Rado, lepa Rado!

Piše: Saša Dr. Đurović

Ne daju ovi iz aktuelnog režima ni ručat’ s mirom, taman sjeo da založim kakvu crkavicu kad po sred „žive istine“ Radmila Vojvodić. Odložih ručak, šta ću. Lijepa Rada, lijepo je vidjet’, oči joj cakle, i da sam kakav faktor makar i u ovakvoj državi, ustoličio bih je na, stolicu predsjednika parlamenta! Bilo bi manje incidenata, Rada lijepa za vidjet’, bili bi poslanici, pogotovo vladajuće partije, mirniji. Zaboravili bi na one budalaštine oko kodeksa. Gledali bi u lepu Radu, malo su žena imali, nije ih zapadalo za zemana, nije se imalo kad od komiteta. E sad već mogu da biraju, pa ne znaju gdje udaraju. Vlast! Leptejebo! A u Crnoj Gori pogotovo je vlast sve pa može i nevjeste da bira. Koliko je samo nakarada oženilo lijepe odive, samo zato što su vlast. MLogo, da se ne lažemo.

Zbori lijepo Rada, baršunastog glasa kao radio voditelj, e zbori li suvislo ne znam, morao bih odgledat’ tu emisiju da bih znao. Ne bavim se politikom tog „nivoa“ ali me zainteresova pa gurnuh tanjir i zavalih se u fotelju. Rado lepa Eado! Jedna od rijetkih etabliranih koju bih poveo na večeru, da mi bude stopanica, podrazumijeva se, pratilja, kakogod, jer bi Rada izvjesno išla za mnom pa me pratila u stopu budući da sam ja potpuno retro. Za razliku od ovih evropejaca koji otvaraju vrata od auta nevjestama kad ulaze i izlaze, drže im kišobran, sekaju im kese kad se vraću iz šopinga ili im izmiču stolicu prije nego li sjednu za astal. Neko im rekao da tako Jevropa zapovijeda a oni bukvalisti a i prate trendove. Ništa od toga ja ne upražnjavam. Uzalud i bijeli svijet i Bijeli Grad, nijesu doradili tog dinarida u meni. Pa bi Rada moguće bila razočarana dinaridom kakav sam al’ bi mi oprostila. Erudita sam, vele…

Pametna je Rada, socijalno pametna makar. Ne bi bila gdje je da nije, rekli bi mediokriteti jer je u Crnoj Gori glavna referenca snalažljivost. Morala bi, naravno, da se pretvori u uvo pa da čuje određene sugestije kao i naznake kako bi trebalo radit’ a onda i, zasto je pristala da bude dio nakaradnog sustava kakav je DPS. Domovina se brani ljepotom, i pameću, i valjanim djelanjem. Snalažljivci su pilićari. Mogla bi je Radmila branit ovim prvim. Ovim drugim ne znam dok ne čujem šta priča. Za uzvrat istrpio bih Radmiline gestikulacije koje su na fonu voditeljke one abnormalne Pink TV forme poznate kao „city“.

Dosta je nahvalih, dobro je to. Da vidimo elementarno, da li to što Radmila pričaima utemeljenje u faktima. Djeluje kao neko ko je za sebe izborio komadić slobode koji joj omugaćava da slobodno promišlja a opet, dio je nakaradnog političkog sustava, i onda tu je malo sporna jer, u kolektivitetu nema slobode misli, no se misli kako gazda kaže. Zna Radmila, fakat. Btw tražila je Radmila ostavku ministra obrazovanja jer radi vođen isključivo partijsko-političkim interesima. Ok. Otresito. I potpuno normalno u u sistemima u kojim demokratija funckioniše makar i zericu. Podsjeti me Rada, dok sam pisao za Pobjedu pa kad bijaše njemački ambasador gost kod onoga „Načisto“ a bijaše jako kivan na nakaradno pisanje tadašnje vladine novine, a voditelj „Načisto“ mu sugestivno nameće da je Pobjeda dno „Nije, sad kritikuju i vladu“. Btw vladu je kritikovala moja malenkost. Godinu cijelu. Mala vajda. Nikakve pouke nijesu izvukli. „Zlo goveče dovijeka june“ govoraše moj pametni stric.

Malo je bila zastupljena priča o lopovluku intelektualne svojine i lupežluku kurikuluma pa i to malo što je rekla, Radmila je rekla eufmestično, a priznajem da mi je djelovala kao samosvojna žena koja smije, i u oko kamere, udarit’ po anomalijama, pa i javno pred kamerama, zatražit smjenu ministra obrazovanja. Tražila je smjenu tog iksana (čudno mi je kako tako slobodoumna nije pitala u startu samom „ko je ovaj što ga mećete, za ministra?) al’ bi bilo ubjedljivije da je u oko kamere rekla „krali su od Hrvata, plagirali doslovce, pa ajdemo odgovornost, krovno, dakle od ministra pa guraj, nadolje.“ Umjesto toga za lopovluk od Hrvata rektorka Rada je apostrofirala faktor vrijeme, osuđivala mnoge, doduše ne personalno. A nijesu svi krali i prepisivali. Lako je ustanovit ko je. Samo malo dobre volje i odgovornosti treba.

