Revanšizam
Danilović
Piše: Goran Danilović
Sve smo se dogovorili!
Nakon trideset godina čekanja ovaj namučeni svijet je dočekao.
Pobijedio je i jedan običan čovjek iz mog kraja, težak i inadžija. Sljedeći dan, ipak, nije umio da proslavi, nije se čak ni napio. Morao je da trese i kupi šljive – stara barča požegača iz Titovog vremena koja je nekim čudom preživjela smrtonosnu šarku. Sreli smo se na seoskom sokaku. Kaže mi: dočekasmo i ovo! Smijem se i kažem: dočekasmo!
Krsti se krvavim rukama načetim mnoštvom pakosnog šljivovog trnja i čaporja.
– Meni će sve biti isto, samo mi je žao što posustaje snaga i što mi ode život niušta!
– Nemoj tako, glavu gore! Nije važno koliko je života ostalo nego koliko će biti lijepih dana.
– E, to sam ti ja rekao prije dvadeset godina, i milo mi je da si zapamtio. Moj Gorane, duša mi je puna ko puna kuća ali mi je zapelo na vrh grla pa ne mogu da izdušim. Nijesam ti jutros zvao ni jednog komšiju da se malo jackam i peckam; ne mogu, ne da mi ponos da zadirkujem. Djeca su mi se poskitala. Onaj najstariji je slavio cijelu noć u Berlinu, a ja ležim i ćutim… samo molim Boga da šta ne zamute, da ne polome ovaj narod, samo da bude mirno i da se ne vrate.
– Biće to dobro brate moj dobri. Pametno ćemo!
– Dajte im sve, sve… Dajte im i što ne traže. Čovjek ima samo ono što da! Znam ja šta je politika i kako mora. Dajte im sve…Samo da na kakvoj nesreći ovaj opet ne uzjaše, da ne baci kakvu špicu među vas…Dajte im sve, sve, samo dušu ne daj nipošto – ni tvoju, ni moju. Duša je svetinja!
Razišli smo se, ja prema Crkvi, a on među šljive, obojica da se pomolimo Bogu.
Sve smo se dogovorili!
Pričam mojima da sam ga sreo i da smo se ispričali. Vele, da sam nešto preumio, da to nije mogao biti on, da je u bolnici, da mu je to brat od strica.
– On jedva diše, iskopnio je, duže od mjesec ne ustaje, ponijela ga je bolest, prepolovila.
Nisam se opirao.
A bio je on, siguran sam. Kopnio ili ne kopnio, bio je!
Nigdje kao po pustim selima, po sokacima i izlokanim putevima ne može biti čudnih i nemogućih susreta. Tumaraju ljudi, sjenke, seni, jauci, urlici, davna veselja, smrti, neka djeca sto su davno porasla, majke što su umrle od iščekivanja nenadne sreće i neki ljudi ruku krvavih od šljivovog trnja. Bio je ti on i sve smo se dogovorili.
Čovjek je kao Bog.
Zapne mu nešto u vrh grla i ne može da se raduje, sramota ga od vlastite sreće kao i od tuđeg stida. Samo, čovjek ne umije, a Bog umije sve ali neće, niti se smije, niti plače.
Dogovorili smo se.
Ne damo dušu nipošto.
Ne damo Svetinje!
Idem sjutra da mu zapalim svijeću u onom šljiviku iz Titovog vremena. Za njega, za selo, za majke i sjenke.
Ko nije našao Boga među šljivovim trnjem neka ga ne traži ni u Jerusalimu.
Danilović, kako “ vjetar puše“. Sad ste svi dobri, izvukao vas je Krivokapić, svu opoziciju. Toboš ste za narod, a pokazali ste zasto se borite, na prošlim izborima, kako ste dobro sporazum izveli. Nijeste se mogli dogovoriti ni oko vlade.
Bravo Gorane. Divna priča.
Odlican tekst.Pravda za sve
Svaka cast Vasa rijec ima tezinu nobelovca…Zaisto i taj covek kojeg ste sreli savrseno je opisao sopstveni osjecaj a mislim takodje i mnogi od nas se taman tako osjecaju???.
Jedan je DANILOVIC….
Suptilan i Elokventan Danilovic….
„Ko nije našao Boga među šljivovim trnjem“….
NEKA GA TRAZI U SEBI, U SVOJOJ DUSI….
BOG JE SPOZNAJA U NAMA SAMIMA….
SVIĆE , SVIĆE… !!!
Sve mi je ovo poznato.
Otac mi je na samrti 2016 godine rekao umrijecu i necu docekat da se ovo zlo makne.Strica su maltretirali na poslu, slali sa jednog na drugo radno mjesto i i ako je fakultetski obrazovan.
Rekao sam mu i tada ne posrci, proci ce ovo vaznije ti je da ti djeca jednog dana mogu ponosno prosetat kroz a da ne budu obiljezena. Podigao ih je troje ne znam ni ja kako, ali casno i dostojanstveno. I mogu da kazem da sam ponosam sto mi cijela familija nije podlegla njihovom bezdusnom antihriscanskom i anticrnogorskom sistemu. Puno smo im pomagali finansijski, mogao bih stan u Budvi da kupim za te pare, ali ne zalim i danas sam ponosan na to,
Slavilo se i u Frankfurtu!!!!
Frankfurt-u….
Sve Ti je za Vjerovati….
Upravo zato sto si Slavio u Frankfurtu….
I sto si Postao Hrana Svojoj Familiji….
Hvala Ti Dobri Covjece…. Brate….
Oće da deranžira sporazum sa ovim, provlači tu, vlada je prozapadna. Podrži! I odnose sa Srpskom vlašću isto, ko da je pao s Marsa.
To kod Zdravka neće moći mnogo. Drži se sporazuma!
Hvala Gorane, hvala što ih još ima koji znaju napisati i izustiti ono što drugi osjećaju a ne umiju kazati.
SAMO DUŠU NE DAJTE NIPOŠTO!
DUŠA JE SVETINJA! ☦️??AMIN!
Dostojno Znakova pored puta
Mozda tvoja najbolja prica do sada.
Bravo
Andricevski i zvjerski svaka cast Danilovicu.
Oprosti mi Andriću, ali Goran mi je suze izmamio na oči.
Divan i dirljiv tekst!
Odlično.. svaka čast!
“ Ko nije našao Boga među trnjem šljivovijem neka ga ne traži mi u Jerusalimu“. Bravo!