IN4S

IN4S portal

Radovan Bećirović-Trebješki: Đavo u Crnoj Gori

1 min read
Al' Nebeski Otac Svemogući, Stade na put velikoj nesreći; Vrati Srbu božanstvenu misa', Sa Njegovog nebeskoga visa

Radovan Bećirović - Trebješki

ĐAVO U CRNOJ GORI

Na hiljadu devete stotine,

četrdeset i prve godine,

Dođe đavo u vidu čovjeka

U sred Crne Gore, iz daleka,

Pred svačijom kućom zaleleka.

Dođe sluga đavoljega cara,

Jadnu Crnu Goru da pohara.

Čak daleko od grada Sodoma,

Đavoljega plemena i doma,

Kao baba iz „Gorskog vijenca“ –

Da Srbinu ne pjeva pijevca.

Ime toga prokletoga gada,

Bješe Mošo, Jevrejin, Pijada;

Đavoljega lika i pojave,

Malog rasta, a đavolje glave;

Crni đavo dođe iz svijeta,

Unaprijed okrenutih peta.

Nazad prsti, a naprijed pete,

Ima l’ iko đavola da smete?

Rugaše se postu i omrsu,

Velikome petku i Vaskrsu,

Ćosaše se Milošu i Marku,

A psovaše Jugovića majku.

Ne znavaše za Kosovsku bitku,

Ni za sablju Miloševu britku.

Crni đavo đavole opravi,

Đe se savi — tu gnijezdo savi.

Odmah ovo đavolje mesije,

Poče sjeme đavolje da sije;

Čim ga posij, odmah i poniče,

Kako našoj vjeri ne priliči.

Vrag đavolu ima da se hvali,

Ljude pokla a kuće popali;

Brata sestri posla u ložnicu,

Neradniku natače zobnicu,

A radniku iskopa grobnicu.

Još Đavolje jame bezdanice,

On proglasi za srpske grobnice.

Vakat dođe i Bog sudi sami,

Te se Srbin u grehu pomami,

A đavo ga za sobom primami!

Znam čovjeka juče zdrav bijaše,

Danas s Mošom ljudsku krv pijaše;

Il’ dijete od hrišćanske kuće,

Već stvaraše jade vapijuće –

Kad počeše da krstare jata,

Krvavijeh srpskijeh dželata.

Je li ikad dala srpska rasa,

Tako jato manitijeh pasa?

Tako nešto ni Tatar-Mongoli

Ne bi nikad uraditi mogli,

Od naroda i nacije tuđe —

Oj, Srbine, zašto ti poluđe

Te postade jevrejsko oruđe,

Protiv majke koja te dožuđe?

Istorijo, visoka pravice,

Nemoj svoje oprljat stranice,

Da istinu pred svijetom date,

Za naš kastig i naše dželate;

Da se stidi deveto unuče,

Od te bruke koja s nama puče.

Dželat Mošo kad ovamo stasa,

U što smisli i u što zakasa,

Te ženama oružje pripasa;

Da oružje junačke težine,

Nose žene povrh oprežine.

Kakav zakon ženi pravo pruža,

Da je ravna prema svoga muža,

Đe će sunce mjesecu da klanja,

Đe čovjekom da žena upravlja?

Smisla nema kada ovo ređam —

Osjećaje ma čije da vređam!

Što bi zemlja sunce da ne grije,

Šta bi čovjek da mu žene nije?

Žena nije za pušku rođena,

Sudbinom je drugom pogođena.

Kome žene mogu da prijete,

Pod oružjem kad doje dijete?

Kako će se herojkinja zvati,

A pelene na potoku prati?

Il’ na primjer, da li ovo važi;

Dvoje mlado kada su na straži,

Pa ih nagon prirodni razdraži,

Tu junaštvo prestaje da važi —

Straža pada, „junaštvo propada“!?

Ovaj đavo u vidu čovjeka,

Kad je amo stigo iz daleka,

Prosu laži, bez ikakve mjere,

Protiv Boga i hrišćanske vjere.

Kaza: „Nema niko na nebesa,

Nit’ je Hristos stvorio čudesa!

Đe Mojsije pred Boga da stane?

Otkud ploča iz neba da pane

Pred Mojsijem na Sinajskoj gori,

Otkud Gospod s Mojsijem da zbori?

Mojsije je za stvaranje slaga;

I za stražu kod rajskoga praga!

Otkud Sara da rodi Isaka

Posle šeset i pet ljeta braka,

Kaza nauk staroga Darvina,

Protiv volje Božijega Sina –

Da je čovjek, svih stvorenja kruna,

Sin slavnoga praoca majmuna!

