Sahranismo Ivaninu bebicu
Paroh barski protojerej Jovan Plamenac
Piše: Protojerej Jovan Plamenac
Nedavno je bilo, sjećamo se Ivane Mećikukić, hrabre Baranke koja je sa mnogim svojim sugrađanima pokušala da sačuva čemprese pored barske Gimnazije. Borba za život barskih čempresa ubrzo je poprimila simvolično značenje borbe za budućnost crnogorske mladeži.
Ivana je majka dvije ćerkice, magistar engleskog jezika i postojani, desetogodišnji, član Biroa rada. Ivana živi u crnogorskoj privrednoj, moralnoj i duhovnoj pustoši, zna čije je ona nedjelo, i ne pristaje na takav život i na takvu budućnost svoje djece. Na nasilje barske policije u njoj se uzburkala krv njenog roda, Joličića iz Krnjica u Crmnici, vjekovnih crnogorskih krajišnika.
Rekla je policajcima da je da je trudna, ali oni su je vukli po tlu. Na Sretenjenje su je priveli i odveli u barsku bolnicu. Ali, Ivanina bebica već se dušom bila susrela sa Bogom. Ivana i njen muž Aleksandar odoljeli su iskušenju traženja krivca za smrt svoje bebice.
U zemlji laži i prevare nije lako povjerovati u tvrdnju bilo koje državne institucije, pa ni pravosudne, ni policijske, ni zdravstvene i što god da oni kažu ne mora da znači da je tako. Ivana i Aleksandar uvažili su dostojanstvo čovjeka svog pokojnog djeteta i nijesu se upustili u politizaciju njegovog stradanja. Njihovo nepovjerenje u državne institucije veoma brzo se pokazalo opravdanim: u već uvježbanoj šemi pravde crnogorskog režima, umjesto policajce nasilnike, Tužilastvo, i to za krivično djelo, tereti – Ivanu.
Ivana i Aleksandar odlučili su da svoju bebicu sahrane. Nijesmo znali da li je njihova bebica muško ili žensko. Imala je samo dva mjeseca. Nedostajalo je još sedam mjeseci da bude rođena. Znamenovali smo je imenom – Mina. Opojali smo Božije stvorenje Minu i položili ga u grob, da svojim tjelašcem tu čeka Drugi dolazak Hristov. I grobaru su pošle suze na oči. Nikada još nije sahranio nerođeno dijete.
U bezmalo svim državama svijeta zakonom je dozvoljeno ubiti dijete do oko tri mjeseca starosti. Dovoljno je samo da to majka zatraži i da potpiše svoj zahtjev. Djecu koju ljekari aborteri raskomadaju u materici, bacaju u kanalizaciju. U Rimokatoličkoj crkvi, u puno gradova svijeta, sprovode litije od takvih bolnica, klanica djece, duž kanalizacije, do njenog ishodišta. Sve vrijeme mole se Bogu za duše te djece koja su ubijena u majčinim utrobama i čija tijela se valjaju kroz kanalizacione cijevi, izmiješana sa izmetom i drugim gadostima.
Nerođenu djecu, u daleko većem broju nego abortusom, majke ubijaju takozvanim sredstvima za kontracepciju, onima koja ne sprječavaju začeće djeteta nego mu ne dopuštaju da se usadi u matericu i tu prehrani. Ta sitna tjelašca resorbuju se u tijelima njihovih majki. Majke ovog vremena tako postaju svojevrsni kanibali.
Višak djece začete u vantjelesnoj oplodnji, svu onu koja preteknu nakon što nekoliko njihovih braće i sestara usade u matericu, u bolnicama čuvaju u zamrzivačima, za slučaj da takva majka odluči da ponovi postupak vještačke oplodnje, ili ih bacaju. Mnogo djece koja su na taj način unijeta u matericu u njoj umru, „ne prime se“.
Ivana i Aleksandar zatražili su od patologa da im vrati tijelo njihovog djeteta. Nijesu pristali da ono bude „medicinski otpad“. Mina je čovjek, ne „plod“, ne „dio majčinog tijela“. Mina nije nešto, Mina je neko.
I Ti, čitaoče, ako si slovesan, pomoli se Bogu da u Svoje naručje primi Mininu dušu. Pomolimo se Bogu i da skine skramu sa razuma roditelja koji svoju djecu prinose na žrtvu Satani: abortusom, upotrebom sredstava za „kontracepciju“, vještačkom oplodnjom… Neka bi Minino stradanje bilo žrtva pred Bogom na spas ovozemaljskih života djece koju njihovi roditelji namjeravaju da ubiju, a Ivanin i Aleksandrov odnos prema njihovom nerođenom djetetu primjer koji će probuditi obamrlu savjest roditelja ubica svoje djece.
sta trudna zena radi na protestima?
A što netrudni muškarci ili žene nisu bili na protestima? Trebala je pretpostaviti da će policija da nasrne na nju, trudnu? U kakvom poganom sistemu se to dešava? Zašto bismo pristali da nas policajci vuku i tuku, zato što tražimo samo ono što nam pripada? Svaki metar teritorije mora biti slobodan i za trudne i za netrudne! Sloboda se ne dobija na tacni, sloboda se osvaja! Jednoga dana, krivci moraju da odgovaraju za ovo!
