Radonjić: RTCG – medijski servis Druge Srbije

Na RTCG nije moguće čuti citat teksta koji se bavi vladajućom strukturom u Crnoj Gori, osim ukoliko nisu u pitanju hvalospjevi koji oskudijevaju u objektivnosti a obiluju snishodljivim osvrtima. Ali zato je praksa već decenijama da se citiraju autorski tekstovi u kojima se napada rukovodstvo, kako oni vole da kažu, „druge države“. Sintagma „druga država“ ekskluzivno je vezana za Srbiju.

Taj manir demonstriran je i sinoć u okviru glavne informativne emisije. Potpuno otuđena od naroda, posvađana sa svim novinarskim standardima, a posebno pravilima koja definišu Javni servis, ova medijska kuća citirala je u Dnevniku tekst izvjesnog Bešlin Milivoja. Dotični je predstavljen kao „srpski istoričar“, mada u citiranom osvrtu nije bilo ničeg istorijskog, a ni srpskog – osim jezika. Sudeći po citatima, po srijedi je u literarnom smislu krajnje monotono, a u političkom trećerazredno štivo šovinističkog karaktera i predvidljivog zaključka. Već viđeno: red napada na Srbiju, red napada na Crkvu, a ovom prilikom i red napada na Budvu, čija je uprava nazvana „Vučićevim lojalistima“. Pa tako moje ironično pitanje od prije par dana – da li je to CG u sastavu Srbije, s obzirom na nivo preokupacije beogradskim režimom u Vijestima i RTCG – tek dobija na poenti.

Svjedoci smo da je minulih mjeseci došlo do intenzivnijeg integrisanja javnih scena Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, na temu litija za odbranju svetinja. Najveći doprinos tom procesu pružaju razni vidovi srpske solidarnosti od strane Crkve, naroda, medija i političkih organizacija. No, tom procesu integracije javnih scena, doprinos pružaju i RTCG i uredništvo „Vijesti“ – uvozom mišljenja drugosrbijanskih autora, među kojima je, čast rijetkim izuzecima, značajan broj onih koji se kritički izjašnjavaju o autokratiji kao sistemu, a politički uzor nalaze u DPS. Čak i za potrebe plasmana antisrpskog narativa u Crnoj Gori, napada na Srbiju, SPC, DF, sve manje se oslanjaju na sopstvene kapacitete a sve češće na ideologe i mislioce iz korpusa tzv. Druge Srbije. Narod bi kazao: Ako se toliko toga uvozi iz Srbije, što ne bi i to?

U tom smislu, ovi mediji, koliko god se trudili da narodu u Crnoj Gori otuđe Srbiju i sve srpsko, napadima bez skrupula i bez poštovanja standarda, padaju u zamku koju su napravili drugima. I tako, skupa sa Bešlinom i ostalim sagovornicima postaju dupli gubitnici. I zato se, bez obzira na učestalost upotrebe, sintagmom „druga država“, neće definisati Srbija u očima srpskog naroda u Crnoj Gori. Ali se mediji koji je koriste, već uveliko definišu kao medijski servisi Druge Srbije, odnosno drugosrbijanske inteligencije.

Istina, u slučaju RTCG i portala Vijesti – više drugosrbijanske a manje inteligencije.