Ruska tundra spašava Arktik

Arktička vječito smrznuta zemlja se može spasiti ako se sjeverna tundra pretvori u mamutsku stepu, koja je otporna na klimatske promjene, smatra ruski biolog Sergej Zimov. Takav eksperiment se sprovodi u Jakutiji, a naučnici pozitivno ocjenjuju dosadašnje rezultate.

„Klima se polako mijenja. Naša civilizacija troši stotine milijardi dolara na borbu protiv globalnog zagrijevanja, na zelenu tehnologiju i prestanak upotrebe uglja. A spremna je da potroši i mnogo više ako posluša svjetske lidere“, navodi u svom izvještaju biolog Sergej Zimov, osnivač Pleistocenskog parka u Jakutiji.

Prema njegovim riječima, danas je pažnja naučne zajednice usmerena na arktički region, jer se na ovom području zagrijevanje odvija znatno brže. To utiče i na vječiti led, koji pokriva oko 70 odsto teritorije Rusije.

Indirektni znaci degradacije vječito smrznute zemlje uočeni su odavno, a ove godine je međunarodni konzorcijum prvi put predstavio podatke o temperaturi te zemlje širom svijeta. Autori istraživanja su uporedili mjerenja sa 154 različita mjesta u periodu od 2008—2009. i 2015—2016. godine.

Došli su do zaključka da je temperatura porasla u svim djelovima svijeta, pa čak i u najhladnijim regionima, kao što je sjeveroistok Sibira.

Kako se navodi, vječito smrznuta zemlja veoma sporo reaguje na klimatske promjene. Tokom ljeta, koje kratko traje, uspjeva da se otopi samo gornji sloj debljine od 10 centimetara do 2-3 metra. Zatim nastupa hladni period i zemlju pokriva snijeg. Međutim, problem je u tome što, čim je toplije na Arktiku, onda je i jači snježni pokrivač i veća je toplotna izolacija. Pod debelim snježnim pokrivačem moguće je da zemlja ne mrzne i da nastavi da se topi.

Prema riječima Sergeja Zimova, dodatni razlog za odmrzavanje zemlje su i mikrobi koji se nalaze u njoj.

„Mikrobi se bude i, pošto se 30 godina nisu hranili, pohlepno koriste sve, emitujući gasove staklene bašte. Njihova aktivnost zagrijava zemlju“, ističe on.

Ako bi vječito smrznuta zemlja nestala, Arktik bi se pretvorio u močvarno, neravno područje. Posebno bi stradao sjeveroistok ruskog Arktika, jer gornji sloj debljine od 30 do 40 metara čini poseban tip tla – jedoma, koji se napola sastoji od leda. Njegova degradacija bi potpuno uništila površinu tundre.

Pored toga, Zimov je uporedio jedomu sa lednikom, koju od dnevne svjetlosti štiti sloj zemljišta debljine jedan metar. Ako se obična smrznuta zemlja, gdje ima malo leda, sporo topi, jedoma će nestati u roku od nekoliko decenija, smatra biolog. To će biti praćeno snažnom erozijom tla.

Prema njegovim riječima, jedoma je neka vrsta klimatske bombe. Sadrži 400-500 milijardi tona ugljenika, što je tri puta više od onoga što sadrže sve tropske šume na planeti. Uz pomoć mikroba, ugljenik bi se pojavio u atmosferi u obliku najjačih gasova staklene bašte – CO2 ili metana.

„Najveće rezerve jedome nalaze se na sjeveroistoku Jakutije, ali, srećom, to je najhladnije područje. Prosječna godišnja temperatura iznosi —6 do —8°C i svjetska zajednica je mirna. Navodno, ukoliko počne da se topi, to će biti krajem vijeka“, kaže Zimov.

Međutim, činjenice govore suprotno. Temperatura vazduha je porasla za tri stepena, tlo se na tom području zagrijalo za osam stepeni, a koncentracija CO2 u poslednje dvije godine je povišena zbog topljenja permafrosta, smatra naučnik.

Kako bi se spasila vječito smrznuta zemlja, potrebno je smanjiti snježni pokrivač za pola. Da bi uspjeli, naučnik predlaže da se sjeverna tundra pretvori u mamutsku stepu. U pleistocenu i holocenu taj ekosistem se prostirao većim dijelom Evroazije i Sjeverne Amerike.

Na svakom kvadratnom kilometru živio je bar jedan mamut, pet bizona, osam konja, 15 jelena, kao i mošusna goveda, runasti nosorozi, sajge, losovi, snježne ovce, pećinski lavovi, vukovi i žderavci. To je bio veoma produktivan ekosistem, koji je mogao da prehrani ogromna stada krupnih kopitara i predatora.

Zahvaljujući velikom broju životinja, vegetacija je u potpunosti iskorišćavana, a snijeg je bio utaban. Tlo je bilo mnogo sušnije nego danas. Mamutska stepa je u takvom obliku postojala minimum tridesetak hiljada godina, i preživjela je nekoliko klimatskih promjena.

Prema mišljenju Zimova, proces se može ponovo pokrenuti, ako bi se na Arktiku masovno uzgajali kopitari. On kao primJer navodi ostrvo Vrangel. Prije sto godina tamo se moglo prehraniti oko 300 jelena. Danas na ostrvu pase osam hiljada jelena i više od hiljadu mošusnih goveda.

Prema riječima naučnika, životinje na prirodan način stvaraju pašnjake. Mahovinu zamjenjuju travarice, a tlo se isušuje. Godine 2001. zaposleni u parku su očistili jedan dio od mahovine, kako bi izazvali topljenje zemlje. Na to područje su pustili životinje i pratili promjenu staništa.

Zahvaljujući pašnjacima, može se postići i bolji efekat, smatra stručnjak. Činjenica je da su pašnjaci u bilo koje doba godine svjetliji od tajge, pa čak i od stepe, gdje nema ispaše. Znači, zemlja će manje upijati sunčevu svjetlost i manje će se zagrijavati.

„Ako se eksperiment bude izvodio na velikoj površini, klima će postati još hladnija“, zaključio je Sergej Zimov, prenosi Sputnjik.

Pročitajte još:

Zbogom prvi nerođeni sine: Najpoznatiji ruski crkveni hor pjeva Himnu kosovskih junaka (VIDEO)