Rat klanova Đukanović-Marković: Cijenu plaćaju građani – zdravljem i novcem

Prije nešto više od mjesec dana, u Skupštini Crne Gore je usvojen Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda. Strogo su definisani duvanski proizvodi, precizirano šta smije i ne smije, koje su sankcije. Vjerovatno su evropski zvaničnici potapšali po ramenu nekog crnogorskog diplomatu i rekli mu – bra’o vam ga!

Uvijek nam je sva rabota samo za međunarodnu zajednicu. Niko ne ferma običnog čovjeka.

Pozadina ovog zakona nije ni međunarodna zajednica, ni pristupanje EU, nego udarac Đukanovića na Markovićev „sporadični poslić“ sa fabrikom cigareta u Mojkovcu. Direktno rukom u džep mojkovačkog klana. Nastavak rata koji se krije od javnosti.

Ne bi toliko bilo tragično usvajanje ovog zakona da ne nastradaše građani. Prvo, pušači su diskriminisani. Sa tim bismo se nekako i izborili. Drugo, vlasnici kafića i restorana su prinuđeni da gase poslove, jer su kazne drakonske, a bez pušača nema prometa, pa se ne može držati biznis likvidnim.

U sukobu nije bilo dovoljno samo oduzeti jedan dio proizvodnje, pa, eto, ostaviti mogućnost neke sive zone. Ne. Zakon je definisao i duvanske proizvode. Definisao kao da je neka precizna ruka pobrajala asortiman sa trake mojkovačke fabrike. Ludilo da bude do kraja – Ako mojkovačka fabrika ne može da proizvede, neka bude dozvoljeno da se puši – specijalne cigarete na zagrijavanje!

Nismo dugo morali da čekamo odgovor Markovića. Radna posjeta Bijelom Polju – Premijer neupućen – „Ove rijeke planirane da se betoniraju?“

Srećna li smo mi zemlja u kojoj premijer ne zna da sin predsjednika države betonira svaku rijeklu Sjevera? Kako je neupućen on, a samo je bio šef ANB u vrijeme kada se rušila Jugoslavija, švercovalo, samo je bio potpredsjednik Vlade kada su režirali „državni udar“. Neupućen čovjek.

Šalimo se, naravno. Jasno je da je ovo odgovor Markovića i direktni udarac onamo gdje Đukanovića najviše boli – džep! Najavom preispitivanja odluka o betonizaciji rijeka jasno šalje poruku Đukanoviću da i on „konja za trku ima“.

Problem je što to sve opet sve plaća nevini narod. Ovaj put su to domaćini, poljoprivrednici iz opština na Sjeveru, koji svaku kap iz rijeke koriste za tvrdu koru hleba. Svaka kap iz rijeke za Đukanovića je samo evro koji pada u „kasicu prasicu“.

Ostaje da čekamo i vidimo kuda ide dalje ovaj rat. Znamo da ćemo mi građani da stradamo, ali neko od njih dvojice pada.

Tako je pao sa spiska zvanica na Svetom Stefanu, na svadbi Đukanovićevog sina (neimara hidroelektrana po sjeveru) i premijer Marković. Branio se udarnički otvarajući filmski festival u Mojkovcu, iz kojega je pobjegao prije petnaestak godina…