Rastko

Piše: Maksim Drašković

U početku on Rastko bijaše,
prije svog rođenja
u Rasu živjaše.
Princ bogobrižni,
na dvoru Nemanje i Ane,
u viteškoj igri zemanio dane.
Čekao crnorisce
i rođenje slutio,
da bi Svetoj Gori kradom zaputio.
Kad se mladom Rastku
odužio javom,
u monaškoj rizi obreo se Savom.
I tek je onda zemljom prohodao,
sabrao vjekove i pred Boga stao.
Zemlje je srpske redom pohodio,
roditelje svoje, i sve nas rodio.
Cjelomudrenošću duhovnog pastira,
propirio plamen bratskoga umira.
Crkvom i školom rod naš ovjenčao,
vjerom pravoslavnom vječnost darovao.