Jezivo, ali istinito. Nije mi bilo dobro kada sam pročitala tekst. To mi je opet dirnulo u rane kada sam izgubila dvije nerođene bebe. Imam troje djece, i hvala Bogu na svemu što mi je i dao i uzeo, ali za tu nerođenu djecu se molom. I do srži sam shvatila šta o. Jovan govori. Sve mi se u stomaku okrenulo. Neka je pokoj duši maloj Mini, a za svaki krst, koji Bog namjeni čovjeku, daće i snagu da ga ponese. Dragi Ivana i Aleksandre, imate zastupnika pred Bogom i svaka vam čast na svemu!
Jovan Plamenac se drznuo da udari u zenicu oka satanistima – žrtvoprinošenje nerođene djece na oltar Sotoni, pod parolom „sloboda i prava“…
Tuze je oni koji treba da budu tuzeni !Sude je oni kojima ce narod da sudi!U ovoj policijskoj drzavi trudnicama je zabranjeno da imaju osjecaj za pravdu i da se bore za nju mirnim putem ali zato policija moze maltretirati trudnice i ubija nerodenu djecu u njima!OTPOR!
GOSPODE BOŽE pomozi roditeljima bebice MINE ,neka je puste da počiva u miru a oni neka znaju da mnogo nas koji ne žive uBaru žale, tuguju
Potresno opijelo žrtvi paloj u odbrani svetog drveća čempresa.
Kao i razobličavanje zla čedomorstva.
Bravo oče Jovane!
Pokoj Dusi
Neka te cuva i pazi tamo Gore, kada na Zemlji nijesu dali da dodjes!
?_=1541907883
Abortus s potpisom policije,da li je do sada toga bilo,nasilnih abortusa jeste ali ovako javno ne sigurno ,imamo abortuse koje radi drzava legalno uz pristnak roditelje,ima onih koji se moraju izvrsiti jer tako nalazu ljekari,medjutim ima i onih drugih koji se ne moraju i nebi smjeli bit,ali se ipak rade.Ovakav jedan abortus javni nije vidjen ovdje jos ,ali se ponasamo kao da se nije nista dogodilo,cempres je vazniji i politicka dobit od ubijenog djeteta,recite samo da ovo nije sitina,recite slobodno ,ako mislite da je zakljucak netacan……………….,ili ?!
Kod ovog nasilnog od strne policije treba to okarakeristai kao ubistvo s ili bez predumisljaja, zanju oni koji su tu bili prisutni,jer je zena kazu vikala da je trudna,a ako je tako nije jasno sta SUD ceka,koji je nadlezan ? onaj u Baru ili Podgoric,ili se ceka zasijedanje lokalnog parlmenta pa da se odluci sta misli tamo neki delgat njegov rodjak i kum,kako je on s ovim ili onim ,da li je glasac nas( DPS) ili nije,i tako u nedogled.
Ubijanje naroda evo vise od jednog vijeka to je postao obicaj za koji niko ne odgovara,od tada se imaju kao neki parlamenti senati i na kraju kazu demokartija.Bas sinoc ide emisija na ZDF o stanju demokratije u Crnoj Gori Albaniji Makedoniji Kosovu i Crnoj Gori,bas ZDF i Njemci,od svega sto su mogli reci izabrali su ovo sto otac Jovan prica,kakao Crnogrci maltene mrze zensku djecu i nerado hoce ista da im se rode ,hoce abortuse,koliko je ova cinjenica tacan ,nemogu nista tvrditi ali je maliciozna,samo to, inace sve drugo uredu,posto je u regionu o kojemu su pisali sve uglavnom negativno,nasli su za shodno da nas tako okarkterisu to im je nekako bilo najlakse .Ni rijeci o sudstvu i vlasti ,jer je Crna Gora u Nato a to je po njima donijelo emancipaciju i napredak ,tako su rekli!
Zasto se mi uopste ubijamo ,ili zasto se djeca ubijaju,da li je to istorisko nasledje ,ili je navika da se za ubistvo u vecini slucajeva u ratnim desavanjima nije odgovaralo,ako pogledamo podatke u zadnjem Drugom ratu tacno cemo vidjeti da su 80% ubijenih nase djelo nasih predaka,odgovara li ko za to,izneseli ko podatke o tome,povadili neko svoje mrtve ,i ako jeste uz veliku muku, zasto je stradalo ovo malo i nerodjeno dijete od 2 mjeseca,bice da smo postali humaniji kao drzava pa nam je lakse ubijati u utrobi majke nego odrasle,ko je taj PANDUR,kako mu se zove sef,gdje je tu Predsjednik opstine i lokalan vlast,nigdje nema ih,cempresi posjeceni vrtic se nece gradit a zena izgubila dijete, Cakani zadovoljan politickim ucinko i ponovo sve po starom.
Gdje je tu cojstvo junstvo i moral,nema ga samo harbrost i izivljavanje na zeni majci koja je bila trudna,je li to istorisko nasledje, ili smo se poceli radjati kao nasilnici ,mozda, mada tesko,ali nije iskljuceno toliko smo nevine krvi prosuli od abortusa do ubijnje politickih protivnika i svoje brace i kumova da smo na neprijtelje i zaboravili,a ako smo ih ubijali ,razlog je bio materijalni,makaroni samari konji postelje i tako u nedogle.
Da li ce ovo biti prekretnica ili ne tesko je reci,jer smo to vec zaboravili od silnih obracuna klanova i sudjenja za „spas“ drzave ? i Vodje rezima licno.Voli nas narod uniformu a ona je znak roba uvjek bila i ostanuti ce tako ,ali dzaba ,stida se nema, a kada se on izgubi nema crvenila, ali iam krvi do kada?
Grbaljski zakonik je kažnjavao majke koje ubiju bebu bilo rodjenu bilo nerodjenu.