Reći „ne“ naoružavanju Ukrajine
1 min read
Ministar odbrane Džejms Matis urgirao je da se Ukrajina opremi defanzivnim naoružanjem, uključujući Javelin antitenkovske projektile kako bi pomogli proevropskoj vladi Petra Porošenka u njenom ratu protiv proruskih snaga na istoku zemlje,u regionu Donbasa.
Otkad je počeo rat, SAD su obezbijedile preko 750 miliona dolara nesmrtonosnog oružja, uključujući pancire, opremu za noćno osmatranje, radio veze i hamvi vozila, kao i radare, a sve to dok su tajno obučavali ukrajinske vojne jedinice.
Nakon posjete Ukrajini, Matis je rekao da Ukrajina nije agresor u ovom ratu, s obzirom da se rat događa na njihovoj teritoriji. Matis je zauzvrat savjetovao predsjednika Trampa da proširi vojnu pomoć, kako bi pomogli svog vitalnog saveznika u, kako je kazao, njegovoj samoodbrani.
Matisovo gledište, međutim, zanemaruje činjenicu da mnogo Ukrajinaca ne vidi vladu Petra Porošenka kao legitimnu, nakon što je došao na vlast u onome što mnogi nazivaju državnim udarom, aprila 2014 godine, podržanom od strane Amerikanaca i Zapada.
Buduća vlada je bila jednako korumpirana kao i prethodna i povezana sa neonacističkim grupama koje su podržale takozvanu majdansku revoluciju 2014 godine. One su bile umiješane, zajedno sa ukrajnskom vladom, u zloupotrebi ljudskih prava tokom borbi u Donbasu, uključujući ubistva i mučenja u tajnim zatvorima.
Zapadni mediji su, jednoglasno, etiketirali Rusiju kao agresora u ukrajinskom ratu. Međutim, sa ruskog stanovišta, postojanje vlade podržane od strane neonacista i zapada na svojim granicama je alarmantno.
Prisustvo ruskih trupa je relativno ograničeno, osim toga, snage pobunjenika čine lokalci koji pozdravljaju rusku intervenciju.
Ukrajinska država je dugo bila podijeljena između Istoka i Zapada, sa različitom strukturom stanovništa, koja je jednako vidjela benefite u savezništvu kako sa Rusijom tako i sa Zapadom.
Pitanje koje bi Amerikanci trebali sebi postaviti jeste da li je njihova dužnost da biraju strane u složenom građanskom ratu i koje su to tajne agende dovele do američkog uplitanja na ovolikom nivou.
Još od 1999. godine, SAD su širile NATO na Istoku, a od 2008. godine izražavaju interese za proširenjem članstva na Ukrajinu. Ovo je dio strategije izrađene da se okruži i izoluje Rusija i potencijalno destabilizuje dugogodišnji geopolitički rival.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je 2007. godine lansirao viziju multipolarnog svetskog poretka i preduzeo korake u cilju stabilizacije Evroazijskog bloka, za koji vjeruje da bi jednog dana mogao biti moćan rival SAD.
Putin je takođe zagovarao građenje cjevovoda u Centralnoj Aziji kao i naftnu eksploataciju. Ovakve mjere su prijetnja američkoj kontroli evroazijskog „heartland“, koje imperijalistički stratezi kao Z. Bžežinski već dugo smatraju krucijalnim za američku globalnu dominaciju.
Histerija koja okružuje slučaj „Russia-gate“ do sad je otkrila veoma malo informacija o navodnoj saradnji između Trampove administracije i Rusa ili o konretnim dokazima u vezi ruskog hakovanja izbora.
Međutim, to je pomoglo pumpanju antiruskih osjećaja i histeriju u SAD, koju spoljnopolitički establišment koristi da zadobije podršku za konfrontirajuće agende.
Američka bi javnost trebala biti bolje upoznata sa svim posledicama politiziranja slučaja „Russia-gate“ i suprotstaviti se Matisovim težnjama da naoruža Ukrajinu smrtonosnim odbrambenim oružjem. To je dio velike imprerijalističke strategije koja će doprinijeti još većem kršenju ljudskih prava od strane ukrajinske vojske i ujedno neizbježno produbiti geopolitičko rivalstvo SAD i Rusije, kreirajući novi Hladni rat.
Autor : Jeremy Kuzmarov
Predaje na Univerzitetu Tulsa i autor je nekolika knjiga uključujući predstojeću, ‘’Rusi ponovo dolaze, Hladni rat 2 kao farsa’’.
Preveo : Daniele Faschetti
Kada je Hitler poceo da gubi rat posle Stanjigrada poceo je da vuce poteze u skladu sa svojim mentalitetom.Medjutim i kod takvog diktatora kao Hitler bilo je ljudi koji su mu se opiralai.tako je
njegov najcuveni general Guderijan poznat pod imenom „Marschall Vorwärts“ ,kada je Hitler uvrijedio starije genrale medju kojima je bio i on izmedju ostalog mu je i ovo kazao,“to sto radite je bolesno i ludo“,za veliko cudo Hitler je povukao spisak generala za smjenu.
Da li iko u USA ili bolje reci Bijeloj kuci ima snage da kaze administraciji da to sto radi ne moze vjecno trajati,vjerovatno da ima,ali oni drugog plana nemaju,ratovi se uglavnom gube jer poslijed intervencije Sasvezna Jugoslavija nato i USA su u silasku sa politicke scene,narvno da se to sada dobro vidi u Siriji i Ukraini.U Ukraini su ocekivali zestok odgovr Rusije a u Siriji uopste nijesu,kao su se prevarili.
Taj isti Hitler je povjerio Guderijanu da vodi vojsku na Rusiji,imao je jos jedan nadimak koji kaze da mu je najmili voditi vojsku tako da bude on na celo tenkovskih brigada sto je ponekad i radio,kod USa stratega je druga taktika,svi samo ne oni,a to je bila taktika Engleza u Drugom ratu,porilicno zastarela,ili za neke kao Talibani Mudzahedini i razne separatne grupe ne?
USA ce voditi neki rat dokle profit postoji ,znaci zarda veca od rashoda,da li je to sada slucaj ,nebi se reklo
u Siriji su Sirici i Rusi presli Eufrat i zauzimaju strateska naftonosna polja i prostor,ostaju Kurdi u Iraku,koji koliko god su bez drzave nemaju bas tu moc da zarate sa Turskom i Iranom u jednom trenutku i postignu neki uspjeh,a USA donekel moze ,kazem donekle moze jedan takvi rat ekonomski pomoci,a i to je pitanje koliko jer je neizvjesni od sviju druhi do sada a o profitu da i ne govrimo.
Kada bankari pocnu da okrecu svoje ventile u drugom pravcu promijeniti ce se i USA politika ,vec postoji raskorak izmedju interesa i dobiti i to velika,to EU najbolje vidi u sankcijama prema Rusiji.
Amerika polako silazi sa politicke scene a Tramp je doveden kao prelazna faza toga silaska,sledeci ce govoriti ne o ratovima nego o spasu propale imperije.
Ova nacistička banda u Kijevu je „ideal“ i „uzor“ ovdašnjim vlastdršcima, pa sad vidite što bi radili samo da im se može!