Recept Ramba Amadeusa

Da li vjerujem da je Tesla izumio način da svi ljudi, koliko nas god bude do konca, budu napojeni besplatnom električnom energijom? Vjerujem.

Da li vjerujem da bi 10 Zapovijesti moglo da zamijeni sve zakone na svijetu? Vjerujem.

Da li vjerujem da bi za početak: Ne ubi, ne ukradi, ne čini preljube! – napravilo renesansu u ljudskim odnosima? Vjerujem.

No vratimo li se ipak na Zemlju s ovih utopijskih visina, opazićemo jedno sasvim ovozemaljsko promišljanje kako da popravimo vremena, kako da lako i jednostavno izađemo iz govana, kako da budemo Evropa, ušli-ne-ušli u famozni savez, kako da ni za kakve pare profitiramo beskrajno…

Recept raspisuje Rambo Amadeus, dobrovoljni davalac ideja, čovjek koji je (i) u lingvističkom mislu oriđinal, jer sve to što govori u Beogradu – govori na uslovno rečeno bokeljskom jeziku, s novskim dijalektom…

Elem, kaže Rambo, pod uslovom da ga dobro prepričavam, valja u medijima napraviti kopernikanski obrt, i umjesto o tome ko je koga oklevetao, ubio, pokrao, slagao, silovao, prevario… uvesti na sva zvona ovaj koncept:

Ko je šta postigao! Ko je u nečemu uspio! Ko je napravio, izumio, koga nečemu naučio, nekoga izliječio, kome pomogao, koga ohrabrio…

Kampanja da se napravi samo o postignućima, te da prokaženi budu oni koji hoće pink, i skandal, i seks, i prevare, i politiku, i naslove tipa: Užasno- Skandalozno-Šokantno!

Ako je zanatlija frizer ošišao svoju 100.000-tu mušteriju, da bude vijest. Da saznamo ko je imenom taj ko je napravio najviše kvalitetnih glinenih ćupova u Zlakusi. Ko je poribio rijeku i jezero. Donirao kompjutere školi. Inkubatore Tiršovoj. Ko je dobio nagradu na turniru. Ko su dobrotvori, filantropi, volonteri, nepotkupivi medicinski radnici, učitelji, sudije, najbolji ribari, stočari, ratari; ko piše kompjuterske programe, kreira sajtove i osmišljava aplikacije; ko to vrijedno čuva stara sjemena, a ko to još uvijek zna da kopa bunare, kalemi voće, ili popravlja cipele u kraju?

Kada bi država stimulisala uspjehe i postignuća medijski za početak, umjesto da se naočigled pretvara u licencno preduzeće prekookeanske kompanije dahijskog tipa, dobili bismo ni za kakve pare makar šansu na budućnost.

Lako je potaći čovjeka na dobro. Jer je čovjek rođen da bi dobar bio. Ne poznajem nikoga što su ga roditelji učili da sistematski bude pokvaren da bi profitirao na naivnosti bližnjih. U pokvarenoj vodi riba ne može da ima odličan ukus. Ako ima savjesnih političara, patriota, zadnja je ura da nas vade iz crnih virova nizvodne istorijske struje.

Hoćemo sliku o uspjesima! Svakog ih je dana na megatone, tih sićušnih srpskih postignuća, o kojima tabloidizirana naša javnost nema pojma. Nismo veliki narod, nismo najstariji, globalna smo trica, zaslužili smo grafit: Malo nas je, al` smo govna, no i takvi nikakvi, izubijani, bombardovani, ozračeni, prodani… baštinimo svetosavsku specifičnost.

Neko vjeruje da zato stradamo. Neko vjeruje da zato opstajemo. Svi znamo nekoga dobroga: potkažimo ga medijima. Uprimo prstom u nj! Poslušajmo mudrog Bokelja, Ramba Amadeusa.

Nikola Malović