Rat Rusije i Ukrajine y 2023: Linija fronta stoji, a očekivanja se mijenjajaju

Autor: Igor Damjanović

Odbrojavaju se polako poslednji sati 2023, druge godine krvavog bratoubilačkog rata Rusije i Ukrajine, godine koja na bojnom polju nije donijela nikakva bitna pomjeranja, ali koja je nažalost odnijela stotine stotine hiljada ljudskih života. Velike žrtve ni rusku, ni ukrajinsku vojsku nisu primakli konačnoj pobjedi. Ipak, kada se podvuče crta i uzmu u obzir očekivanja sa kojim su obje strane ušle u 2023. čini se da je malo što od onoga su politički vrh u Kijevu i njihovi zapadni pokrovitelji obećali ispunjeno.

Osokoljeni septembarskim uspjehom u Harkovskoj oblasti i novembarskim napuštanjem Hersona bez borbe većina građana Ukrajina u ovu godinu ušla je sa nadom da će rat biti završen pobjedom do njenog kraja. Na to ih je u prvoj polovini godine uvjeravalo političko i vojno rukovodstvo u Kijevu i njihovi zapadni pokrovitelji. Ukrajinska željeznica je počela da prodaje karte iz Krim, sa datumom prvog voza 1. jul 2023. Mihail Podoljak, savjetnik predsjednika Zelenskog, obećavao je da će ljeta popiti kafu u svom omiljenom kafiću na Jalti, da će odatle uključiti prenos na društvenoj mreži i razgovarati sa pratiocima o «razvoju ukrajinskog Krima», odakle će kako je napisao «svi Rusi biti protjerani». Načelnik vojne obavještajne službe GUR general Kiril Budanov početkom godine crtao je karte «raspada Ruske Federacije poslije vojnog poraza», gdje prognozirao stvranje 10-ak novih država i ukazao da Ukrajina ima namjeru da anektira Krasnjodarski kraj, Rostovsku, Belgorodsku i Kursku oblast.

Pored ukrajinskog vojnog i političkog vrha optimizmom su se razmetali i pojedini političari i vojna lica sa Zapada, poput bišeg recimo komandanta NATO u Evropi Bena Hodžisa. On je u januaru izarazio čvrsto uvjerenje «Ukrajina će do kraja avgusta ‘osloboditi’ Krim» i da se «svijet mora pripremiti za raspad Ruske Federacije». Bena Hodžisa su u to vrijeme vrijeme u pojedinim srpskim medijima, poput recimo «Nedeljnika», predstavljali kao «čuvenog generala koji je sve predvideo sve etape rata» i «jednog od retkih analitičara – možda i jedinog – čije su se prognoze situacije na Istoku Evrope ostvarile».

Sa druge strane rukovodstvo u Kremlju na početku godine bilo je škrto na riječima i optimizmu. Međutim, aktivno je rađeno na izgradnji čvrstih linija odbrane i na svebuhvatnom reformisanju armije, koja je u 2022. pokazala brojne slabosti. Od 244.000 mobilisanih vojnika u septembru 2022. Rusi su do početka godine stvorili snage koje po svojoj efektivnosti nisu zaostajale ni u čemu za profesionalnim jedinicama. Pravilno osmišljena kampanja, solidna materijalna stimulacija i socijalni program, motivisala je tokom 2023. još 486.000 ljudi da na dobrovoljnoj osnovi potpišu ugovor sa Ministarstvom odbrane i stupe u redove oružanih snaga.

Osim kadrovskih, Rusi su sa uspjehom i tehnički reformisali vojsku. Početkom 2023. po upotrebi dronova ozbiljno su zaostajali za Ukrajinom. «Protivnik je prvi počeo sa primjenom FVP dronova, mi smo ih dugo sustizali, a sada napokon pretekli.» – ispričao mi je u julu u okolini Gorlovke «Huligan», borac bataljona «Svetog Arhangela Mihajla» zadužen za upravljanje dronovima. Da Rusi po upotrebi dronova dostižu i prestižu Ukrajince poslednjih mjesec dana tvrde i američki mediji, poput Blumberga i Forbsa. Drugi tehnički napredak za rusku vojsku je relativno uspješna modifikacija starih moćnih sovjetskih aviobombi FAB 250/500 u, stavljena su im krila i GLONASS modul. Proces modernizacije FAB-ova i dalje traje, preciznost ime se poboljšava u hodu, a glavni problem je što Su-34 još nisu u stanju da ih ponesu šest, koliko dozvoljava konstrukcija aviona. Prinuđeni su zbog softverskih ograničenja da lete samo sa po dva navođena FAB-a, što dovodi do trostruko većeg rashoda resursa, amortizacije i goriva, ali i izlaganja nepotrebnom riziku pilota i tehnike. Recimo, 22. decembra ukrajinski PVO, po svoj prilici Patriot, oborio je tri aviona Su-34, koji su letjeli sa šest FAB-ova, a koje je teoretski mogao da nosi jedan.