Tako ova svijetska laščina,

Nemajući drugoga načina,

Poče pljuvat protiv Boga Tvorca;

Da sin svoga ne poštuje oca,

Brat i sestra da nijesu svoji –

Niko Boga neka se ne boji!

Pohuliše na Sveto Pričešće,

Niko srpske gusle slušat ne šće!

Glas ugrabi đavo šestoprsti,

Zaboravi Srbin da se krsti!

Zadimiše kuće od požara;

Poče lupež vući tuđe stvari,

Poštenje se i moral iskvari

Krv i suze zemlju obojiše —

Od oca se đeca odvojiše!

Al’ Nebeski Otac Svemogući,

Stade na put velikoj nesreći;

Vrati Srbu božanstvenu misa’,

Sa Njegovog nebeskoga visa.

Podjelite tekst putem:

8 thoughts on “Radovan Bećirović-Trebješki: Đavo u Crnoj Gori

  1. Moša Pijade je bio Hazar, kao i Lenjin, Trocki, Kardelj, Tuđman, Holbruk, Kušner …
    Kao nagradu za izazivanje bratoubilačkog rata u Crnoj Gori i stradanja više od 20.000 najboljih, on ima spomenik u Podgorici.

    10
  2. …a danas Srbi, koji su se doshli Li u Crnu Goru. Izvanjci, no shto…mozhebit Turskoga porijekla.

    1. Znaš li Bešir-ago šta na turskom toga vremena koje pomenu ti baš znači “bešir”, a?
      Znači hromi, ćopavi, šantavi, eto da ti rečem i da znaš od čijih si genomom u trizomičnom ti bukvaru Trijasa simptoma. ?

  3. Strašna istina iz pera najvećeg pjesnika među teolozima. Većina današnjih episkopa bi mogla da ga ćutke sluša i pokrije se ušima, ako u njihovim paganskim, ekumenističkim glavama ima mjesta da razumiju veličinu istine.
    Preciznu je dijagnozu Bećirović dao srpskom narodu:
    „…pa se Srbin grijehom omami, a Đavo ga za sobom primami…“
    Kod ovakve dijagnoze, terapija je stradanje, da se ljudi opamete i vrate Bogu. Gledajući naše današnje stanje, i koliko smo se danas, skupa sa crkvom, odaljili od Gospoda, teško je i zamisliti šta nas čeka…

    Jedina zamjerka Bećiroviću za ovu pjesmu je njen anti-semitski prizvuk. Opisivati Mošu Pijadu kao Jevrejina je isto što i opisivati Anta Pavelića kao Srbina. Porijeklom jesu Srbin i Jevrej, ali njihova djela nisu srpska i jevrejska, već đavolja i paganska, pa zato ni oni ne mogu nositi svijetla imena naroda iz kojeg potiču. I Mojsije je Moša Jevrejin. I Isak i Sara i Avram i Jakov i car David i Solomon i sam Hristos i svi njegovi učenici.

    1. .. dragi moj Fileo, antisemitizam je jedna od hiljade židovskih prljavih kovanica za nazivanje Istine lažju. Taj narod je UBIO ŽIVOG BOGA – Spasitelja! Od toga crnoga najcrnjeg dana od kad je sveta, na sve ocu laži dostupne načine ubija telo Gospodnje ovozemaljsko.
      Crkvu Gospodnju, koju čini, sačinjava u Hristosu sabrani verni narod Boga Trojičnoga.
      (Jovan 8:44 Gospod nam nauk izrekao, da nemamo izgovora nismo znali.)

      .. Verujem u jednog Boga, Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog.
      I u jednog Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog pre svih vekova; Svetlost od Svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jednosušnog sa Ocem, kroz koga je sve postalo;
      Koji je radi nas ljudi i našega spasenja sišao s nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovek;
      I Koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao i pogreben;
      I Koji je vaskrsao u treći dan po Pismu;
      I Koji se uzneo na nebesa i sedi s desne strane Oca;
      I Koji će opet doći sa slavom, da sudi živima i mrtvima, njegovom Carstvu neće biti kraja.
      I u Duha Svetog, Gospoda, životvornog, Koji od Oca ishodi, Koji se sa Ocem i Sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, Koji je govorio kroz proroke.
      U jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
      Ispovedam jedno krštenje za oproštenje grehova.
      Čekam vaskrsenje mrtvih.
      I život budućeg veka. Amin.

