Raičević na Međunarodnoj konferenciji: Pitanje je morala da li smo slobodni novinari

Pitanje je morala da li smo slobodni novinari ili instrumenti nečije politike. Na našoj je savjesti, ali i profesionalnosti, da li ćemo biti nekorumpirani i u službi istine, poručio je glavni urednik portala IN4S Gojko Raičević na međunarodnoj konferenciji Truth versus Falsification: The Role of Journalist in Global Events (Istina naspram falsifikovanja: Uloga novinarstva u svjetskim događajima) koju je organizovalo Udruženje novinara Bugarske.

Na konferenciji su učešće su uzeli novinari iz Srbije, Velike Britanije, Sirije, Njemačke i Bugarske.

Raičević je kolege podsjetio da je uloga medija, makar u teoriji, da objektivno informišu javnost o najvažnijim temama, ali da je praksa često drugačija.

Citirajući grčko pjesnika Eshila da je „u ratu je istina prva žrtva“, on je podsjetio na poznatu konstataciju da je „Si-En-En, ali i ostali zapadni mediji, prethodnik američkih bombi“.

„Prvo se odradi propagandna priprema terena, odnosno satanizacija potencijalne države – žrtve, nakon čega dolaze talasi bombi“, kazao je Raičević navodeći kao primjere ratove u Iraku, Libiji, Siriji.

On je podsjetio i na slučajeve Merkale u Sarajevu i Račak koji su poslužili kao izgovor za bombardovanje Srba u BiH i SR Jugoslaviji.

Za „lažne vijesti“ Raičević je novinarima predstavio i primjer iz ličnog iskustva.

„Mene kao novinara i urednika portala IN4S vjerovatno ne poznajete. Ali vam je sigurno poznat bilbord koji ću vam upravo pokazati, a koji je obišao cijelu planetu“, upoznao je kolege sa čuvenim bilbordom predsjednika SAD i Rusije Donalda Trampa i Vladimira Putina „Učinimo svijet ponovo velikim, zajedno“, koji danas u ilustracijama koriste svi svjetski mediji.

Napomenuo je da su osim Sputnjika, Njuz fronta, Novorusije i drugih ruskih medija, zapadni mediji nisu potrudili čak ni da saznaju osnovne informacije.

„Zamislite moje čuđenje kada sam sjutradan otvorio portale i saznao da sam Rus, proruski, prosibirski terorista koji živi na 60 kilometara od Moskve. U realnosti, živim u Podgorici koja je od Moskve udaljena čak 2603 kilometra.

Dakle da naglasim: čuveni bilbord postavila je moja redakcija IN4S iz Podgorice, glavnog grada Crne Gore, u mjestu Danilovgrad koji je nalazi na nepunih 20 kilometara od glavnog grada. Kao što možete da vidite i po automobilskim tablicama na ovim kolima. Možete jasno da vidite potpis našeg portala, kao i veb adresu. Stoga je svako mogao, slijedeći link da provjeri ko stoji iza čuvenog bilborda.

Ali je istina očigledno, bila nevažna kada su u pitanju veliki zapadni mediji“, napomenuo je on.

Podsjetio je stoga na pisanje „Vašington posta“ koji je navodno pronašao autora bilborda, Rusa Artioma Mainasa, iz Obinska, koji je za ovaj medij čak dao i izjavu. Bilbord je navodno postavljen na nekih 60-tak kilometara od Moskva gdje je Mainas organizovao čak i protest podrške Trampu.

Bez ikakvih tačnih informacija, članak o bilbordu je objavio i čuveni list „San“, koji takođe ima milionske tiraže. Slično su prenijeli i ostali zapadni mediji.

Potom se aktivira, napomenuo je Raičević, poznato kopi-pejst novinarstvo. Tokom pukog kopiranja vijesti dolazilo se do premutacije termina, pa je tako IN4S postaje od  prosrpskog – prosibirski medij: serbijan = siberijan.

„‘Morning ledžer’ objavljuje ovu farsičnu vijest: bilbord nije postavila naša redakcija već ‘pro-ruska sibirska grupa zvana IN4S’. Nije im čak zazvučalo nelogično da sibirska grupa jeste ruska, a nikako ne može biti proruska – jer, Sibir je u Rusiji“, istakao je on.

Taj talas izmišljanja vijesti zatim je uzeo zamaha. Sada se IN4S sveti i svojim neprijateljima!

„Dejli stormer“ je prenio:

„Ovaj savez između nacionalista u SAD i Rusije koji je protiv multikulturalne Evrope će biti slavan. Konačno, osvetićemo se našim neprijateljima!“, bile su riječi prosibirske grupe IN4S“.

On je podsjetio kolege da je istina o cijelom događaju vrlo jednostavna.

„Sve što je IN4S zaista objavio jeste bilbord na kojem smo izrazili nadu da će izborom Donalda Trampa za predsjednika SAD doći do bolje komunikacije među državnicima, čime bi se mogao izgraditi svijet zajedničkim snagama, bez ratova i agresije.

Britanski i američki mediji, dakle nisu pokazali ni osnovu profesionalizma i napravili istraživanje: mi smo onlajn medij i imamo našu fejsbuk i tviter stranicu, stoga je vrlo lako provjeriti ko smo. Vrlo je lako utvrditi i zašto je bilbord postavljen kod Danilovgrada: tu je poginula prva žrtva NATO bombardovanja 1999. godine, vojnik Saša Stajić. To je grad koji je prvi bombardovan te teške 1999. godine. Iz vjere u budući mir i samim tim bolju budućnost upravo tu je postavljena podrška državnicima Rusije i SAD.

Pitanje je morala da li smo slobodni novinari ili instrumenti nečije politike. Od naših informacija zavise ljudski životi, pa čak i sudbine cijelih naroda. Nisam slučajno ovu prezentaciju počeo riječima da je u ratu istina prva žrtva. Na našoj je savjesti, ali i profesionalnosti, da li ćemo biti nekorumpirani i u službi istine, ili ćemo biti produžena ruka onih koji vode izazivaju ratove zloupotrebom medija“, poručio je Raičević na međunarodnoj konferenciji u Bugarskoj.