Ruske pobjede u izgubljenom hladnom ratu SSSR-a sa „Zapadom“

Piše: Dane Čanković, predsjednik SNP – Izbor je naš

Zašto takav naslov? Rusija i bivši SSSR nisu isto. Ideja za stvaranje SSSR-a došla je spolja, od stranaca, sa ciljem da se preko njega kontroliše i razbija Rusija, ruski narod, i zagospodari njihovim prirodnim bogatstvima.

Isti idejni tvorac je bio i za Jugoslaviju i sa istim ciljem – kontrola i razbijanje srpskog naroda.

Podrazumijeva se da su ruski i srpski rodoljubi u tim nametnutim sistemima umanjivali štetu, u nekim periodima više, a nekad manje uspješno.

I Zapad i te dvije diktature, SSSR i Jugoslavija, imali su jedinstven antihrišćanski proces – borbu protiv Boga. U diktaturama je to bilo očigledno, a na Zapadu lukavije.

Između ostalog i kroz pokrete u omladini, kad je u pitanju muzika, kultura… A ruski i srpski identitet je neraskidiv od hrišćanskih vrijednosti.

Ruske pobjede odnose se na najvećeg i najopasnijeg neprijatelja. On predstavlja centar svjetske moći koji upravlja mnogim državama i međunarodnim organizacijama, kao i NATO-om. Kontroliše finansijske tokove, multinacionalne korporacije, proizvodi događaje, stvara probleme svih vrsta i onda ih na svoj način rješava, zarađujući u svim slučajevima. On nameće isključivo materijalizam, koristeći laž, prevaru, obmanu, iluziju i silu.

Materijalni svijet nije sam sebi dovoljan. U svojoj najdubljoj suštini, sam ne bi mogao postojati.

Gordost kod onih koji upravljaju svijetom stvara izvraćenost i izopačenost, otuda se donose zakoni koji nameću nenormalnosti. Kada bi postojao samo materijalizam koji „inspiriše“ čovjeka i ograničen razum (a svaki je takav koji odbacuje Boga), on bi neminovno vodio do uništenja samog čovjeka, kroz nemilosrdnu borbu za otimanje materijalnog. Jedna država od druge, jedan narod od drugog. I kada bi u životu isključivog materijalizma postojala samo dva čovjeka, koja bi u vlasništvu imala podjednako raspoređeno bogatstvo čitave planete, njih dvojica bi otimala jedan od rugog. Pohlepa čovjeka u isključivo materijalnom svijetu je bez granica i kontroliše je samo sila drugog. U takvom Svijetu ne postoje pravda i plemenitost, već laž i licemjerje.

Činjenice govore da su u najnovijim krizama bogati postali još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Osam ljudi raspolaže bogatstvom podjednakim bogatstvu one polovine čovječanstva koja ja siromašnija od prve polovine.

Zato je najveća ruska pobjeda u hladnom ratu u kojem je SSSR izgubio od „Zapada“, snažna obnova Pravoslavlja.

Zapad je stavljen pod znake navoda, zato što se misli na spomenuti centar svjetske moći, koji uspješno, ali, nadam se, ne i potpuno nameće svoju volju Zapadu.

Kada je „Zapad“ suštinski izgubio kontrolu nad SSSR-om i kada se počeo neutralisati početni cilj SSSR-a – kontrola Rusije, on je pokušao reformu SSSR-a, njegovo resetovanje. Slično je bilo i u Jugoslaviji. Kada je SR Srbija ostvarila ravnopravnost sa ostalim socijalističkim republikama bivše Jugoslavije, tako što su njene dvije pokrajine počele da funkcionišu sa iste strane na kojoj je i Srbija, a ne, kao do tad, protiv nje, pokušana je „reforma“ Jugoslavije na štetu Srbije i srpskog naroda.

Pogubna reforma po ruski narod u SSSR-u nije uspjela. Zato je „Zapad“ krenuo u novu strategiju, uvlačenje Rusije u evropski ili građanski rat.

