Razorena Gaza: 100.000 Palestinaca bez krova nad glavom

Od početka rata, Izrael i Egipat konstantno zabranjuju ulazak organizacijama za ljudska prava u Gazu. U ovom uglavnom poljoprivrednom području sjevernog dijela Pojasa Gaze, mještani su teško pogođeni sukobima s Izraelom koji su trajali 51 dan i koji su završili prekidom vatre u augustu.

„Pobjegli smo kada je Izrael započeo invaziju na Gazu“, rekao je za Al Džaziru Abu Rashad Safiya (22). „Pokušali smo se vratiti svojim kućama za vrijeme primirja, ali izraelska vojska je sve u potpunosti uništila“.

„Vratili smo nakon rata i od tada živimo u šatoru od najlona“, kaže on.

Početkom jula, kada je Izrael pokrenuo operaciju ‘Zaštitni rub’ – treću izraelsku vojnu ofanzivu na blokirani obalni pojas od kraja 2008. godine – većina mještana je našla utočište u školama UNRWA-e  i drugim objektima.

Sada, poslije više od tri mjeseca, Palestinci širom Gaze su frustrirani užasno sporom obnovom.

U područjima Gaze kao što su Beit Hanoun i Shujayea, čitave četvrti su sravnjene sa zemljom do neprepoznatljivosti.

Izraelske snage su ovog ljeta napale Gazu iz zraka, sa kopna i mora, dok su oružane palestinske frakcije u Pojasu Gaze ispaljivale rakete na južni dio Izraela i pokrenule prekogranične napade protiv vojnih položaja izraelske vojske.

Sto hiljada raseljenih

Prema podacima UN-a, Gaza, u kojoj živi gotovo 1,8 miliona Palestinaca i koja predstavlja jedan od najgušće naseljenih područja na zemlji, je imala „rekordan broj civilnih žrtava, razaranja civilnih objekata i infrastrukture i veliki broj raseljenih“.

Od 2.257 ubijenih Palestinaca, UN procjenjuje da je najmanje 1.563 civila, od kojih su 538 djeca. Od novembra, nekih 100.000 ljudi širom opkoljene priobalne enklave i dalje je interno raseljeno te žive u improviziranim skloništima, školama ili sa udomiteljskim porodicama.

U većini mjesta, obnova jedva da je započela. Prema podacima Shelter Palestine, UN-ovog tijela za humanitarnu pomoć, zbog izraelske sedmogodišnje blokade Gaze i međunarodnog nedjelovanja, uvoz građevinskog materijala u novembru „iznosio je 13 posto oktobarskog nivoa iz 2013. godine, što predstavlja manje od 30 posto materijala uvezenog prije blokade“ koja je počela 2007. godine.

Glasnogovornik UNRWA-e Chris Gunness rekao je da je 300.000 Palestinaca živjelo u 90 škola za vrijeme rata.

Danas, on procjenjuje da je najmanje 20.000 interno raseljenih osoba ostalo u 19 škola širom Gaze.

„To su ljudi koji nemaju drugog izbora i nemaju gdje otići“, rekao je Gunness za Al Jazeeru. „Procjenjujemo da je 20.000 domova u potpunosti nepodobno za život, bilo da su u potpunosti uništeni ili oštećeni u tolikoj mjeri da se u njima ne može živjeti“.

Masovno raseljavanje posebno je teško pogodilo djecu, kaže on. „Možete zamisliti kako je djeci koja idu u školu i imaju zadatke, a onda se vrate u druge škole koje se nalaze u zajedničkim životnim sredinama. Te škole su napravljene u obrazovne svrhe, ali nisu napravljene da prime hiljade ljudi na neodređen period“.

Od početka rata, Izrael i Egipat konstantno zabranjuju ulazak organizacijama za ljudska prava u Gazu. Specijalnom izvjestitelju UN-a za ljudska prava na palestinskim teritorijima također je zabranjen ulazak u okupiranu Zapadnu obalu i Gazu.

Frustrirani zbog nedostatka humanitarne pomoći i kašnjenja rekonstrukcije, mještani Beit Safiyyae počeli su graditi drvene kolibe kao sklonište za vrijeme kišne zimske sezone.