji nas ne vaspitavaju parcijalno već cjelinom svoga bića. Znamo i da Vladika Joanikije i s njim uhapšeni i zatvoreni sveštenici u podrumu nikšićke policijske stanice danas najbolje svjedoče toplotu i sjaj duhovne atmosfere iz koje je potekao i kojom živi Duh koji vjekovima baštini, nepokolebivo i stradalno nosi, u svojim majčinskim njedrima, Srpska Pravoslavna Crkva.
Znamo i da, u svim događanjima na zemljinom šaru, Bog ima završnu riječ.
Pročitajte još:
Naš vladika. Bravo!
NJEGOŠEVI JADI
Đe ste Srbi bez mane i straha
Što ste svakoj odoljeli sili
Vi ste vazda pored moga praha
Vjerna straža mom pokoju bili.
Da li ste se pod igom zuluma
Zarobili sebe u tuđina
Moj amanet pomeli sa uma
I vjekove srpskih tekovina.
Vaj, nadamnom nebo puno gnjeva
Svetog Save i Srbina slave
Munjom strave i očaja sjeva
Iznad ropski klonule vam glave.
Đe ste danas?
Čujem da u strahu duše vaše odricanja traže
Svog vladike, a mojemu prahu
Vrani mržnje da postanu straže.
Đe ste Srbi bez mane i straha
Da branite pokoj moga praha?
Ratko Stanišić
(1927-1985)
Pjesma je napisana godine 1972. u vrijeme rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu. Do danas neobjavljena.
Dobri naš Vladiko,ako ova ništavila ne znaju za pravdu,BOŽIJA PRAVDA postoji!Bog vas blagoslovio!
PRAVDA ZA VLADIKU,SVEŠTENIKE I OVAJ NAROD,koji stradaju od nikogovića!??⭕
Sami ste rekli da je vladika hajduk. Hajduci dopadnu zatvora.
TITO je odgovoran za zlo koje vlast čini narodu u Crnoj Gori, to jest odgovorna je Tajna internacionalna teroristička organizacija – Tito. Nju je još 1915.god.osnovao Mustafa Golubić sa motivom da ubiju cara Franja Josifa zbog napada na Srbiju ali je car ugrabio da umre. Mustafa G. je prvi imao pseudonim Tito. Posle osude i ubistva Apisa priključuje se radničkim i komunističkim pogledima i odlazi za Moskvu u Komitetu a Tito preuzima takođe Hercegovac Blagoje Parović i vodi sve dok ga u Španiji nije po nalogu Josipa Broza ubio zemljak iz Hercegovine. Tada Tito preuzima Josip Broz (Abroz kako mu je pravo prezime) i vodi do smrti sijući smrt po cijelom svijetu. Posle 1980 izgleda je Kučan vodio tu zločinačku organizaciju a sada sve govori da je šef TITO neko iz vlasti u CG i za očekivati je još jaču i monstruozniju represiju nad narodom u CG.
U arhivama Vojnog muzeja u Beogradu, u Moskvi, Beču mogu se naći dokumenta o zločinačkoj organizaciji Tito.
Ovi nesrećnici u crnim uniformama, sa svim komandnim kadrom, što prebijaju nejač i masovno bojnim otrovom truju narod širom Crne Gore su faktički retardirane osobe čiji koeficijent inteligencije je oko 60, odnosno nivo idiota. Tako ne treba poganiti ruke od njih već Tito da se pronađe i osudi pošto poto. Samo tako možemo spasiti Crnu Goru.
Stidim se samog sebe a kamoli sta drugo.
Čast je policiji i čuvarima gdje tamnuje Vladika, mogu mnogo toga pametnog čuti i naučiti… Imaju tu privilegiju.
Komlene talogu najgore vrste.
Bolje da umre selo nego običaj ?
Znamo kakvi ste ,ali red se zna pa zato da se rukujemo!
Joanikije je čudo, to se više ne rađa. Odmah ga treba postaviti za upravnika spavaone u zatvoru.
a jesi kreten.sram te bilo
Oslobodice našega Joanikija I sve svestenike inacece biti vrlo gusto. To vrse štih probe za reakciju naroda I opozicije. U panicni režim Ide iz greske u gresku.
Ne moze Joanikije da bude upravnik spavaone, to mjesto se čuva za Mila, on će više vrijemena provjesti tu…
Reče Gospod učenicima svojim :“Ako su mene progonili i vas će progoniti“.
Komlene bodine ti si u zatvor dobio si novu funkciju da čistiš klozet i da budeš odgovorni za vc papir!
Ako ikad dodjes u situaciju (a oces) da kazes „Boze sto sam ti ja zgrijesio da me ovako kaznjavas…“ sjeti se..
„Komlene“, ti si neka penzionisana bitanga iz udbe koja za pare švrlja gluposti za račun mafije.
Puši lulu s bradom „Komlene“.
A ti si ljudsko čudo, nad čudima, koji ti je prosjek od ocjena, zlo goveče dovijeka june..
Zažeži luču Gospode
Zažeži luču Gospode
Neka slijepci provide
Da nas žive ne odvode
U crnje – gore grobove
Uždij lomaču Gospode
Nek mržnja i zlo izgore
U krvi spali otrove
Lažne ljubavi bratove
Osvijetli noć Gospode
Razotkri ove neljude
Upri prstom na odrode
Dalje mi znamo Gospode
Momčilo