Druga ruska pobjeda i nadmudrivanje „Zapada“ bila je saglasnost SSSR-a za rušenje Berlinskog zida, koju su ruski rodoljubi izdejstvovali unutar SSSR-a, (koja je iznenadila ne samo čitav Zapad), jer su znali da je to zamka. Da se SSSR suprotstavio rušenju Berlinskog zida, uslijedio bi planirani rat Zapada protiv Rusije uz komponentu građanskog rata.

Sledeći pokušaj uvlačenja Rusije u rat jeste preko raspada SSSR-a. Opet je „Zapad“ mislio da to neće proći mirnim putem, da će se vlasti SSSR-a silom suprotstaviti raspadu.

Ruski rodoljubi ostvaruju sljedeću pobjedu nad „Zapadom“. Odlučuju da SSSR nije takva dragocjenost koju treba braniti po svaku cijenu. Izbjegli su žrtve, štetu i gubitak novca, kao i veliki rat, tako što su u ogromnoj energiji „Zapada“ za razbijanje SSSR-a postali kormilari.

Nisu branili ono što nije vrijedilo da se brani, već su kroz pokušaj razbijanja SSSR-a, mirno ušli u njegov raspad i proces obnove Ruske imperije.

Zato je ta ruska politika, najmudrija u zadnjih 300 godina.

Sada se ulazi u vrijeme kada Rusija rješava posljedice i probleme koje joj je „Zapad“ napravio u posljednjih stotinjak godina. I neće to biti samo Ukrajina.

Aktivnosti koje će uslijediti donijeće radost i onim obmanutim koji će se vratiti sebi i svojoj kući.

To će uspješno riješiti zahvaljujući dobro iskorišćenom kupljenom vremenu koje je obezbijeđeno u spomenutim ruskim pobjedama. Rusija je veoma korisno iskoristitila i ono vrijeme koje je srpski narod kupio odupirući se agresiji „Zapada“.

Zahvaljujući aktivnostima u tom kupljenom vremenu, stvara se druga strana na koju će svim sredstvima udariti strana koju vodi „Zapad“.

Ponoviću. Taj centar svjetske moći, taj „Zapad“ dovodi suštinu života u pitanje. On ruši sve vrste suvereniteta… razbija države i narode. Izaziva ratove, glad (vještački nestanak hrane) i bolesti (vještački izazvane).

Jednom riječju on stvara haos kako bi se došlo u situaciju da ljudi svijeta požele i pozovu i „crnog ciganina“ samo da, ako treba i silom, nametne mir i red.

Dakle, on kroz haos i anesteziranje duše hoće da uvede svoj sistem čovječanstvu i stvori svog nalik čovjeka.

Prirodno je da svaki čovjek traži Istinitog, živog Boga, zato taj centar svjetske moći, kroz istoriju, ne samo da se borio protiv živog Boga, već je ljudima pokušao nametnuti fikciju boga, lažnu religiju, pa i čovjeka da proglasi bogom, a ne tako da je čovjek sa živim Bogom (Oče, što si u meni i ja u tebi, Jn: 17, 21), već samo kao ideju, fikciju, koju neki žive, dok ne dođu u očaj, ludilo, a sve kao posljedica nevjerovanja u Istinitog Boga.

Takvi ne vjeruju u spoznaju kroz hrišćansko Otkrivenje. Velika ruska pobjeda može biti i u davanju primjera čovjeku Zapada, tako što bi seprobudio i pobunio dobri čovjek na Zapadu koji će promijeniti vlade koje su u službi spomenutog centra moći, kako bi se afirmisalo međunarodno pravo i izgrađivao mir u svijetu i svaki drugi napredak.

Ukoliko ne dođe do takvog procesa na Zapadu, čovječanstvo će se podijeliti u dvije sfere sa potpuno različitim sistemima vrijednosti.