Revizionizam

Piše: Bogić I. Bulatović

Ne može se pomenuti ni revizionizam, a da opterećeni crnogorski Građanin Atavizam ne čuje: revanšizam! Čovjek jedno priča, a ljudi najčešće čuju svoje strahove! Ni to nije tako loše! Ima tu još neke savjesti i nekoga Božijega straha! I to je život! Valjda poznanje ove realije, natjeralo je naše Pobjednike da prvo što će poručiti gradžanistima, bude: „Ne bojte se! Neće biti revanšizma“! Pa opet, uzalud! Strah nadživljava grešnika.

Latinsko „revidere“, u totalitarizmu je pervertovano u revidiranje, odnosno odustajanje od sopstvenoga mišljenja, zarad opštenarodne, internacionalne laži. U IB slengu, revidiranje je značilo da je neko slomljen, ponižen, obezličen, nabijen i nabijeđen, da je pljunuo na sebe kako bi drugove uvjerio da nema razloga da strahuju za svoja leđa. Život je mogao da nastavi tek ako je preživio torturu svojevrsnoga kompartijskoga egzorcizma.

Revidiranje je otpočinjalo već kod kuće, u najbližem okruženju, u partijskoj ćeliji, a završavalo u špaliru ili u Petrovoj rupi! Otuda, možda, jedna riječ koja potvrđuje savjesnost čovjeka ili naroda, dobija novu, negativnu dimenziju i konotaciju, gdje proces revidiranja, revizionizma, ponovnog i stalnog provjeravanja i izvlačenja pouka iz prošlosti i već učinjenih postupaka, djela i nedjela, kako pojedinca, tako i značajnijih kolektiviteta, poistovjećuje se sa pokušajem presuđivanja nekome, pokušajem kažnjavanja nekoga, odnosno sa osvetom i revanšizmom.

Revizionizam je svuda dobrodošao i kod svakoga, samo nije u CG. Napraviti reviziju istorije i ideologija, moralnih uzora, ciljeva, ideala…Porediti ono što je postignuto sa onim što je izgubljeno, u CG shvata se da bio bi revanšizam potlačenih i poniženih. Ili se vladajući u povlačenjuplaše onoga što su oni ili preci im činili, ili zaista žive u atavizmu Informbiroa, gdje napraviti reviziju znači mučiti, zlostavljati, sakatiti, ponižavati, na koncu i revidirati. Revizija naše davne prošlosti, prošlosti koja je izrevizirana više puta, u CG je poželjna, ali bliska prošlost koja nije doživjela nijednu reviziju, tako je čuvana kao trezor neke banke!

Gogolj je pokazao kako to izgleda revizija na ruski način. Kako isplivava malograđanština, javašluk i korupcija u lokalnoj upravi, u bolnici, u sudu. Puškin mu je poslao predložak! Revizija na crnogorski način je Agrokombinat. Desiće se da ni tužena niti oštećena nijesu ostale kratkih rukava u narodu trikmajici.

Neće biti da će istorijski revizionizam pokazati da su baš sve žrtve bile žrtve, niti da su baš svi dželati bili goli kvisling. Niti će ta revizija potvrditi da je svjetski rat vođen baš u svakom selu. Pokazaće se, vjerujem, da je negdje bio i bratoubilački, negdje građanski, seljački, klasni, provincijalni….Shodno našem puritanstvu, našoj čestitosti, takođe vjerujem da ćemo jednoga dana vratiti i ratne odštete silama Osovine, jer će se ispostaviti da su ovdje bile u pretplati, i da smo njihovim ratnim odštetama isfinansirali i pokrili lažne alibije naših bratoubistava.

Neće biti da će ta revizija pokazati da su baš sva „lijeva skretanja“ i „lijeve greške“ prouzročene samo desnim, zloćudnim pritiscima. Svašta će taj revizionizam pokazati, a da nije revanšizam, već unošenje kritičke svijesti u poslušničko „istraživanje“! Neće biti da ta revizija, takođe, neće pokazati istorijski kontinuitet od ’45. do naših dana. Kontinuitet u najburnijem vijeku u Evropi! To možemo samo mi i naša čvrsta ruka zabluda i bezobrazluka koji se ne priznaju ni u vrijeme globalne revizije.
Ništa se ne može vratiti. Istorija nije reverzibilna, ali možemo malo poštenije, malo ljudskije pogledati na naše probleme prošle i buduće. Revizija će pomoći! Vidjećemo da su neki heroji bili sitne kabadahije koje su pod epoletama za Lenjina, Staljina i Trockog čule tek ’48, a za „kategorički imperativ“ nikada. Da su neki veliki pjesnici bili siroti doušnici. Da su neki loši đaci iz ljubomore ubijali svoje profesore, ali da su i neki drugi molili profesora Miloša Jovovića da odustane od Odstupnice i da se vrati u Podgoričku gimnaziju jer je duševan i nevin! Kao da nismo naučili da je život taknuto – maknuto, najsličniji šahu i da su naši potezi ireverzibilni, ali da sunaši zaključci, naši doživljaji, naš višeslojni subjektivizam da je poželjno i nužno podložan revizionizmu. Podložan revidiranju, ali u onom izvornom i najširem značenju, a ne u onom skučenom, totalitarnom.

Možemo da raspravljamo o posljedicama po naš geopolitički status koje su proizvele odluke Velike narodne skupštine u Podgorici, o tome šta joj je prethodilo i šta je nastupilo nakon zasijedanja, da u teoriji suprotstavimo istorijske činjenice. Ali mi ne možemo da glasamo o poništenju Njenih odluka, jer se taj istorijski događaj desio. On je imao i ima svoje mjesto u istorijskoj kauzalnosti u kojoj svaki zupčaniknepogrešivo naliježe na drugi i ne postoji istorijski luft u koji bi mogli da udjenemo naknadnu pamet, a da se ne ogriješimo o Istinu Života i Istorije. Da nije bilo Njenih odluka, ne bi bilo ni nas danas kakvi smo, niti današnje CG kakva god da je.

Revizionizam nije revanšizam jednih prema drugima, već suočenje sa sobom, naš revanšizam prema samima sebi, bez i trunke sadizma ili suicidnosti, ali sa punom željom da progledamo!!! Možemo početi i sa revizijom puta od džempera do Abu Dabija ili Dubaija! Svejedno!