Rukometna utakmica i neopisiva mržnja Montenegra prema Crnoj Gori
1 min read
Dašo Durutović
Piše: Dragutin Dašo Durutović
Onoliko besmislenog slavlja, ostrašćenosti i raznih video zapisa u kojima se prikazuje epska pobjeda Montenegra nad Srbijom u rukometu – pomislio bi neko da je u pitanju makar finale ili borba za medalju. Rekli bi neupućeni da je utakmica od planetarnog značaja, iako su, vjerovali ili ne, obje reprezentacije ispale iz daljeg takmičenja. Zemlja čuda bila i ostala.
Čak i na međunarodnom aerodromu Podgorica, koju nije duži od 50 metara sa jednim jedinim izlazom, bilo je dvadesetak čeljadi koji su u frenetičnom stanju dočekali svoje „heroje“– rukometaše, pobjednike nad rukometnom reprezentacijom Srbije.
Uz svo slavlje na raznim potalima najčešće su išli komentari puni ostrašćene mržnje vrijeđanja, posebno Srba iz Crne Gore iako mi nikakve veze nemamo sa tom utakmicom. Mene lično ne zanima rukomet, nijesam ga nikada pratio iako sam veliki ljubitelj drugoh sportova i bavio sam se mnogim sportovima u životu.
Pomislio bih, kao na početku priče, da je Monetenegro osvojio neku od medalja, kako znaju da kažu – bronzu ili srebro zlatnog sjaja, uz tepanje svojim reprezentativcima kao „lavovima“ , „lavicama“, „ajkulama“ …
Na porralima je bio i komentara kako pojedini vaterpolisti ne pjevaju himnu , te im
zamjeraju, psuju, kunu – u kam zatucaju.
Sport u Monetnegru odavno više nije sport . Kako klubovi, tako i reprezentativni sportovi su bili pretvoreni u omladinske filijale DPS-a i ostalih političkih satelita, koji su se šlepali uz njih. Skoro sve reprezentativne selekcije su bile ostrašćeni promoteri DPS politike i ideologije tzv. montenegrinstva, zajedno slaveći nešto što ne može ići zajedno.Na raznim utakmicama su se mogle vidjeti fotografije Krsta Popovića, Tita, Mila, Ljuba Čupića… Zejedno su bili i monarhisti i komunisti i komiti. U najkraćem – simbioza nespojivog, ali u MNE je sve moguće. Poslednji događaj gdje su se u poslednjem kolu sastale reprezentacije Srbije i Montenegra, pobijedio je Montenegro, pirovo, u poslednjim sekundama. Obje reprezentacije su poslate kući već iz prvog kruga. No kako rekoše ostrašćenici, milija im je pobjeda nad Srbijom no da su osvojili prvenstvo!
U inat onima iz CG koji navijaju protiv svoje zemlje?!
Naišao sam na niz takvh komentara. Suštinski beznačajna pobjeda je praćena stravičnom ostrašćenošću i euforijim priličnom jedino za zlatnu medalju uz obavezno najvljen i ostvaren doček za osvajanje četrnaesetog mjesta. Čak su neki političari i javni djeletnici tražili da se odmah smijeni ministar sporta, što nije čestitao četrnaesto mjesto, a zgrada Skupštine opštine Cetinje je naredbom SDP-a obojena u crveno, u čast pobjede nad Srbijom. Ista zgraada koja je bila zgrada Zetske banovine u vrijeme kraljevine Jugoslavije sagrađena od tako mrskog kralja Aleksandra, inače rođenog Cetinjanina i unuka crnogorskog kralja Nikole prvog!
Dakle, bitna je pobjeda protiv Srbije, ispadanje u prvoj fazi je zanemareno, jer sve je po strani, bitno da je pobijeđena Srbija. Ljudi iz Srbije koji tamo žive ili etnički pripadaju tom dijelu srpskog naroda nijesu ostrašćeni prema Crnoj Gori i Crnogorcima, već su blagonakloni uprkos otrovnim strelicama jednog dijele Crne Gore koji je uperio prst u oko Srbiji od 1997. godine, kada je Milo preuzeo potpunu komandu nad Crnom Gorom pretvorivši je u Montenegro. Naravno, zbog svog ličnog interesa.
Slučajno ili namjerno se poklopio njegov lični interes sa ovakvom atmosferom u društvu. Postoji i druga strana medalje, i drugi dio stanovništva u CG, koji ne navija „za svoju državu“ kako vole da kažu ovi prvi! Često se pitaju kako je moguće da neko iz CG ne navija za svoju državu i prate komentarima psovki, uvreda, kletvi ostalih sličnih kategorija. Jednom je jedan pametar rekao, ja bih navijao za Crnu Goru, ali su mi oduzeli jezik. Oduzeli su mnogo toga, pokušali su da Crnu Goru pretvore u Montenegro, a rezultat je postojanje dualiteta. Dakle, Crne Gore i Montenegra. Jedna drugu u praksi isključuju, negiraju, vrijeđaju i očigledno se ne slažu. Crna Gora ne voli Montenegro, ne navija za njega, a Monetengrini ne vole Crnu Goru i ne navijaju za nju. Neko bi se zapitao, ko nije upućen u naše čudno društvo – kako je to moguće. Ali, nažalost, to postoji. I mi mu svjedočimo.
Kao što je naprijed napsano većina selekcija Monetenegra je bila ispolitizovana i bila otvoreni promoter ideologije tria DPS-SDP-SD. Čak su spotristi otvoreno stajali na jednu stranu kod referenduma, a cijele ekipa kao ŽRK Budućnost i ženska reprezentacija Monetengra u rukometu bila na svim bilbordima DPS-a. Nijesu mnogo zaostajali ni košarkaši, fudbaleri, rukometaši. Jedino su dijelom na to bili imuni vaterpolisti.
Upravo zbog toga i zbog zvanične politike bivšeg režima jedan veliki dio Crne Gore nije navijao za reprezentaciju Montenegra u bilo čemu. Državna politika bila je diskriminatorska ,a sportisti su se poistovjećivali sa njom i ona sa njima, te je uslijed toga nastao revolt prema reprezentaciji.
Jednom sam kod pijace u Baru prelazio bulevar i naiđoh na manji autobus sa navijačima Montegnegra iz Pečurica, koji su krenuli na fudbalsku utakmicu Monetenegra i Ukarajine čini mi se, a na desnoj strani vjetrobranskog stakla bila je okačena fotografija Krsta Popovića. Ne znam kakve veze ima to sa njima (i Krsto bi se začudio, no nije mogao vječno živjeti), a ubili su ga Veljko Milatović i družina čiju ideologiju podržavaju upravo ovi koji ističu Krsta. Uzgred stric Krsta Popovića, Đoko Popović je na Vučijem dolu ubio Selim pašu, ali pitanje je ko to danas zna. Krsto je neizbježan na utakmicama Monetengra, a ja lično nemam negativno mišljenje o njegovorm životu i djelu, dok oni koji se zore njegovom fotografijom ama baš o njemu ništa ne znaju. Posebno pripadnici i obožavatelji DPS-a nemaju ama baš dodirne tačke sa njegovim djelom.
Znači, imamo prve i druge. Jedni navijaju za Monetenegro, a drugi iz Crne Gore ne navijaju. Nema Srbija sa tim nikakve veze. Oni imaju dosta svoga jada i problema. Problem je naš i samo naš, i kao što kaže refren pjesme:
„Da li će se ikad
sresti moja noć i tvoja zora,
ne, nema zbora…“
tako ne vjerujem da će se lako sjediniti Crna Gora i Monetengro. Mene ako pitate, a mislim da to znaju svi koji me poznaju, ja sam za Crnu Goru, tako da ne navijam za Montenegro. Ne mogu protiv istine, predaka, tradicije i trobojke! Ne mogu protiv samoga sebe! Ne mogu zbog Vučijeg dola, Skadra, Ravnog Mojkovca! Eto, moji preci su se tamo pojavljivali, pa ne bi bilo u redu da se ja pojavim na strani koja to negira. Neko će reći da ja ili moji istomišljenici nešto ili nekoga negiramo. Ne negiram ništa samo se držim istine i aksiomatskih istorijskih činjenica. Nemam ništa protiv da se Montenegro vrati u Crnu Goru, taman onu iz 1918 –te, da bude kraljevina, da Mitropolija bude na prvom mjestu, da bude kao što je bilo tada, ne bih ništa mijenjao. Mnogim, ako ne i svim Montenegrinima se ne bi dopalo to stanje, a Krstu Popoviću ne bi današnje, u to budite uvjereni.
Dakle Crna Gora protiv Montenegra, u tome je suština i problem u našim granicama, tako da je pominjanje Srbije ovdje van svega, odnosno poslužila je samo za obračun Montenegra sa Crnom Gorom, sa onom iz 1918. koje sa je držim ,a ne ona iz Jajca i one sa pokradenog referenduma, jer i popis vam pokaza da ima više glasača no čeljadi.
P.S. Zaista me nije pogodio rezultat utakmice. Pobjedio je bolji, jer lopta više u mreži kroji pobjednika. Ne pratim rukomet, ali me je ostrašćenost i mržnja Monetengra prema Crnoj Gori zabrinula. Na ovakav način ostaci te ideologije idu samo u pravcu potpunog gubitka, pored vlasti i ideologije koja će se rasplinuti vrlo brzo.
Izvor: Barski portal
Čitao sam ovo na Barskom portalu. Tamo se potkrala jedna greška, ali sjajna, Monteprkno je nazvano Monet-negro! Inače sjajna elaboracija uvaženog gospodina Durutovića.
Pobjeda je značila direktan plasman na svjetsko prvenstvo, dal je trebalo slaviti ili plakati… Mislim da je Crna Gora trebala da izgubi, i onda ne bi bilo mržnje.
Ljudi su dobili u zadnjoj sekundi, i kvalifikovali se za svjetsko prvenstvo, logično da ce slaviti, nece plakat. Ko i malo prati sport vidjet ce da je to realnost, danas Crna Gora, sutra Srbija, ovo je sport, pobjede, porazi, tugovanja i slavlja. Pustite politiku
O čemu pričamo. Gol u u zadnjoj sekundi podiže adrenalin, ljudi slave nece valjda plakat. Sta je bilo kad je Srbija dobila u vaterpolu prije par godina, pola se ekipe umotalo u zastave i nikom ništa. Ljudi ovo je sport
BRAVO DASO,TI SI ADVOKAT IZ PONOSNE PIVE,ZNAS KO SI I STA SI,GDJE SU TI SE BORILI PRECI I ZA SRPSTVO GINULI…PRECI OVIH MONTENEGRINA SU VJEROVATNO BILI NA SUPROTNOJ STRANI ,JER NE BI MOGLI DRUGACIJE IZLIVATI OVOLIKU MRZNJU PREMA NAMA SRBIMA I SRBIJI…NO CIM IM ZATREBA LIJECENJE,STUDIJE ZA DJECU I SL.NE SMETA IM DA IDU U MRSKU IM SRBIJU….VJERUJEM DA NI REPREZENTATIVCIMA NIJE SVEJEDNO KAD IGRAJU JEDNI PROTIV DRUGIH,A OVA MINIMALNA POBJEDA OD JEDNOG GOLA ,BEZNACAJNA ZA DALJE TAKMICENJE NIJE POVOD ZA SLAVLJE VEC SAMO ZA IZLIV SRBOMRZNJE.OVO OD UNUKE SOLUNSKOG DOBROVOLJCA CIJI SU PRECI GINULI ZA SRPSTVO, PORIJEKLO-KOVACEVICI IZ SRDJEVICA KOD GACKA…
Drugaru ovo je sport…nema bitaka samo pobjeda…nakon dosta sati treninga ulozenog truda…nagrada…a srbomrznju ostavi politicarima…oni kupr poene na tome
Piiiiii
Dokle ove priče ovakve ljudi !!!!
Rukomet uopšte ne pratim, jer je po meni grub i nezanimljiv sport. Slučajno sam prebacio kanal na kome je bio prenos i video da igraju Srbija i Crna Gora. Verujte mi da nekoliko minuta, sve dok nije došlo do promene rezultata, nisam znao ko su beli, a ko tamni. Komentator je spominjao prezimena igrača i sva su bila „naša“. Recite mi, koga da mrzim?
Dašo dragi, kako drugačije i da reaguješ na jezivo ponašanje: nisu ni svjesni da sami sebe mrze, svoj korijen. Šta je sa jadnicima. Je li to ko uprtio našu Crnu Goru, da je ponese? Nije moguće pa i da je kontejner, jer od Nje ionako ništa nije ostalo- jedino more i jezero nisu mogli prodati i opljačkati bas oči i idoli nekih Montenegrina ( volio je tako da naziva Pircio Biroli). Toliko su zastranili da ne ne mogu drugačije da nas „vole“. E, da kako mogu umjesto ta dva tri slova ubačena u novo pismo, izbacili bi slovo „S“, a ubacili duplo „U“. “ Hrani sirotu, za svoju sramotu.“ Pozd.od Srpkinje iz Crne Gore- zemlje Nemanjića!
Daš dragi, kako drugačije i da reaguješ na jezivo ponašanje: nisu ni svjesni da sami sebe mrze, svoj korijen. Šta je sa radnicima. Je li to ko usmrtio našu Crnu Goru, da je ponese? Nije moguće pa i da je kontejner, jer od Nje ionako ništa nije ostalo- jedino more i jezero nisu mogli prodati i opljačkati bas oči i idoli nekih Montenegrina ( volio je tako da naziva Poručio Biroli).
Toliko su zastranili da ne u moju drugačije da nas „vole“. E, da kako mogu umjesto ta dva tri slova ubačena u novo pismo, izbacili bi slovo „S“, a ubacili duplo „U“.
“ Hrani sirotu, za svoju sramotu.“
Pozd.od Srpkinje iz Crne Gore- zemlje Nemanjića!
Nisi Srpkinja niti Crnogorka no sjedi tamo dje si i da ti je fino . Ti znaš dali se neko Kiti sa U ili sa S a ne mogu da zamislim da neko više voli londonsku kuću nego svoju i kako toga da voli neko.
Da,da.Pisao sam prije neki dan upravo o tome.Bas tako kao vi.Da je to zapravo izliv mrznje prema jednom narodu a nikako zbog jedne nevazne pobjede nad Srbijom koja u sustini nista ne znaci.I nije problem u sacici tih mrzitelja,oni mrze kako mrze i prije i posle utakmice.Za mene je problem igraci- reprezentacije Crne Gore.Sami sebe ponizavaju.Histerisu,radiju se.Cemu.14-stom mjestu.Ispali u prvom krugu kao oni nesretnici iz Srbije.Oni ponosni,slave uspjeh.Tragedija prava.Izgubljene vrijednosti,izgubljen ponos,dostjanstvo,realnost,ljudskost.
Jednoga dana pocece da slave kada se neko od srba razboli ili nedaj Boze umre.To su oni.To je njihova ideologija.Daleko su oni od sporta,od ljudskosti od pravih crnogoraca.Mrznja je njihov znak raspoznavanja.
Piiiiii
Piiiiii…opet piiiii…
Đedo, odmori. Utakmica je bila i te kako važna pa bila protiv Srbije ili protiv Finske ili koje god druge države. Da se razumijete u rukomet i da pratite rukomet znali bi. Ovako, đedo ili pošto srbujete Dedo odmorite sa unucima, po jednu ljutu ujutro protiv nervoze i u zdravlje. Srećna pobjeda našoj Crnoj Gori, koju prezirete. Srdačan pozdrav, dug životni vijek i manje zlonamjernosti prema državi koja vas njivi i hrani
Dokle god je ovakvih prepucavanja, tonućete sve dublje, u mulj nacion-šovinizma…
Moje dete odrasta u jednoj evropskoj državi, i ne zna za Mila, Vučića, Pipuna, Liberale, Troprstaše, Dritana… Zna za druženja sa vršnjacima, obaveze u školi, letovanja, zimovanja, vikende u prirodi, plivanje, pomaže nama u kući i privatnom poslu, a ima 11 godina.
Šta vi od vaše dece očekujete u budućnosti? Lep život neopterećen mržnjom ili da mu neko razbije glavu što je „druge“ balkanske nacije?
Razmišljajmo svi malo bolje…
Potpuno se slazem sa vama gospodine Dragutine, u ovih 30 godina napravili su svoj svijet od pljacke naroda u Crnoj Gori, fukara i ulizice, poltroni postali su braniosi Montenegra. To su sinovi i unuci ‘revolucionara’ koji kad su dosli iz sume ubijali inteligenciju i posteni narod po gradova Crne Gore. I sad bi to radili da im to basta. Ali hvala Bogu dosla su konacno duga vremena, jer oni su kuku-lele braca, oni u nista ne vjeruju to je sekta sotona je u njih usla.
Dobra, realna i iskrena analiza. Ovo kažem kao Srbin iz Srbije. Pozdrav za braću Srbe u Crnoj Gori i sve ljude dobre volje…
ova utakmica je dokaz da su montenegrini ikompleksirani Srbi jer ovakvog izliva ostrašćenosti nije bilo što se vaterpolo tice
Crnogorski sportisti ginu za reprezentaciju, iako im ne vrijedi piš—a boba, a to je za pohvalu, iako se tu krije mržnja prema bratskoj zemlji. Hrvati, takođe, ginu za svoju sprdnju od države, podaničku i stranu filijalu, smetalo to nekom ili ne. Farska Ostrva ginu, svi ginu, samo Srbijanci kao snaše na vašaru, a tako je i u fudbalu. Ne treba zaboraviti da je Đoković, Dinarac, čiji su korijeni iz Crne Gore, pravi Srbin. Montenegrini nemaju veze sa Crnom Gorom sem što žive u njoj i nikako ne mogu da je vole više od nas Srba čija je ona jedina domovina.
Opet piii…ovo je sport…mrznju ispolji na drugi nacin
Sprega je kominterne i Vatikana i to sve objašnjava. I nove nacije, i mržnju i uništenje pravoslavlja i iste a različite jezike i HR pravoslavnu crkvu i izmišljeni makedonski jezik a i crkvu šestdesetih god (ruski lingvisti im kodifikovali jezik posle drugog rata) nasilna menjanja prezimena… nvo cpc, Antonija sektaša satanistu, Miraša tendu…Sve je to Drezdenskickongres i centar Rima kontra srba braćo moja! Sve je lako objasniti pa i idijotluke ove vrste u sportu.