Ruski vojno-industrijski kompleks u cjelini se takođe uspješno prilagođava situaciji. Povećana je proizvodnja raketa, oklopne tehnike, a sprovodi se i duboka modernizacija starih sovjetskih T-62 tenkova, kojih hiljade leže u rezervi. Stabilnost ruske ekonomije u 2023. prevazišla je čak i najoptimističnija očekivanja. Ni 12 paketa zapadnih sankcija nisu slomile industriju i državu dovele do bankrota kako je prošle godine predviđala Ursula fon der Lajen. U ovoj godini Rusija će ostvariti veći ekonomski rast nego većina članica EU. Za stabilnu ekonomiju velike su zasluge tihog i nenametljivog premijera Mihaila Mišustina, koji u januaru 2020. zamijenio danas glavnog brbljivca Dmitrija Medvedeva. Ovaj tada za mnoge Putinov neočekivan izbor tokom prethodne tri godine pokazao se kao pun pogodak.

Kada je nakon Harkovske katastrofe Kremlj u septembru 2022. napokon riješio da proglasi djelimičnu mobilizaciju, ukrajinski glavnokomandujući Valerij Zalužni sarkastično je prokomentarisao «pobijedili smo profesionalnu rusku vojsku, sada na red dolazi amaterska». Godinu i tri mjeseca kasnije, poslije propasti kontraofanzive ne Zaporžju, teško da bi ponovio isto. Upravo su «amateri» su ponijeli glavni teret u zaustavljanju kontraofanzive i zadržali Bahmut, izbacivši iz stroja desetine hiljada ukrajinskih vojnika i uništivši ogroman broj jedinica «strašne» zapadne tehnike, od njemačkih Leoparda, preko britanskih Čelindžera, pa do američkih Strajkera i Bredlija.

Ruskim vojnicima, sa kojima sam razgovarao tokom proljeća i ljeta iako nije bilo svejedno, odlučni su bili da se bore do kraja. Neposredno nakon Vaskrsa posjetio borce prekaljene jedinice «Bars-13», koji su zajedno sa čečenskim Ahmatom na pravcu «Kremenaja-Svjatovo» zaustavili ukrajunski prodor iz Harkova na jesen 2022. «Poslednji smo se povukli iz Izjuma i Krasnog Limana, i ove linije ćemo ako treba držati do poslednjeg, ali mi ćemo na kraju sigurno pobijediti.» – ispričao mi je tada komandir Barsove udarne grupe «Sedij», inače bivši ukrajinski oficir, stanovnik Harkova koji je 2014. prešao na stranu pobunjenika na Donbasu. Slično su osjećali i borci dobrovoljačkog bataljona «Pavel Sudoplatov» na Zaporožju sa kojima sam razgovarao neposredno uoči kontraofanzive. Ovome korespondiraju i sjećanja posade legendarnog tenka «Aljoša» (T-80 UB) koje sam sreo prije mjesec dana. Oni su prvog dana kontraovanzive na Zaporožju 5. juna sami izbili pred ukrajnsku kolonu 2 tenka i 8 oklopnih vozila i u sadjestvu sa artiljerijom potpuno je uništili.

Propast kontraofanzive na Zaporožju doveo je do međusobnog optuživanja i raskola vojnog i političkog rukovodstva u Kijevu. Depupati iz frakcije Zelenskog, poput Marine Bezuglaje, potredsjednice Komiteta za odbranu bezbjednost Vrhovne rade, već mjesec dana otvoreno traže smjenu generala Valerija Zalužnog. Sa druge strane, analitičari bliski vojnom vrhu optužuju Zelenskog da je on kriv za propast kontraofazive nerazumnim nastojanjem da se Bahmut drži po svaku cijenu i tamo izgube najbolje jedinice. Do danas nisu poznate okolnosti kako je početkom novembra poginuo ađutant Zalužnog major Genadij Častjakov, niti ko je u kabinetu glavnog komandanta postavio prislušne uređaje. Sam Zalužni prije nekoliko dana optužio je Zelenskog da je «smjena regionalnih komesara vojnih odsjeka uticala na efikasnost mobilizacije». Koliko je pitanje popune jedinica na frontu bolno pitanje za Ukrajinu najbolje ilustruje predlog novog zakona koji predviđa mobilizaciju invalida treće grupe. Onima koji odbiju vojni poziv pored zatvora prijeti se i konfiskacijom finansijskih aktiva, pokretne i nepokretne imovine, a biće im zabranjeno i izdavanje pasoša i putnih isprava.

Dakle, 2023. možda nije donijela velike promjene na bojnom polju, ali svakako jeste na psihološkom planu. U Kijevu je potpuno splasnula euforija i zatrovali se odnosni vojnog i političkog vrha, u Moskvi je sve više optimizma i nakon likvidacije Vagnera manje nezadovoljstva u vojsci. U Evropi su sve glasniji oni koji poput Viktora Orbana i Roberta Fica pozivaju na pregovore i okončanje rata.