      .. e sad koliko prevarno podlo taj narod svoju laž pakuje kao dobrotu, kao žrtvovanu dobrotu ovoga sveta. Te u brojnim glavama nadjačava Istinu da je jedina ŽRTVOVANA dobrota od kad je ovoga sveta, samo DOBRO, ŽIVI Bog sami. Žrtvovan zlodelom njihovim.
      Druga je a zapravo prva i jedina tema, kom je do Istine kao temelja. Kao PUTA Života ovozemaljskog, na putu k Ocu Nebesnom u večnost. Kako nas dragi Spasitelj, jedini Učitelj naš uči, Jovan 14:6 Ja sam i Put i Istina i Život. Niko ne može doći Ocu doli kroza Me.

      .. elem, pred Bogom i rodom veliki Radovan Bećirović-Trebješki, ljubi Boga ljubeć’ rod Istinom pred rod podastrtom. Svestan da je naša obaveza po Pismu, da STRAŽIMO svesni da ovo nije rat krvi i tela, već rad protiv duhova pakosti iz podnebesja, koji su po duše naše pravoslavne došle. Uza sve svestan, da po Pismu od Boga izrečeno, nema pred Bogom većeg dela. Doli dušu svoju položiti za dušu druga-brata u Hristosu Bogu, za porod, za rod svoj. (sve ovo izrečeno imaš u Pismu doslovno izrečeno, pa potraži, te se osvedoči)

      Tako da te molim da svom silom svog pravoslavnog bića, otvoriš kljusa. Te sa obe neistinom zarobljene noge. Istinom oslobođen, pred Oca kajan svinut a uspravan, u Istini staneš. Uzimajući blagodat poznanja Istine koja ti pripada.
      Moša je žid, kao što su i svi oni koji su po dušu Rusije došli, te prvo uzeli glavu Cara, seme mu zatirući.
      Stara Zmija zna svoj posao od početka, kao i njeni sinovi. (Jovan 8:44 još jednom ukazujem, jer svoje ne govorim.)
      p.s. Mi pravoslavni Srbi po svojoj biti nismo i ne možemo biti ANTI ma čeg i kog. Samim tim ni mrzitelji čoveka.
      Jerbo ANTI znači protivan Božjem poretku, protivan Božjem redu stvari.
      Jedini poredak je onaj koji je Otac vaspostavio a Hristos došao da ga izvrši, a ne da ga ukine, kako nas je i sam Pismom obavestio.
      ANTI je pobuna protiv poretka, nju židi nemilice zlorabe. Poturajuć’ je neukom svetu kao alat, nalepnicu dobra u borbi za dobro. Čija su dakako personifikacija oni sami i njihova opšte svetska žrtva. Opštesvetska zabrinutost za dobrobit čoveka, planete zemlje, zdravlje ljudi, multikulti prava manjinskih zajednica… za opšte svetske laži. A kroz njih i sva ostala, onolika „prava čoveka“, koja su oni smislili a bezumna, opsenom zavedena pučina prihvatila. Te do izbezumljenja brani li brani svet od Srba, Rusa i ostalih malobrojnih, kojima su utisnuli i 24/7 utiskuju ANTI i FOBA nalepnice na čelu i leđima.
      Podsećam, da je prvi pobunjenik, prvi ANTI protivan Poretku, prvi i jedini suštinski vođa svake pobune protiv PORETKA, đavo, lucifer, satana…
      A čiji je on otac, neću treći put navoditi.

      – Srb je evo 800 godina bićem svojim ZA POREDAK. Stoga i smeta ovome svetu besporetka-lažnog poretka. Te je Srb ANTI zapravo OKSIMORON. –

      P.S. *Svaka Istina je blagodatna. Za pravoslavnog čoveka nema strašne Istine, osim kao alegorije pesničke. (.. Istina će vas osloboditi. Pismom kazuje Bog.)
      *Paganstvo, ekumenizam… sve su to ruha NEporedka, koji od istog oca dolaze.

      Sam pišeš: „Preciznu je dijagnozu Bećirović dao srpskom narodu:
      „…pa se Srbin grijehom omami, a Đavo ga za sobom primami…“
      Kod ovakve dijagnoze, terapija je stradanje, da se ljudi opamete i vrate Bogu. Gledajući naše današnje stanje, i koliko smo se danas, skupa sa crkvom, odaljili od Gospoda, teško je i zamisliti šta nas čeka…“

      Te budi svestan ko je donosilac zla-greha, ko na njega mami od početka. I kome je on otac, po Pismu.
      Radovan Bećirović Trebješki je hvala Bogu milom, bio svestan za svoga vakta. Nama na radost i dobro za svo vrijeme ovozemaljsko.

      3
      1

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *