Sarajevski Srbi mali po broju, ali veliki po vjeri i stradanju
Veliki broj vjernika – uglavnom protjeranih Srba Sarajeva prisustvovalo je danas liturgiji u Hramu Preobraženja Gospodnjeg u sarajevskom naselju Pofalići.
Liturgiju je služio mitropolit dabrobosanski Hrizostom, koji je vjerujućem srpskom narodu poželio život u miru, uz opomenu da se preobražavati moramo svakodnevno, da bi se i današnje Sarajevo preobrazilo u ono što je nekada za Srbe značio život u gradu na Miljacki.
Prepuna porta Hrama ispunjena Srbima čiji su korijeni ovdje, gdje je još samo crkvena zemlja srpska, podsjeća na neka bolja vremena, kada se Preobraženje slavilo od Hrama pa do Dolac Malte. Danas u Pofalićima na slavi Hrama uglavnom protjerani Srbi koji su novi život pronašli u Istočnom Sarajevu.
– U ovoj Crkvi sam krštena, ovdje sam provela djetinjstvo mladost, išla u treću gimnaziju.Bilo je preljepo, uvijek bi bio tu kum, uvijek bi bili šatori, hrana muzika u izobilju svijet bez razlike koje nacije konfesije a sad već malo drukčije – kaže Miroslava Ivanović.
Sa sjetom i uspomenama pristigli su i oni mnogobrojniji u daljinama raseljeni. Među njima Mira i Duško, vjenčani kumovi iz Oštre Luke, oboje rođeni na Preobraženje, rođendan su obilježili u Hramu u Pofalićima.
– Jako smo radosni što baš danas provodimo ovaj naš dan sa supružnicima na ovome mjestu u sred Sarajeva to nam je posebna želja bila toliko smo vremena čekali da se nađemo ovde, imamo želju da u budućnosti bude mira i slobode na cijelom Balkanu da svi ljudi budu sretni kao mi danas – ističe Mira Vasiljević.
Svjesni prošlosti i zagledani u bolju budućnost, sarajevski Srbi sudbinu kroje u Istočnom Sarajevu.
– Danas Srba u Sarajevu nema više od hiljadu onih koji smiju doći u crkvu i prisustvovati to mi kažu sveštenici. I kad nestane Srba u Sarajevu dolazićemo u portu ovog hrama i portu drugih hramova i poručivati kako su stvarali Sarajevo, prepustili ga drugima i stvorili neke druge gradove među kojima je Istočno Sarajevo i cijela Republika Srpska – kaže Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva.
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom poručio je da Bog ljudima daje sve što je dobro, pa makar to bilo i stradanje. Dokaz tome su upravo sarajevski Srbi, mali po broju, ali veliki po vjeri i stradanju.
Izvor: RTRS
Interesantno je da Srbi ne stradaju niđe po „mrskome zapadu“. Niko se ne žali da je ugrožen ni po Evropi ni po Americi. Srbi „stradaju“ samo tamo đe imaju teritorijalne pretenzije, odnosno samo stradaju tamo đe bi voljeli da stvaraju taj njihov „srpski svet“.
Dok su na teritoriji koja će kasnije dobiti naziv Balkan, bjesnili rimsko-ilirski ratovi u istom Rimu, Iliri su bili mirni, nije ih niko dirao, jeli su robovski hljeb i trudili se da puno ne zveckaju lancima.
Odakle pravo Ilirima na Ilirikum? Kao i danas, tako i tada, mnoga plemena nisu bila vjerna ideji borbe za slobodu i ravnopravnost, ukusan je kažu bio robovski hljeb (čiji se recept i dan danas čuva u Gornjem Grbalju).