Rajković: Državnost

Piše: Ranko Rajković

Državnost je nama dala
Da živimo od lažnog morala
I da krivce tražimo daleko
Za sve ružno što se ovdje steklo.

Ko je imao nafaku da živi i radi u Crnoj Gori tokom potonjih 20 i kusur godina i pritom uspio sačuvati zrnce iskrenosti, razumjeće da je ova strofa napisana u patriotskom tonu. Shvatiće i zašto je tekst naslovljen jednostavnom riječju Državnost koja nam je u isto vrijeme služila i kao alibi, i kao prijetnja, i kao obećanje, i kao imunitet, i kao mašta neobuzdana i kao uvijek prisutan izgovor za štošta drugog što nam se dešavalo mimo svijesti o državi i savjesti prema onome što državu državom čini.

Državnost smo pretvorili u univerzalno pakovanje lišeno sadržaja. Državnost nam je postala sveprisutna, a izuzetno slabo mjerljiva, konkretna i u zakonima dokaziva. Naša samodovoljna državnost zagospodarila bi scenom kad god bi se postavilo bilo kakvo škakljivo pitanje ili načela neka osjetljiva tema. Živjeli smo 20 i kusur godina u pozorišnoj praznini iz koje je odjekivalo: državnost, državnost, državnost i samo državnost.
Tek u poslednje vrijeme svjedočimo da se našoj državnosti konačno priključuju i sadržaji. Dobijaju oni pomalo otužne obrise zato što nam se ukazuju na neobičnom mjestu. Naime naša državnost dolazi do izražaja u Spuškom zatvoru ili u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, kako se ta institucija zvanično zove.

U Spužu su nam se obreli stubovi dojučerašnje državnosti oličene u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti. U zatvoru su nam predsjednici Vrhovnog i Privrednog suda, Funkcioneri tužilaštva, Direktori policije, Visoki funkcioneri državne bezbjednosti… Izvinite ako sam nekoga izostavio…

Nijesu to pritvorenici poput ostalih. To su seftedžije na prvom jutarnjem pazaru gdje je istaknuta trezvena i dostojanstvena cijena našoj državnosti.

Zato prve vjesnike naše pune državnosti zapisujemo u novom istorijskom poglavlju koje govori o tome kako smo i kada počeli da stvaramo ozbiljnu državu. Sada je najvažnije da se zajedničkim snagama usredsredimo na nastavak ovog poglavlja i strofu s početka teksta učinimo lošom prošlošću.

Izvor: Žurnal