RAPIDno opada kvalitet montenegrinske dvorske poezije: „Niđe veze“

Piše: Darko Papić

Nije otac montenegrinske nacije, Milo I Rastočki, ni prvi niti jedini diktator koji je osjetio potrebu da svoj vladarski „dvor“ upotpuni prisustvom dvorskih luda i dvorskih pjesnika. Nije ni prvi koji je istim omogućio da za vlastito (ne)činjenje budu bogato nagrađeni. Niti je u tome problem. Našla krpa zakrpu.

Problem nastaje kada hir nadobudnog moćnika preraste u zvaničnu državnu politiku, odnosno kada poltroni i gospodarove dvorske lude dobiju mogućnost da kreiraju ukupni društveno-politički ambijent, arbitrirajuću usput na polju kulture, sa jasnom ambicijom da uveliko anesteziranim crnogorskim građanima nametnu nove kulturne „vrijednosti“. U privatnoj državi, privatizovana je i kultura.

Jasno je da tamo gdje su sve pore društva ispunjene politikom, po pravilu nema mjesta za vrhunsku umjetnost. Naša postojeća i dominantna „kulturna“ politika mogla bi nam i „doći glave“. Prihvatanje istorijskih, kulturnih i drugih okvira koje nam produžene ruke režima svesrdno pokušavaju nametnuti moglo bi, u konačnom, od našeg naroda napraviti beživotnu, bezbojnu pihtijastu masu. A tada bi nam zaista bilo svejedno ko je na vlasti.

Na konkursu NVO Crnogorska kulturna mreža (CKM) za najbolji tekst i muziku za pjesmu o 21. maju, pobjedu (i nagradu od dvije hiljade evra od Fonda za afirmaciju i razvoj muzičkog stvaralalaštva Crne Gore!) je odnio tandem Mirsad Serhatlić-Milan Minjo Perić.

Eto još jedne istinske potvrde „zrelosti“ našeg društva, koje tako brižljivo njeguje „mlade“ autore, promovišući ujedno „vrhunsku“ umjetnost.

Evo i pomenutog, nagr(a)đenog djela:

Pjesma o 21. maju

„Dan je – 21. maj
Ljepotom si svojom svijet
Ti zadivila
Zvijezde, sada slijeću na moj dlan
Ti slobodno ljubiš me
Vodom studenom
Toplim kamenom
Svojim imenom

Dobro došla ljubavi
Vijek smo te čekali
Tebi ja svoj život dajem
podignimo svi zastave

Dobro došla ljubavi
Sve na svijetu si nam ti
Tvoja mladost kaže svima
Ti ćeš vječno da nam sijaš

Visoko za gorama
Po strmim planinama
Dušu sam rosom napila (napio)
Dvadeset prvog maja
Ti si nam zasijala
Crna Goro kućo jedina

Instrumental

Dobro došla ljubavi
Vijek smo te čekali
Tebi ja svoj život dajem
Podignimo svi zastave

Dobro došla ljubavi
Sve na svijetu si nam ti
Leti nebom putem našim
Crna Goro, vječna da si, vječna da si“!

A-ha!

Kao što vidite, ispunjeni su svi preduslovi da pomenuta pjesma zaista baci u sevdah komplet CKM, i njima slične NVO-čuvare diktatorovog lika i djela. Tu su redom: topli kamen, jedina kuća, ledena voda, čežnja i čekanje, uz neizostavan usklik kojim se nesumnjivo dokazuje ljubav prema Milogori, i ujedno potiru sva sagrešenja – „dae vječna“…

Uvjereni u posebnost ovog djela, ne možemo da ne konstatujemo rapidan pad kvaliteta savremene dvorske poezije. U odnosu na uradke koji su obilježili predreferendumsku eru, a koje karakteriše bogatstvo tema i motiva koji se međusobno prožimaju, čineći i njihovu strukturu znatno složenijom, ovo djelce je dosta siromašnije. Ko je kriv autorima što ne haju da puste bar jednu suzu, mušku najtvrđu… Zašto zanemaruju najplavlje nebo na svijetu? Istina, zvijezde su tu, ali ipak… Nikakvih letjelica – ni golubova, niti sokolova. Ništa.

Činjenica da će upravo jedna tako respektabilna organizacija poput Crnogorske kulturne mreže izabrati aranžera i dati doprinos u procesu snimanja spota, zaista hrabri i uliva nadu da će direktno angažovanje ovih istinskih, posvećenih kulturnih poslenika rapidno uticati na što bolju recepciju ovog djela kod montenegrisnske publike i, u konačnom, učiniti ga dijelom njihove „bogate“ kulturne baštine.