Ostrvila se Radmila na faktor vrijeme, pa nešto mislim, da su prepisivači to vrijeme utrošeno na lopovluk kurikuluma utrošili na čitanje znali bi ponešto bar. Ali kako su zapošljavani po preporuci partije oni nijesu čitali ništa. Tako „pametni“ znali su da im je glavna preporuka članstvo u partiji. Ko će čitat i zamlaćivat se faktima?! Lijepo sjednu, prepišu i prime pare. Ma ajde časti ti! A časti nema, akademske pogotovo, a ni elementarne jer časni ljudi nijesu lupeži. Ne volim da citiram Štulića jer to mnogi rade, ali ima jedan sjajan tekst koji kaže ovako „zbog čega primatima nikad ne isključuju elektriku, oni u principu ionako rjetko čitaju, a i to što čitaju krive stvari čitaju, pa zašto im onda ne isključuju elektriku…“ Primati su u vlasti an gro, nije i Radmila, moram je tu abolirati. Vidi se da je čitala, ali primati joj iz partije ne čitaju ništa! Da čitaju drugačije bi se ponašali. Neznavenoga je teško navest’ da uči, da čita, još ako je navikao leba bez motike, a leb bez motike je upravo kad prepisuješ, đe je najteži dio posla sjesti i zasukati rukave.

Ono oko čega je Vlada Radmilu o jadu zabavila, ama i ona njih, je odluka da nekakva medicinska škola ostane u Beranama, da se ne izmjesti u Podgoricu kako je to htjela Rada, a nije dala Vlada. Eto i rimuje se. To je rada lijepo percipirala kao političku odluku. Što zaista i jeste jer su gotovo izvjesni lokalni izbori u Beranama pa ne bi valjalo da se izmjesti jedna škola. Ali je poenta u sledećem. Veli Radmila da joj rečeno da „Univerzitet nema ubjedljive aragumente… ili da premijer Marković nije čuo argumente i razloge zašto .. ovu školu treba selit’ u Podgoricu. „Veliki presing, i medijski i na Univerzitet, i na tijela univerziteta… senat se obratio premijeru i Vladi sa argumentima zbog kojih takva odluka ne može biti donesena… i obraćanje završava konstruktivnim predlogom Vladi Crne Gore da pripremimo elaborate za neke druge studijske programe, poljoprivreda, turizam odnosno šumarstvo i drvoprerada“. Au… pa Rada sjevernjacima, tzv. gornjacima, imputira da su oni u stvari međedine, ili dabrovi u boljoj varijanti, i onda, prirodno, šta će njima medicina pa makar i medicina rada, nego neka delju drvo! Imaju dobre zube, jake, odgajani na domaćem skorupu i varevini, a ne na „medeno srce“. Nek delju drvo!!! Nijesu oni za D&G ili za Versace, nego isključivo za gunj. „Ovo biva zanimljivo“, pomislih.. pa se sjetih da je gro Radinih ministara „migriralo“ iz nekakvih pripizdina po sred Vlade. „Da bi ostali na sjeveru, da bi se sprečavale migracije… „kakve crne migracije Rado? Pa ne mislite valjda da je Podgorica metropola, Radmila? Na tom fonu jedna digresija. Kad je onomad Podgorica bila domaćin košarkaškog prvenstva dopisnik HRT-a je bio proslavljeni košarkaš Zoran Čutura, a ispred Slovenačke TV je bio moj brat od strica, i kaže njemu Čutura, citiram: „Obišao sam cijeli svijet, ali Podgorica je jedan od 4 najružnija grada u kojima sam boravio…“ ‘Oću reć’, nema Čutura razloga da laže, a ako je žabi iz bunara onaj dio neba koji jedino vidi najljepši – to je problem žabe, ne i neba. Radmila, da li smo se razumjeli?

A onda je Radmila finalizirala otresito, moram priznat’ govoreći da je ta odluka apsolutno politički inicirana, odnosno da je donesena nakon političkog pritiska. „Kreće jedan DNEVNI PRESSING na Univerzitet Crne Gore, kaže Radmila. Pa, udruga u kojoj ste vi Rado, vrši dnevni pressing na plebs u Crnoj Gori tri decenije, zar ne? A vama smeta malo dnevnog presinga na Univerzitet. Rado, lepa rRado!?

„Stiže naredba, rektoru Univerziteta Crne Gore da sprovede odluku vlade“. Priznaje Radmila ono što svak uman zna, da se sve odluke u Crnoj Gori donose „ozgo“ i da nemaju mnogo veze s mozgom, nego su isključivo oportunističke. Pritom Radmila kaze da od strane Vlade nijesu dobili nijedan kontraargument, al’ naredba Vlade je naredba pa važi i za lepu Radu, bez obzira što nema veze s mozgom. Naredba.

Radmila, izgeda ne zna da su ovde sve odluke inicirane politički, il kako bi ona rekla „na dnevnom nivou“. Dnevno politički. Trust me. A onda je na scenu stupio voditelj sa suvislim pitanjem „posao Univerziteta je da organizuje nastavu, obaveza Vlade je da stvori materijalne uslove… u ovom slučaju… je Vlada narušila autonomiju Univerziteta.. ?“ Apsolutno tačno! Na ruševinama ljeta Vlada je narušila autonomiju Univerziteta!

A koliko li je samo autonomija Vlada narušila?! E sad, zašto se to baš sad apostrofira?

Osvrnula se Radmila i na medije a mediji su u ustvari onakvi kakvim su ih oni kreirali, nakaradni. Na portal Vijesti, na Pobjedu… „bile su prisutne različite političko-demagoške floskule…“ A takve floskule, političko-demagoške, su u Crnoj Gori svakodnevica trideset godina kontunuirano.

Rado, lepa Rado! Reditelj ste, uredite malo, ako je moguće, u sustavu u kom bitišete.