Željka Savković: Još jedan udarac maljem po radniku

I eto, konačno „neko misli“ na radnika. Novi nacrt Zakona o radu je razotkrio namjere ovih takozvanih „mislilaca“, koji su očigledno proveli bezbroj besanih noći da bi konačno razloge svoje nesanice izbacili na površinu objavivši ovaj nacrt Zakona o radu, izjavila je Željka Savković
potpredsjednica Radničke partije.

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

„I prvo što upada u oči jeste to koliko je truda trebalo da ulože da vide svu svoju nesavršenost, neozbiljnost svoga rada, pa sada hoće ovim izmjenama da prikriju, izbrišu sve svoje brljotine.

Šta su htjeli da prikriju unošenjem u nacrt stavke o zastarijevanju svih potraživanja iz radnog odnosa nakon četiri godine? Sigurno ne savjesni rad poslodavaca koji su redovno uplaćivali poreze i doprinose. Ko se to svih ovih godina igra sa radnom snagom u Crnoj Gori? Ko zloupotrebljava radnika produžavanjem ugovora na određeno radno vrijeme i po nekoliko godina? Ko to ne poštuje radno vrijeme radnika? Ko ne plaća prekovremene sate radniku? Ko ne poštuje praznični rad radnika, godišnji odmor, trudničko blovanje majki? Isti ovi koji su ovaj Nacrt Zakona o radu stavili na javnu raspravu.

Jer da poštuju prava radnika, nacrt ne bi izbacili u ovakvoj verziji. Pola godine probnog rada i tri i po godine rada na određeno da bi radnik bio primljen u stalni radni odnos je samo bacanje prašine radniku u oči. Predsjednici sindikata toga moraju da budu svjesni i da ne dozvole da ovaj Zakon, ovakav kakav je u nacrtu, ugleda svjetlost dana. Ovakav kakav je, onemogućiće svim onim kojima poslodavac nije uplaćivao doprinose kada dođe vrijeme odlaska u penziju nemogućnost korišćenja iste zbog toga. Dozvoliti zastarijevanja ovih potraživanja iz radnog odnosa poslije četiri godine je bacanje radnika u ambis.

Pokazatelj toga kako su privatnici, poslodavci, čast izuzecima, uplaćivali doprinose svojim zaposlenima je Zakon o majkama sa troje i više djece, koje nijesu baš zbog ovoga mogle ostvariti svoje DOŽIVOTNO STEČENO PRAVO.

Svjedoci smo da su majke i sa po trideset godina staža, a koje su posljednjih nekoliko godina radile na određeno, ostale bez naknade. I hoćete li mi reći da taj amandman podnesen na dan usvajanja Zakona o izvršenju odluke Ustavnog suda namjerno nije stavljen na glasanje? Naravno da jeste! Naravno da su ovi naši vlastodršci znali da je tih majki i tek kako dosta. A zar nije do sada u Zakonu o radu stajalo da zaposleni poslije dvije godine rada na određeno dobiju rješenje o zasnivanju stalnog radnog odnosa? Ko je tu omanuo? Poslodavci, radnik, vlast, država? Znam ko nije! Radnik. Jer koliko god ukazivano na to da su upravo oni ti koji mogu da ukažu na zloupotrebe nad njima samima, zatajili su. I razumijem njihov strah, u ovim vremenima nije lako eventualno ostaviti porodicu bez ikakvog primanja. A poslodavcima je danas najlakše pokazati vrata.

S druge strane, šta nam radi inspekcija rada? Da li moraju da čekaju prijavu radnika da bi iskontrolisali da li se poštuju zakoni Crne Gore? Mislim, u potpunosti ih razumijem, kod nas u Crnoj Gori broj „proizvodnih preduzeća“ je veoma veliki pa to ne mogu da postignu. Ali evo njih neka zaobiđu, pa neka prošetaju u javne ustanove da iskontrolišu da li ima radnika koji i po nekoliko godina rade na određeno, koji se namjerno upućuju na agencije. Razočaraće se sami sobom koliko su nesposobni da sjede na mjestima na kojima sjede i zauzimaju radna mjesta ljudima koji bi taj posao radili kako treba.

Šta reći za radnu sedmicu od 60, umjesto 40 sati, a ne voditi sve to kao prekovremeni rad? Svjedoci smo ovih dana kako nam prolaze vatrogasci, čiji su zivoti bili danonoćno ugroženi.

Ništa više nemam da dodam.

Sada je sve na sindikatima. Ako sindikati dozvole da prođe ovaj Nacrt Zakona o radu treba da se ugase i da više ne postoje. Koliko je na radnicima da vjeruju da će sindikati stati iza njih, ne znam. Znam da ovo ne smiju da dozvole da prođe ili već sada (iako su to bili i do sada) mogu sebe da etiketiraju kao robove, zaključila je Željka Savković, potpredsjednica Radničke partije.