Razlike između litija i „patriotskih kolona“, ili kakav opasan narativ nameće Milo Đukanović

2020. godina, koja će se bez sumnje pokazati istorijska, zbog mnogo činioca, između ostalog, nakon 30 godina promjenjen je režim Mila Đukanovića na parlamentarnim izborima 30. avgusta, ali i zbog činjenice da su se upokojila duhovna oca srpskog naroda, mitropolit Amfilohije, patrijarh Irinej, ipak posebno će ostati upamćena po duhovnom buđenju naroda, istorijskim litijama, koje su bile biblijski prikaz Crne Gore, kojoj se divio cijeli svijet.

U odbranu svetinja, mirno, dostojanstveno i bez najamanjeg incidenta hodale su desetine pa i stotine hiljada građana Crne Gore. Ono što će ostati kao posebnost, koju će realni hroničari vremena morati da zabilježe, nakon veličanstvenih litija, nijesu na ulicama ostajali ni papirići na ulicama, niti je zabilježen nikakav sukob ili incident. 

Nakon smjene vlasti, i „narativa“, da će Srbi da odnesu Crnu Goru u Čačak, te potenciranja da je Crna Gora ugrožena, od SPC, i Srbije, razvija se jedan mali pokret neoustaštva, pokriven „patriotskim motivom“ u očuvanju tekovina Milovog režima.

Takozvane „patriotske kolone“ još se nijednom nijesu organizovale, a da nije došlo do sukoba, svađa, prijetnji, saobraćajnih udesa, ali i prebijanja slobodnih građna, poput incidenta u Beranama, prebijanje novinara Seada Sadikovića.

„Komitske“ skupove prate pjesme Tompsona, ustaške ikone, koja nažalost predstavlja uzor tim skupinama „branitelja“ tekovina.

„Nestabilnu situaciju u društvu, za koju je u velikoj mjeri odgovorna inertnost premijera Zdravka Krivokapića i neaktivnost ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekolovića, Milo Đukanović pokušava da iskoristi za izazivanje meteža i haosa, koji za cilj ima povratak na staro, vraćanje sistema pod njegovu apsolutnu kontrolu, kazao je za naš portal analitičar i kolumnista Igor Damjanović. 

Po njegovim riječima, uprkos što skupovi njegovih pristalica i parole koje se tamo kliču djeluju na prvi pogled stihijski, patetično i groteskno, iza svega stoji ozbiljna organizacija.

„Pošto nije nikakva tajna da su na skupovima pristalica bivšeg režima primijećena lica koja su ranije zauzimali rukovodeće pozicije u specijalnim policijskim snagama i tajnim službama, ne treba da čudi što se sa militantne retorike prelazi na fizičke napade na građane koji misle drigačije“, naglasio je Damjanović i dodao:

To što su na okupljanjima pristalica bivšeg režima napadnuti građani svih konfesija najbolje ilustruje šovinistički karakter nedjeljnih okupljanja pristalica DPS-a.

Djeluje zaista jezivo, ali pravac u kom smjeru Milo Đukanović usmjerava protest svojih pristalica, podsjeća na proteste nacista u Vajmarskoj Republici nakon Prvog svjetskog rata. Milo Đukanović je prije par nedelja u intervjuu Tamari Nikčević na RTCG ponovo govorio o Srbima u Crnoj Gori kao antidržavnom elementu, dok njegove pristalice inteziviraju nasilje. U Vajmarskoj Republici nacisti su Jevereje otpuživali za izdaju države, dok je SD milicija kapetana Enrsta Roma prebijala građane koji su mislili drugačije.

Ja ipak vjerujem da je Milo Đukanović odabrao loš istorijski uzor, jer ideje fašizma i nacizma u Crnoj Gori nisu uspjele da zažive ni 1941. godine, a kamoli sada u 21. vijeku. Međutim, iz iskustva Vajmarske Republike i vlada Zdravka Krivokapića mora da izvuče pouke i sa zlom odmah krene u odlučan obračun, što podrazumijeva razbijanje mafijaške hobotnice, promjene u sudstvu, tužilaštvu i RTCG, zaključio je Damjanović.