Sankcije Sv. Petru Cetinjskome

Piše: Maksim Drašković

Kad se ovako odnarođena i obezbožena, mala i grešna Crna Gora, drzne da uvede tobož neke kaznene mjere i ojunači se da disciplinuje veliku i bratsku Rusiju, kao onaj koji nekome nije, ne ni do koljena, nego ni do opanka – onda je to kao kad prosjak i gologuzi bijednik kaže svome dobrotvoru da, ako se odmah ne dozove pameti, neće od njega tražiti i uzimati milostinju. Ili, jednako tako, kao kad u onoj narodnoj priči neki bogalj, koji je bez obje noge, priprijeti nekome gorostasu da će ga, ako ne sluša, isti čas nogom u zadnjicu.
Može li se kako drukčije ovo ludilo zaluđenih i umobolnih ludaka i grešnika objasniti? Ako riječ sankcije, pored ostalog, znači – učiniti nešto ili nekoga svetim – onda su, ne Crnogorci, već oni koji, nažalost, predstavljaju Crnogorce, učinili upravo suprotno – obesvetili su i Crnu Goru i Crnogorce, i, što je najveći grijeh, sveti amanet Svetoga Petra Cetinjskoga, koji je prokleo svakog Crnogorca i Brđanina koji se odrekne jednorodne i jednovjerne Rusije.

Ne znam samo, kud će oni s kletvom prađedovskom i s čim izići pred Svetoga Petra, u kojega se, kad im za šta politički ustreba, svako malo bogohulno i lažno zaklinju i na Njega pozivaju?
Nijesu ovo sankcije Rusiji, nego nama samima – da išta znamo. Ne uvodi sankcije drugome onaj što ih ne može uvesti ni u sopstvenoj kući. Onaj što se i s njim i s kućom selo (mafija) pita. Onaj što hoće da se zove mačor, a miševi mu po kući vršljaju i kolo vode. Za tako nešto, Crna Gora je isuviše malo selo da bi naudila moćnoj Rusiji. Više bi Rusiju pogodilo da joj moje Velje Duboko uvede sankcije, nego što ih je uvela Crna Gora. Znala bi makar ko joj ih uvodi.

Više bi joj nedostajala ljepota veljedubočkih planina i planinskih jezera, u kojoj svake godine turistički uživa, nego bilateralna saradnja s ministrom vanjskih poslova, što ga je ni kriva ni dužna, a žalosna i tužna, zapalo da bruka čestitu i tradicionalnu Crnu Goru.
Teško nama kako nam je „zablagovijestilo“. Postao nam bliži Zapad od Istoka. Više slušamo Eskobara i Lajčaka od Svetoga Petra i predaka. Izgoresmo za sve trulijom i poročnijom evropskom zabludom. Tražimo da nas prime u sopstvenu kuću – uslovljavaju da ne budemo ono što jesmo i oni koji jesmo.Zavedeni za Goleš planinu, umjesto slobodara i dičnih potomaka, postali smo robovi i sluge „biča svijetskoga“ i zastiđe svojih predaka. Umjesto vjere u Boga i svoje svetinje, vjerujemo i srljamo u nemoral i izopačenost ljudskih i božjih vrijednosti, u protivprirodnost i razvrat.
Ostaje nam jedino nada da će majka Rusija shvatiti da joj sankcije ne uvodi Crna Gora Svetoga Petra Cetinjskoga, već šačica prolaznih otpadnika, što bruka svete grobove svojih predaka.